|
Evo napokon sam našao vremena za tipkanje. Zadnja dva mjeseca su bila u prilično velikoj gužvi. Zapravo, gužava još uvijek traje, no kako sam osuđen na sjedenje doma, uspio sam naći vremena za svoj napušteni blog.
Fax je je bio u apsolutnoj gužvi, no i dalje sam u zaostatku sa par seminara. Posao/škola odlično. Poslujemo točno onako kako sam očekivao. Ljubav, sve ko po loju (koji izraz). Zdravlje koma!
Otkada nemam vremena za bilo kakvu rekreaciju, a time najviše mislim na bazen, imunitet mi je doslovno nestao. Novu godinu sam dočekao na zahodu, ali ne zbog cuge, već sam pokupio negdje usranu crijevnu virozu. Tim putem sam si usrao doček, ali i mojoj maloj Ru. Skidala mi je temparaturu hladnim oblozima. Hvala joj na tome, no žao mi je što sam joj upropastio doček.
Mjesec dana poslije, sjedim za tipkovnicom, sa prokletom gripetinom. Jeah! No, to nije sve! Sa prijateljem sam organizirao put u Veneciju na Karneval. Kad? SAD! Svi moji su otišli na put, doj ja tu sam trunem doma. Definitivno imam odličan osječaj za tempirati boleštinu sa ključnim događajima.
Moram hitno na bazen. To nije stvar izbora. Uz sve to, morao bih i skinuti ovu škembu što mi je počela rasti. Da je bar od pive ili klope, ne to je od nekretanja! Sram me je. Nekada sam mogao raditi 200 sklekova (bez zajebancije – istina dok sam trnirao), a danas dotrčim do tramvaja i ljudi zovu hitnu kako izgledam i spajaju me na respirator. Tragedija.
Stvarno imam previše obveza, a i njih ne uspijevam sve na vrijeme ispuniti. Sam da završim taj fax, pa ću si moći bolje rasporediti vrijeme. Što je to još godinu i pol.
Fali mi slobodnoga vremena. Htio bih se naspavati. Ujutro probuditi i zležavati znajući da nemam ikakve obveze. Fali mi da se ustanem i da ne znam koji je dan i baš me briga za to. Uf, kako mi to fali.
|