sjenovita strana mog uma

nedjelja, 19.09.2010.

Potraga za izgubljenim vremenom

Imam određene osjećaje za koje ne znam kamo da ih da ih svrstam- u želje, slutnje ili uspomene.
Tu i tamo prisjetim se djetinjstva, pokojeg doživljaja…Možda su upravo ti doživljaji, ti trenuci čuđenja, trenuci kada smo širom otvorenih očiju sve promatrali s nadom, kad nismo bili opterećeni strahovima, konvencijama, i raznih očekivanjima..oblikovali naše današnje želje? Jesmo li ih odživjeli uopće, te neke emocije i doživljaje koji se misteriozno javljaju, ili smo ih pospremili za kasnije zbog nekog razloga? Kad se sjećam toga, nisam sigurna radi li se o stvarima kojih više nema, stvarima koje bi voljela da se opet dese, ili je riječ o tajnim željama, koje su proizašle iz nemogućnosti da doživimo te stvari cjelovito, iz nekog razloga?

Dječje spoznaje, dječja iznenađenja. Živjeli smo kako smo mogli, veselili kada smo mogli, gajili golemo povjerenje u vjernost i ljubav ljudi oko nas. Gdje sam tada crpila energiju za sve one stvari koje su dolazile s godinama? Bio je neki elan, nada, radost koju smo rado širili. Čak i kad su se počele javljati sumnje, uvijek su postojala neka vrata koje se moglo nacrtati. Izvori zabave i utjehe je bilo posvuda. Naprimjer, bilo bi mi neopisivo drago kad bi me mama primila za ruku i kupila mi krafnu nakon što bi me kod doktora piknuli u prst, to je bilo dovoljno da se osjećam ok.
Sjećam se nekih stvari, više nisam sigurna jeli bio neki film koji sam gledala jako davno, ili je to uspomena na nešto, kad sam bila jako mala…toliko je mutno da više ni neznam jeli stvarno ili nije, jeli riječ o samom događaju (nisam sigurna da je tada bio toliko ugodan koliko sada) ili se nekoliko stvari stopilo u jedno. Samo znam da mi fali onaj neki osjećaj svježine i nade, stanja bez straha, nesvjesno, gotovo bez ikakvog ega, kad sam se mogla stopiti sa svime prirodnim oko mene i doživjeti to na prikladan način, dovoljno intenzivno, ali ne previše.
Tada nije bilo ničega da mi zablati doživljaj, jer sam ionako uživala u poziciji promatrača.

Stvari koje su mi se urezale stvorile su današnje želje i snove, za koje vjerujem da bi mi mogle donijeti ono nešto..što neznam kako da opišem. Tih stvari nisam bila tada svjesna, svjesna sam ih sad, kad su izvirile uspomene…

19.09.2010. u 19:34 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''