Safari duha
Ana Bučević Bašić
Izdavač: Harfa 2011
Odakle nama kao roditeljima pravo misliti da znamo sve! Mi nismo naše dijete, nemamo njegove snove, u nama ne gori njegova strast! Dokle god budemo pokušavali živjeti djetetov život, dolazit ćemo s njime u sukobe! Osvijestimo ovo što prije!
Istinska svrha patnje je plemenita. Ona je u dodiru s dušom. Patnja nas vodi u dubine našega bića. Dok patimo, još uvijek se poistovjećujemo s time, ali u tom ćemo procesu tu istu poistovjećenost ukloniti. Kako? Kada prihvatimo patnju, raste naša svijest o njoj i tim brže je otklanjamo. Boreći se protiv nje ili negirajući je, samo ćemo još više patiti.
Mi smo odgovorni za svoju djecu. Mi smo odgovorni za njihovo djetinjstvo, za njihova sjećanja i uspomene.
Osjećaji su jezik duše.
Ono čemu se opiremo, to raste, a ono s čime se suočimo, to nestaje.
Ne možemo pogriješiti ako smo iskreni. Svi pokušavaju u nekom trenutku prikriti istinu. Ali djeca su mali genijalci. Ništa im ne promiče. Prikrivanjem istine samo ih učimo kako da guše i potiskuju svoje emocije. To nipošto ne smijemo činiti. Jer već sutradan ćemo se zapitati zašto dijete nema potrebu s nama razgovarati, doći nam u posjet ili jednostavno zagrliti nas? Tome smo ga mi nehotice naučili.. Tek kad prihvatimo odgovornost, možemo se mijenjati.
Naš život ovisi o načinu na koji ga percipiramo! Kaže se da je prava mjera čovjekova mentalnog zdravlja – pronalaženje dobrog u svemu!
Optimizam se u psihologiji definira kao stanje uma kada čovjek za sve događaje vjeruje da se odvijaju u njegovu korist i za njegovo dobro.
Naša je podsvijest vrt, i što god u njemu posadimo, to će rasti. Kada to shvatimo, spoznat ćemo da godinama programiramo svoj um i da zato mislimo i postupamo onako kako postupamo.
Ustrajnost je ono što donosi uspjeh, ne talent ili inteligencija. Ustrajnost.
Meditacija rezultira temeljitim odmorom. Dvadesetak minuta meditiranja ima isti učinak kao i nekoliko sati najdubljeg sna. Meditacija ponekad briše i danonoćni osjećaj unutarnjeg nemira, napetosti i nezadovoljstva i pomaže nam da se oslobodimo svega onoga što nam smeta i škodi te da postignemo unutarnji mir i zadovoljstvo. Osim što nas odmara, ona i relaksira, osvježava, osnažuje, te općenito puni životne baterije, crpeći snagu iz vlastitih izvora koji se skrivaju duboko u svakom ponaosob. Osobe koje meditiraju stoga bolje razumiju i sebe i druge te imaju naglašeno pozitivan stav, a i manje su kritične prema sebi i drugima.
Mnogi ljudi još uvijek ne znaju što zapravo znači meditirati. To je stanje bez misli, stanje u kojem postojimo u svoj svojoj punini i ljepoti. Ples je također neka vrsta meditacije. Pjevanje je meditacija, sjedenje u tišini, promatranje svog djeteta u oči također može biti meditacija.
Mudar roditelj najprije radi na sebi.
Kada radite ono što volite, zapravo ne radite ni jedan dan u svom životu!
Život je ono što mi od njega učinimo svojim mislima i svojim djelima! Naši pogledi na situacije u kojima se nađemo određuju kakav će biti naš život.
Gledam svijet oko sebe svojim očima. Dakle svijet je onakav kakvim ga vidim. A vama je onakav kakvim ga vi vidite. Po tome smo svi u pravu bez obzira na to kako definiramo život: kao negativan, težak i kao borbu, ili kao prekrasan, savršen i kao avanturu.
Kada shvatimo da su naše roditelje ograničavali njihovi roditelji, a njihove roditelje pak njihovi, tada uviđamo da se radi o začaranom krugu koji sada mi možemo prekinuti. A prekinut ćemo ga oprostom. Tada ćemo početi suosjećati sa svojim roditeljima. Istovremeno ćemo početi osjećati i radost – radost zbog svog djeteta, jer kada ovo osvijestimo, znat ćemo da su pogreške naših roditelja nama postale blagoslov. Blagoslov učenja. Zbog tih ćemo pogrešaka mi početi rasti, zbog njih ćemo biti bolji roditelj svome djetetu.
Budimo djeci oslonac i sigurna luka: neka znaju da se, kamo god zaplovili u svom brodu, uvijek imaju kamo vratiti…
Pametni ljudi dopuštaju svojoj djeci da ponekad i pogriješe. Mahatma Gandhi
Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas. I premda su s vama, ne pripadaju vama. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli. Jer, oni imaju vlastite misli. Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima. Kahlil Gibran
Djeci uvijek dajmo do znanja da imaju mogućnost izbora. Time postižemo dvije stvari: učimo ih da je njihov život u njihovim rukama, i učimo ih da moraju početi preuzimati odgovornost za svoje postupke i prestati kriviti nas ili druge.
Znate li?
Da kada vam samo jedna osoba kaže 'Uljepšao si mi dan', onda je vaš dan sasvim drugačiji.
Da je najugodniji osjećaj na svijetu kada ti dijete zaspi u naručju.
Da je važnije biti ljubazan nego biti u pravu.
Zašto si dopuštamo da zbog užurbanosti života zanemarimo ono uistinu najvažnije? Obitelj! Zato što ne znamo zastati, na tren svrnuti pogled s putovanja zvanog život i promotriti sebe – putnika na tom putovanju. Jer kada zastanemo i osluhnemo svoje osjećaje, govor vlastite duše, čut ćemo glas koji nam govori: Obitelj je dom. Obitelj je zapravo jedino što je važno, što nas istinski može usrećiti.
Kada prvi podignemo telefonsku slušalicu ili napišemo poruku, postajemo 'pobjednik'! tada duša pobjeđuje ego. Takav postupak donijet će nam mir. Jer ako prvi reagiramo, tada znamo da je nadvladala ljubav.
Ne smijemo si dozvoliti da ne provodimo dovoljno vremena s onima koji nam mnogo znače, koji su bliski našem srcu. Kad bismo sutra otišli s ovoga svijeta, tvrtke za koje radimo lako bi nas zamijenile drugim osobama. Ali vrijeme koje smo trebali provesti s našim najmilijima zauvijek bi nestalo. U posljednjim trenucima svoga života nećete žaliti za poslovima koje niste uspjeli sklopiti, za ugovorima koje niste potpisali, za stvarima koje si niste mogli priuštiti, nit za pobjedama u svađama! Žalit ćete za vremenom koje ste trebali provesti s partnerom, roditeljima svojom djecom.
Što više ističemo stvari, to u biti manje imamo. Sretan čovjek nema potrebu za dokazivanjem, već ima potrebu dijeliti sreću s drugima.
Da biste spoznali na kojem ste stupnju duhovnog razvoja, samo pogledajte šta Vas veseli.
Znat ćete kakav ste roditelj po pogledu svog djeteta kad uđete u prostoriju.
Blagoslovljena sam svakom iskrom u oku moje kćeri kad nam se pogledi susretnu nakon nekoliko sati razdvojenosti…
Ne brini se što te djeca ne slušaju… brini se zbog toga što te gledaju! Robert Fulghum
Krajnje je vrijeme da počnemo poštovati svoje dijete. Od njega zahtijevamo da poštuje sve ostale, dok je ono često zakinuto za poštovanje koje zaslužuje.
Većina roditelja želi u svakom trenutku imati dijete na oku, vidjeti što radi, s kim se druži i znači o čemu razmišlja. Djetetova privatnost veoma je važna za razvoj njegove individualnosti, njegove mašte i kreativnosti. Sve što je lijepo nastaje u tišini, u trenucima mira.
Mnogi ljudi gube male radosti nadajući se velikoj sreći. Pearl S. Buck
Djeca žive u trenutku. Ona ne analiziraju, ne sumnjaju. Ona nešto učine i krenu dalje. Dok odrasli u svojim glavama stotinu puta to preispituju. Djeca se ne brinu! Djeca ne razmišljaju negativno. Djeca su najbliža sama sebi.
