Prosvjetljenje - Put šamanskog iscjeljivanja
Dr. Alberto Villoldo
Izdavač: Planetopija 2014.
Bilo mi je potrebno mnogo godina da shvatim kako šamani ne vjeruju u model bolesti koji mi na Zapadu primjenjujemo. Za njih svaka bolest ima duhovni uzrok, a očituje se kroz suptilna tijela – energetsko tijelo, naše emocije, naše misli – i naposljetku kroz fizičko tijelo.
Samo prosvjetljenje donosi potpuno ozdravljenje. Šamanski iscjelitelji u svojoj kozmologiji ne razlučuju karcinom, dijabetes ili srčanu bolest. Ta stanja, i mnoga druga, shvaćaju kao simptome duhovne bolesti – gubitka svetog osjećaja jedinstva s univerzumom te zanemarivanja vlastite uloge u stvaranju svijeta.
Želiš pobjeći na neko vrijeme, a tada se vrati u svoj svijet i pobijedi svoje neprijatelje, rekao je. Ali pobijediti ih moraš ovdje, jer su tvoji neprijatelji u tebi.
Inicijacija nam nudi mogućnost iscjeljivanja vlastitih emocija. Sva drama i patnja u našemu životu proizlaze iz naših neiscijeljenih emocija, koje rađaju vjerovanjima o tome kako svijet funkcionira. Šaman zna, da kakva god bila vaša vjerovanja o prirodi stvarnosti, univerzum će vam dokazati da ste u pravu.
Sedam je toksičnih emocija s kojima se moramo suočiti tijekom inicijacije i iz koji proizlaze sva naša ograničavajuća vjerovanja. Priroda je zbog nekog čudnog razloga programirala te emocije u ljudski mozak. Nekoć su bile poznate kao sedam smrtnih grijeha te su zbog svoje vrlo velike moći personificirane kao demoni: gnjev, pohlepa, pohota, lijenost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, oholost.
Sve dok ne iscijelimo te toksične emocije, nastavit ćemo privlačiti ljude koji dijele iste emocionalne rane i priče koje mi ostvarujemo. Suprotnosti se možda privlače u svijetu fizike, ali o ljudskim odnosima strah rađa užasom, a velikodušnost privlači obilje.
Inicijacija donosi još veće blagoslove nego iscjeljivanje negativnih emocija. Vodi nas prosvjetljenju, koje nam omogućuje spoznati vlastitu božansku prirodu i doživjeti Duh na djelu, na velikom igralištu stvaranja svijet. Napokon smo pobjegli iz mreže grabežljivaca i plijena i ušli u sivjet stvaratelja – sjedinjeni svijet u kojemu smo i slikarsko platno i slikar, krajolik i kist.
Kad inicijacija započne, vaše toksične emocije će zacjeljivati jer ćete ih preobražavati u sedam vrlina, u srednjem vijeku poznatih kao 'anđeli': mir, velikodušnost, čistoća namjere, hrabrost, suosjećanje, umjerenost, poniznost.
Rođenje – Ako se borite s pripadanjem, osjećajem vlastite vrijednosti i gnjevom. Osjećate se kao da vam nije mjesto na ovom svijetu. – Gnjev iscijeljen mirom.
Postajanje muškarcem ili ženom – Narcisoidni ste, ispunjeni zamjeranjem zbog onoga što vam nedostaje te opsjednuti materijalizmom i moći. – Pohlepa iscijeljena velikodušnošću.
Prva ljubav – Uzaludno tražite savršenog partnera, osjećate se usamljeno i nepotpuno. Niste sposobni za seksualno iskustvo u kojem ćete se prepustiti intimnosti. – Pohota iscijeljena čistoćom namjere.
Sklapanje braka – Vječni ste samac, podvojeni u pogledu svojih veza. Očekujete da će vaš partner zadovoljiti sve vaše potrebe i niste voljni raditi na uspostavljanju istinskog partnerstva. – Lijenost iscijeljena hrabrošću.
Roditeljstvo – Živite kroz svoju djecu ili svoje projekte, opsjednuti ishodima. Zavidite onima koji naizgled imaju više mogućnosti i čak vlastitom djetetu na njegovim otvorenim putevima. – Zavist iscijeljena suosjećanjem.
Mudrost – Osakaćeni ste osjećajem oskudice i gubitka te željom da ponovno imate ono čega više nema. Konzumirate više no što vam je potrebno kako biste bili zadovoljni sobom. – neumjerenost u jelu i piću iscijeljena umjerenošću.
Veliki prijelaz - Držite se nedovršenih poslova. Postajete oholi, ispunjeni samovažnošću i strahom od vlastite smrtnosti. – Oholost iscijeljena poniznošću.
Život nas na mnoge načine poziva na inicijaciju: kroz mogućnost ljubavi, smrt roditelja ili prijatelja, rođenje djeteta ili ozbiljnu zdravstvenu krizu. Kad uspješno prođemo inicijaciju, postajemo prosvijetljeni svjetlošću mudrosti i razumijevanja. Sposobni smo uvidjeti stvarnost kakva uistinu jest, ne zamagljena našim emocionalnim ranama i povredama.
Pouka priče o Jonu (opa. kojeg je Bog pozvao na službu a on je želio tome umaći) jest da će nas život na silu odvesti našoj sudbini ako joj pokušamo umaknuti. Naš izbor jest biti joj predani u milosti i ljepoti, što se događa kad pristanemo na svoju inicijaciju, ili prekriveni kitovom slinom, što se događa kad je odbijemo. Kit u priči predstavlja naše emocije, golemu i neodoljivu moć koja nam prijeti progutati nas te nas danima i godinama držati zarobljene.
Inicijacija nije ništa manje nego poziv u nezamislivu sudbinu. Prepuna je opasnosti i mogućnosti. Ishod nije zajamčen. Iziskuje je hrabar i odgovor i poziva nas postati junakom vlastitog putovanja. Inicijacija se može odviti u skrovitosti vašeg srca, kamo odlazite sastati se s božanskim u sebi, ili izvan sebe, bilo gdje u svijetu. Neovisno o tome je li posrijedi unutarnje ili vanjsko putovanje, ako ste uspješni, bit ćete blagoslovljeni i primiti milost. Ako ne uspijete, mogli biste zažaliti zbog toga te umirati polaganom smrću ispraznog života.
Sve emocije su virusni programi koji se odvijaju u podsvjesnim zakucima vašega mozga. Svaka emocija nama donosi patnju, a drugima bol. Osjećaji su novi, svježi i pripadaju sadašnjem trenutku. Emocije su stare, islužene i programirane u živčane mreže arhaičnog mozga. Vjerujemo da plačemo jer smo tužni ili vičemo jer smo ljuti, ali te emocije zapravo proizlaze iz dubina i svladavaju nas: tužni smo jer plačemo, plašimo se jer bježimo i gnjevni smo jer napadamo. Vjerovanje da plačemo jer smo tužni pojavljuje se zato što smo oko te emocije omotali sentimentalnu i lažnu priču. Kad emocije prepoznamo kao viruse u svojemu primitivnom neuroračunalu, možemo odlučiti ne koristiti ih kao svoj osnovni odgovor na situacije koje nas uznemiruju. Tad ćemo plakati kad smo sretni, kad smo tužni ili bez ikakvog razloga.
Svaki put kad svjesno odlučite zamijeniti gnjev suosjećanjem prema sebi i drugima, svaki put kad povrijeđenost i ponos zamijenite moćnom silom poniznosti, stvarate nove puteve u svojemu mozgu. Dovodite anđele višeg jastva.
Kad započne preustrojavanje vašega primitivnog emocionalnog mozga, prestajete poricati svoje mračne emocije ili vas one više ne svladavaju te si jednostavno dopuštate osjetiti njihovu moćnu silu, lišenu svake priče o tome zašto imate pravo tako se osjećati. Opažate promjenu u sebi kako se ta energija transformira i vodi vas na obale vašeg odredišta.
Ne stvarajte planove za promjenu. Promijenite se.
Umjesto da iskorijenimo svoj gnjev, zavist, neumjerenost ili lijenost, većina nas živi u poricanju ili oplemenjuje te emocionalne demone sve dok ne postanu toliko moćni da se očituju kao tjelesna bolest, depresija, prekid veze ili kakva druga bolna situacija. Te su krize zapravo pozivi na buđenje i poticaji da se napokon podvrgnemo inicijaciji: da podignemo svoju razinu svijesti ii suočimo se s vlastitom tamom – i sa svojom uzvišenošću – širom otvorenih očiju.
Najveća vjerojatnost uranjanja u proces inicijacije jest osjećaj da ste dovedeni do ruba. Ali, zašto čekati da vam se dogodi katastrofa pa da prihvatite tu svetu preobrazbu? Umjesto toga se možete suočiti sa svojim demonima i zazvati anđele svojega višeg jastva kad god uvidite da ste zaglavili u emocionalnoj reakciji koja vam ne koristi. Kad se zapitate: Zašto sam i dalje toliko prokleto gnjevan? Mislio sam da sam odavno razriješio sav taj gnjev ili Zašto ne mogu biti sretan zbog njega umjesto da mu neprestano zavidim jer mu je toliko lako? To je znak da ste pozvani na inicijaciju. Izbor je na vama. Izbjegnite iskušenje odbacivanja spoznaje kako je vrijeme za promjenu.
Da biste promijenili svoje emocionalne obrasce, morate započeti uviđanjem da živite u svijetu koji ste sami stvorili. Vi ste autor sna ili noćne more u kojoj živite. Samo vam prepoznavanje te lažne stvarnosti, koju je izmislio i održava vaš primitivni mozak, može donijeti oslobođenje iz paukove mreže i buđenje viših vrlina gustoće, ljubavi, suosjećanja i milosrđa. U suprotnom će se ti pogubni demoni nastaniti u vašim stanicama i tkivu stvarajući tjelesnu i fizičku bolest i zasljepljujući vas za vlastiti put.
Kad je Krist rekao da je 'kraljevstvo Božje u vama' natuknuo je da nam je dostupno u ovom trenutku. Raj možemo postići kad ostvarimo jednostavan, ali presudan zaokret koji budi sposobnosti našega višeg mozga te spoznaju da smo božanska iskra, uvijek u skladu s Duhom. Ništa drugo ne možemo biti.
Kad svoje osnovne emocije preobrazimo u više neokortikalne vrline, pojavljuje se osjećaj ekspazivnosti i mogućnosti. Počinjemo uviđati da svijet možemo promijeniti svakom svojom mišlju i svakom riječju koju izgovorimo. Povratna informacija od univerzuma stiže istog trena.
Svijet stvaratelja nije izmaštana zemlja nalik Camelotu u kojoj su lavovi vegetarijanci, a ljudska bića uvijek ljubazna. Život se i dalje hrani samim sobom, ali vaš život nije konjugacija glagola 'jesti' nego glagola 'stvarati'.
Za sedam emocija primitivnog mozga može se doimati da nam daju moć u svijetu grabežljivaca. Gomilanje stvari pruža nam osjećaj stabilnosti. Prejedanje nam pruža osjećaj sitosti. Agresivnim izgledom postiženo ono što želimo. Žudnja za boljim partnerom ili radnim mjestom pruža nam osjećaj svrhe. No, uskoro osjetimo da nas je neprijateljski odnos prema životu iscijedio. Te emocije oduzimaju nam vitalnost i postajemo iscrpljeni borbom za postizanje psihološke, financijske i tjelesne sigurnosti. Pokušavamo se osloboditi stresa ili meditirati, ali nam je previše toga na umu. Ostaje nam želja za postizanjem mira u sebi i pridobivanjem razumijevanja drugih.
Šaman zna da je te demone moguće pobijediti. Njegovo oružje je mač svjetlosti, koji predstavlja moć višeg razuma i duboki uvid te razotkriva te demone kao naše vlastite arhaične dijelove kojih se odričemo i koje projiciramo na druge. Ono što u vanjskom svijetu napadamo – svađajući se sa supružnikom ili optužujući, odnosno kritizirajući ljude kojih se užasavamo – samo je odraz unutarnjih demona, 'sjenovite strane' zakopane duboko u nesvjesnom. Carl Jung, začetnih psihologije arhetipova, vjerovao je da je suočavanje s vlastitom sjenom moralni izazov ravan suočavanju sa samim problemom ljudskog zla. Šaman je uvjeren da povlačenjem svojih projekcija, svjesnim priznavanjem sjene i doživljavanjem toksičnih emocija bez njihove eksternalizacije, pretvaramo njihovu energiju u gorivo za vlastitu promjenu nabolje. Tako u izreci, koja se pripisuje Gandhiju, postajemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.
Kad prestanete poricati emocije, možete početi shvaćati mudrost koju vam nude jer, kad nisu vezane za ljude i predmete, brzo prođu kroz vas.
Očajni razmišljamo o tome koliko je sve to jurenje, bježanje, hranjenje i lovljenje preteško. Udahnjujemo život svojem strahu i pišemo pjesme o njemu. Jad postaje naša muza.
Kad je niži mozak zaokupljen preživljavanjem, štitit će svoj cilj, nesvjestan da se njegovih sedam stalnih demona može okrenuti protiv nas i progutati nas. Pohlepa postaje sveproždiruća, gnjev nas izjeda, a ponos postaje uzrok naše propasti ako ne uspijemo uspostaviti odgovarajuću holarhiju svijesti, dopuštajući višem mozgu da usmjerava naše misli, osjećaje i postupke.
Zaboravljamo istraživanje ljubavi i slobode te otvaranje za radost, udivljenje i misterij, čak i dok radimo na poboljšavanju svojega života.
Iskonski strah koji svi odrasli ljudi dijele je strah od smrti koji predstavlja svršetak jedine stvarnosti koje smo svjesni.
Naše novo računalo aktivira se odjednom u trenutku euforije, prosvjetljenja i trenutačnog otkrivenja. Tom buđenju mora uslijediti veliki odlazak i putovanje prema novoj sudbini.
Kronični blagi stres drži nas nesposobnima slušati svoj viši mozak.
Spoznaja vlastite vječnosti omogućuje nam uvidjeti da vaš istinski identitet nikada neće prestati postojati, a dio vas koji ćete odbaciti kao staru kožu više nije osobito važan. Uviđate kako se najviše plašite da tratite vrijeme ne živeći potpuno i da biste na samrti mogli razmišljati o svemu zbog čega žalite.
Alkemičari su shvaćali da kad se osoba probudi za svoju vječnu prirodu, doživljavajući je umjesto da samo vjeruje u nju, više je nikada ne izgubi. Kad je čarolija smrti poništena, čovjek se zauvijek promijeni. Kad pronađe vrelo mladosti, slobodan je od straha od smrti, koji opterećuje druge.
Oni koji su vrlo svjesni svoje smrtnosti, ali ne i svoje besmrtnosti, zaglavljuju u strašno neugodnoj ničijoj zemlji. Ako niste doživjeli drugo buđenje, može vam biti teško pojmiti tu drugu stvarnost. Sjetite se da je ribi u ribnjaku voda toliko sveprisutna da nije dio njezine svijesti. Da bi uvidjela postojanje vode, morala bi biti uzdignuta iznad ribnjaka.
I mi živimo u našemu malom ribnjaku sve dok ne proživimo drugo buđenje. Tada opazimo univerzum i osjetimo sjedinjenost s njime te shvaćamo svoje mjesto u svijetu.
Arhetipskoj smrti se opiremo jer, koliko god okolnosti našega života bile bolne, njihova poznatost nam godi. Ali kad bismo umrli za ono što jesmo i izgubili sve poznato, u što bismo se pretvorili?
Mi, s druge strane, silno mnogo vremena provodimo brinući o tome tko smo i gdje nam je mjesto u zajednici.
Kakvi god bili vaš identitet i ugled, to nije sve što jeste. To nije čak ni najvažniji dio ljudi. Prolazit ćete različite životne stadije i dobi sve dok ne stignete do točke u kojoj ćete odbaciti tijelo, a osoba poznata kao vi više neće postojati na Zemlji. Ako ste iskusili svoju besmrtnost, ako ste osjetili smirenost i radost prekoračivanja vlastite osobnosti, prekoračivanja vremena, gubitak vašega identiteta prestaje vam biti toliko važan.
Ako se pokušamo zadovoljiti pukim krpanjem stare kože u ispraznoj nadi da će trajati vječno, samo odgađamo neizbježno. Ne prelazimo put od gusjenice do leptira: život provodimo sanjajući leptirske snove dok gmižemo do sljedećeg lista.
Šaman zna da mora ovladati umijećem umiranja i uskrsavanja kako bi opetovano prolazio arhetipsku ili svetu smrt, stvarajući novi život kad se u njegovu životu jasno pojavi poruka: Vrijeme je da otpustiš staro. Sposoban je spretno se promijeniti, prihvatiti novo i živjeti uistinu kreativnim životom bez obzira na dob ili okolnosti. Sposoban je otpustiti uske definicije ljubavnika, roditelja, mudraca te tim stadijima pristupiti inovativno.
Liječenje bolesti ne mora nužno iscijeliti dušu. Međutim, dopuštanje duši da krene u sljedeći stadij razvoja često dovede i do samoiscjeljivanja tijela. Naš energetski sustav je oslobođen i može svoju zalihu energije upotrijebiti za ispravljanje onoga što se poremetilo na staničnoj razini. Karcinom je samo jedan primjer bolesti koja može biti poziv na inicijaciju. Apoptoza, prirodni mehanizam obnavljanja programiran u svaku stanicu, u kanceroznim je stanicama isključen. Tumor ne uviđa da mora prestati s brzom diobom i reproduciranjem te dopustiti da njegove stanice odumru. Tumor uporno nastoji postići svjetovnu besmrtnost po cijenu bolesti. Vidio sam kako moji pacijenti ozdravljuju nakon što se predaju inicijaciji i kušaju besmrtnost. Njihovo je tijelo sposobno vratiti se prirodnim ritmovima, a zdrav se ciklus stanica može vratiti. Stanice su sposobne ozdraviti na dubokoj razini te obavijestiti fizičko tijelo da njegove stanice ne moraju voditi rat opstanka u uzaludnom pokušaju odgađanja smrti. Zanimljivo je da je karcinom sjajan primjer sloma holarhije kojim se potrebama stanice daje prednost pred potrebama organizma.
Sve smrti, svi završeci su prijelaz do sljedećeg početka. Prvi zakon termodinamike kaže da je energiju moguće promijeniti iz jednog oblika u drugi, ali je nije moguće stvoriti i uništiti. Kao energetska bića odbacujemo tijelo i dopuštamo mu da postane dijelom ciklusa života u fizičkom svijetu, a naše istinsko jastvo prelazi na sljedeći stadij bivanja.
Kad shvatimo da je svaka smrt samo prijelaz u drugačiji oblik života, promjena više nije silno zastrašujuća. Možemo pronaći utjehu u spoznaji da ćemo uskrsnuti, čak i ako ne znamo kakvo će biti naše novo postojanje.
Oslobađanje osjećaja čini nas laganijima, omogućujući nam povratak u više moždano stanje i ponovno stvaranje radosti. Pojavljuje se osjećaj rasterećenosti i doseže vrhunac kad se plač smiri. Plač je način na koji se limbički mozak iscjeljuje. Smijeh je lijek neokorteksa.
Ako do srednje životne dobi niste doživjeli prvo buđenje, suočit ćete se s toliko velikim gubitkom da ćete početi propitivati sve što znate i sve što jeste. Jednog jutra ćete se probuditi i zapitati se: Što sam to postao? Tko je osoba koja spava pokraj mene? Takva nas kriza može duboko dezorijentirati. Ako ste tu krizu sposobni proživjeti na ritualan način, mogli biste biti sposobni suočiti se s njom na razini fizičke stvarnosti.
Velika kriza automatski će izmijeniti vaše prioritete. Kad se suočite s takvim izazovom, morate ugasiti požar, ali se između udisaja morate zapitati: Što umire? Što se rađa? Što sam propustio u svojemu životu? Jesam li srdačno dočekan na ovaj svijet?
Sve inicijacije iziskuju prolazak četiriju stadija procesa: buđenje, veliki odlazak, kušnje, prosvjetljenje.
Premda smo otpustili svoju prijašnju predodžbu sebe, potrebno je neko vrijeme da nam nova postane ugodna i često je prisutan strah da taj stadij možda i nije tako sjajan.
Da bi proizvela pola kilograma voska, pčela mora konzumirati gotovo četiri kilograma meda koji se proizvede nakon skupljanja nektara s otprilike 17 milijuna cvjetova.
Neke je stvari moguće spoznati, ali ne i izreći.
Nikada mi nije bilo dovoljno pa nisam imao ništa. To su bile moje zagnojene rane, a demon je privukao izmet u mojem srcu.
Sedam smrtnih grijeha proizlazi iz iskonske potrebe da osiguramo svoj opstanak po svaku cijenu.
Naši demoni i anđeli su: Gnjev pobijeđen mirom, pohlepa pobijeđena velikodušnošću, pohota pobijeđena čistoćom namjere, lijenost pobijeđena hrabrošću i trudom, zavist pobijeđena suosjećanjem prema sebi i drugima, neumjerenost pobijeđena umjerenošću, oholost pobijeđena poniznošću.
Svatko može postati gnjevan – to je lako. Ali, biti gnjevan na pravu osobu, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravom svrhom i na pravi način, to nije lako. Aristotel, NIkomahova etika
Narod Fon iz Benina na zapadu Afrike, kao i mnoga tradicionalna društva, dijete smatra nadom i budućnošću sela. Stoga budući roditelji novo dijete slave i prije rođenja te mu izražavaju dobrodošlicu u obitelj tako što pjevaju i razgovaraju s djetetom u utrobi.
Predaja naroda Fon odražava gnjev koji mnogi od nas u adolescentskoj dobi osjećaju prema roditeljima. Bijesni smo jer nas je roda očito ispustila u pogrešnu kuću. Mnogi od nas najveći dio života ostanu gnjevni. Gnjev može biti silno razoran. Dok smo gnjevni, mozak je preplavljen hormonima stresa. Krv je preusmjerena rukama i nogama pa našim moždanim stanicama nedostaje kisika. Taj biokemijski napad otežava razborito prosuđivanje i daje nam silinu da se intenzivno okomimo na zamišljene neprijatelje. Kortizol, jedna od tih biokemikalija, pomaže nam metabolizirati šećere potrebne za energiju pa je pojačana pozornost jedan od prvih odgovora na gnjev,. Ali, kortizol, steroidni hormon koji kora nadbubrežne žlijezde provodi dok smo gnjevni, je toksičan za mozak, a osobito je poguban za neurone pamćenja u hipokampusu koji su prepuni receptora kortizola.
U vama vrije gnjev prema roditeljima koje smatrate krivima za svoj jad. Taj demon ne čeka samo pokraj naše kolijevke. Izaziva nas kad god prolazimo simbolično ponovno rođenje. Kad nakon studija dobijemo prvi posao ili se preselimo u novi grad, naše snove i entuzijazam mogao bi ugušiti tiranski šef ili arogantna odgojiteljica u novom vrtiću našega djeteta.
Gnjevni ljudi mogu biti vrlo zastrašujući. Ali, kad se prepustimo gnjevu, nastavljamo podržavati situacije koje ga hrane. Otkrivamo da smo neprestano okruženi neprijateljski raspoloženim ljudima: od službenice na recepciji koja izriče pasivno-agresivne komentare, do računovođe koji nam na suptilan način daje do znanja da nismo dostojni njegove pune pozornosti. Zarobljeni primitivnim odgovorom gnjeva, nesvjesno pozivamo druge da hrane našu razdražljivost i zamjeranje.
Istinska moć je u sposobnosti da prakticiramo mir kad se suočimo s nečijim gnjevom. U borilačkim vještinama učenike se poučava ući u stanje spokojnosti kako bi se porazilo protivnika te upotrijebiti silinu protivnikova gnjeva protiv njega: uzmaknete i dopustite da protivnik padne na vlastiti mač. Stoga, kad vaš bivši supružnik po devedesetstoti put optočne istu svađu, uzmaknite – ne upuštajte se u bitku koja rađa iscrpljujućom dramom.
Sjetite se da svađu ne započinje druga osoba, nego demon, ranjeni dio vas koji želi početi zamahivati.
Što ste mirniji, lakše ćete uvidjeti koliko energije drugi ljudi trate ratujući protiv svih koji ih uzrujavaju.
Neka mir bude vaš svjestan izbor. Duboko udahnite, nasmiješite se i, kad osjetite smirenost, spokojstvo i prihvaćanje, ispunit ćete se vitalnošću i snagom.
U plemenskim društvima obred postajanja muškarcem ili ženom označavao je razdoblje kad je mlada osoba počinjala loviti ili saditi i skupljati plodove t eje tako počinjala doprinositi uzdržavanju svoje obitelji. Iako je ova inicijacija povezana s punoljetnošću, s njom se suočavamo kad god posumnjamo u svoju sposobnost da svojima voljenima ili sebi pružamo emocionalnu ili financijsku potporu.
Ako sumnjate da će se univerzum pobrinuti za vas, za razliku od nebeskih ptica te poljskih ljiljana, počinjete vjerovati da svijetom vlada pošast oskudice. Tada je prirodno reagirati pokušajem uzimanja onoga što vam je potrebno prije no što netko drugi to ugrabi i nagomilavanjem onoga što imate. Sumnja u velikodušnost univerzuma je bit pohlepe. Umjesto da vjerujete kako će vam sutrašnji da pružiti sve što će vam biti potrebno, počinjete mahnito grabiti kako biste svoja spremišta napunili novcem, imovinom, informacijama ili bilo čime zbog čega se osjećate moćno.
Šamani iz Anda imaju znakovito ime za velikodušnost. Nazivaju je ayni, što na jeziku Quechua znači 'uzajamnost'. Oni shvaćaju da što više dajete drugima, to više primate zauzvrat.
Velikodušnost nam omogućuje skrbiti o sebi te istodobno pomagati drugima. Više ne ustrajemo u narcisoidnoj želji da svijet zadovolji naše zahtjeve.
Demon pohote pojavljuje se kad ne dovršimo inicijaciju prve ljubavi.
Pohotna osoba ne žudi za sjedinjavanjem jednakih, nego za moći u odnosu. Predavanje ljubavi je zastrašujuće za one koji žude za nadzorom. Muškarci koji su velikodušni, ali nesposobni predati se ljubavi, usredotočit će se na užitak svoje ljubavnice toliko da neće biti sposobni primati od nje, što postaje samonametnuti oblik kazne.
U svim zemljama sjeverno od ekvatora – a sjetite se da su se velike kulture u povijesti razvile sjeverno od ekvatora – Bog je silazeći bo. Sjetite se Grka, Rimljana, kršćana i muslimana. Božansko dolazi s nebesa i silazi na Zemlju… Ali za Inke, jedinu veliku kulturu koja se razvila južno od ekvatora, božja sila je uzlazna. Proizlazi iz Majke Zemlje… uzlazi sa Zemlje prema nebu, poput zlatnog kukuruza.
A ovdje u Sillustaniju (na jezeru Titicaca, moru na vrhu svijeta) pokopani su muškarci i žene koji su cijeli život stjecali znanje, stvarajući i unakrsno razvijajući svoju mudrost, te svoj kukuruz, otkrivajući i razumijevajući sile prirode te odnos Sunca, Zemlje, Mjeseca i zvijezda. Prakticirali su način spoznavanja ko je.. alkemija života. Alkemija vaših europskih predaka sastojala se od uzimanja mrtve tvari – osnovnih elemenata poput sumpora i olova – i njihova stavljanja u posudu za taljenje te grijanja u uzaludnom nastojanju proizvodnje zlata. Ali, moji ljudi su koristili živu tvar, stavljali je u Zemljinu posudu za taljenje, pod vatru Sunca, i dobivali kukuruz, živo zlato.
Otok sunca – Alberto Villoldo i Erik Jendresen
Mnogo energije možemo trošiti na pokušaje da druge potaknemo složiti se s našim planovima, ali smo u stvarnosti emocionalno nemarni i lijeni.
Lijenost uspostavlja pesimističan stav i vjerovanje u uzaludnost naših postupaka. Taj će stav isisati energiju iz vas i vaša partnerstva osuditi na propast, kao i vašu sposobnost da služite bilo kojem cilju, neovisno o tome koliko čvrsto vjerujete u njega ili koliko glasno ga zagovarate. Što više milujete svoje srednjoškolske trofeje ili oplakujete gubitak braka ili radnog mjesta iz 'snova', to ste više slijepi za mogućnost stvaranja nečega boljeg. Pojavljuje se nostalgija koja vam odvraća pozornost. Bježite od odgovornosti rada na partnerstvu jer strahujete da ga nije moguće popraviti te izbjegavate posvetiti se određenom cilju plašeći se da bi mogao biti osuđen na propast.
Lijenost se ne događa samo na tjelesnoj razini, kad ne želimo djelovati, nego i na emocionalnoj te na mentalnoj razini. Dopuštamo si da nas iscijede tuga i razočaranje te postajemo previše tromi ili previše zaljubljeni u vlastita shvaćanja da bismo istražili bilo što novo. Nismo radoznali i dopuštamo da nam se život događa ili da nas mimoilazi. Dani se pretvaraju u tjedne, mjesece i godine dok naši životi i odnosi stagniraju. Kad smo lijeni, pretpostavljamo da više nemamo što otkriti. Ne želimo propitivati, previše razmišljati ni doživljavati podvojenost ili nesigurnost. Iako tvrdimo da bismo željeli napredovati, ostajemo zaglavljeni jer smo dopustili da se naša kreativnost i strast iscijede iz nas.
Sva naša nastojanja mogu bit dio stvaralačkog procesa u sklopu kojega se razigrano angažirate u svijetu, škakljate univerzum po trbuhu i mamite mu osmjeh na lice. Hrabrost, lijek za lijenost, podrazumijeva ostvarivanje vaših najboljih zamisli, i odvažnost da odgovorite na poziv svoje duše.
Da biste oživjeli svoju vezu, ne morate otići na krstarenje, možete odlučiti istog poslijepodneva ponovo upoznati svojega partnera.
Svoje darove ne morate skrivati u sjeni. Kad ste svjesni svoje unutarnje vrijednosti, svoj identitet ne morate tražiti izvan sebe ili biti lažno skromni. Svi imamo važne zadatke koje moramo obaviti na ovom svijetu, a poniznost nam omogućuje da ne stojimo sami sebi na putu.
Ako ne presiječemo pupčanu vrpcu koja nas povezuje s roditeljima, nismo sposobni osloboditi se njihova tereta negativnosti ili prihvatiti njihovu pozitivnu ostavštinu. Ono što je srednjovjekovna crkva nazivala Istočnim grijehom, moglo bi biti protumačeno u kontekstu onoga što suvremeni biolozi nazivaju 'epigenetičkim čimbenicima', sklonostima, predrasudama i strahovima koji se prenose s naraštaja na naraštaj. Ako ne uspijemo dovršiti ovu inicijaciju, stječemo gnjev kao oružje – gnjev na svoje roditelje, na Boga i na neizvjesnost te bespomoćnost prouzročene našim genetskim uvjetima i našim djetinjstvom. Obred rođenja, koji nas dočekuje na ovom svijetu, pruža nam osjećaj prirođenja, koji nas dočekuje na ovom svijetu, pruža nam osjećaj pripadanja vlastitoj obitelji i svijetu, ali tako da nas nijedno od toga ne posjeduje.
Inicijacija rođenja najavljuje naš ulazak u svijet s vlastitom sudbinom. Ovu inicijaciju možemo proći kad god se u našemu životu događa ponovno rođenje – po završetku školovanja, kad počnemo raditi na novom radnom mjestu ili po okončanju ozbiljne veze. Štoviše, čak i našim proslavama rođendana možemo svake godine slaviti tu inicijaciju postavljajući si nove ciljeve i smjerove života.
Među područjima mozga aktiviranim orgazmom su amigdala i hipotalamus, koji proizvodi oksitocin, takozvani hormon ljubavi i povezivanja. Razina se oksitocina za vrijeme orgazma učetverostruči.
Inicijacija roditeljstva, kao i sve inicijacije, obuhvaća pobjedu nad jednim od naših sedam demona, a u ovom slučaju to je zavist. Ako ste zadovoljni onime tko jeste i onime što imate, sposobni ste potpuno se posvetiti potomcima i pomoći im uvidjeti vlastite darove.
Kad prihvatimo slabljenje svoje plodnosti ili snage, možemo prigrliti novu moć – mudrost. Među ljudskim bićima ne preživljavaju samo najjači, nego i najmudriji.
Danas stvaramo novu definiciju starenja pa u sedamdesetim godinama činimo ono što su naši djedovi i bake činili u četrdesetim i pedesetim godinama. Ako smo sposobni otvoriti oči za inicijaciju mudrosti, možemo otkriti sve načine na koje možemo davati doprinos svojemu svijetu umjesto da budemo usredotočeni na prikupljanje što više bogatstva u želji da izliječimo svoju nelagodu zbog starenja.
Mudrost iziskuje neprestano ponovno otkrivanje vlastite vrijednosti uz prihvaćanje da nismo zbroj svojih postignuća, da možemo ponuditi darove koji su skromni – i katkad vjerojatno neće izazvati mnogo pozornosti – ali ipak važni.
Pobjeda nad strahom od smrti omogućuje nam iskusiti vlastitu moć čak i dok osjećamo poniznost zbog svoje malenosti u širem kontekstu. Omogućuje nam sanjati velike snove čak i ako i dalje moramo svakodnevno ustajati u cik zore te obaviti mnoge zadatke prije nego stavimo ponovo glavu na jastuk. Omogućuje nam napredovati s osjećajem svrhe, znajući da bismo ovaj dan dobro iskoristili kad bi nam bio posljednji dan proveden na Zemlji. Pobjeda nad strahom od smrti daje nam snagu da se jednostavno nasmiješimo kad nas netko podcijeni i da ne osjećamo potrebu dokazati mu da griješi. Energiju čuvamo za obnavljanje onoga što nam je važno, a ne za uvjeravanje svijeta da smo vrlo važni.
…Energiju koju je ulagala u održavanje reda u svojemu domu mogla je iskoristiti za veću inovativnost i odvažnost. Što je više laštila i usavršavala svoj prostor to je imala manje mogućnosti djelovati stvaralački. Možete laštiti svoj životopis, radne plohe ili aureolu, ali ništa od toga nije važno ako ne izlazite u stvaralački život.
Većina nas zaboravila je smjelo prilaziti životu.
Istinske inovacije mogu iziskivati strpljenje i odvažnost. Malokad postižemo trenutačan, savršen ishod, veličanstveno remek-djelo koja se pojavi čarolijom, bez truda, oblikovanja ili usavršavanja.
Umjesto da vjerujemo kako možemo stvoriti sve što uistinu želimo, ulažemo simboličan trud u promjenu i mirimo se s okvirnim nacrtom onoga što želimo.
Moramo ustanoviti kako možemo otpustiti stare odnose, ponašanja, ustanove i sustave – te sanjati nešto posve novo. Smjelost nas obvezuje propitivati sve, pa čak i sve što znamo o sebi.
Veliko buđenje za beskonačnost donijet će vam spoznaju da se ni najviši ugled te sjecanje moći, položaja i imovine ne mogu mjeriti s vrijednošću izvornog življenja. Omogućit će vam shvatiti i prihvatiti da sigurnost postoji samo u vama pa je besmisleno pokušavati je stvoriti.
Kad ste strpljivi, ne tratite sredstva i problemi vas ne svladavaju. Crpite svaku zraku sunca kako biste se nahranili prije no što vam listovi požute i ne ničete iz zemlje prerano pa vas ne dohvati mraz. Čekate pravi trenutak umjesto da primjenjujete silu samo kako biste stvorili iluziju napretka.
Strpljivost vam pomaže uvidjeti da će se mnoge od najneugodnijih situacija riješiti same od sebe kad dođe vrijeme za to. Strpljivost za šamana znači vjerovati u mananu, trenutak koji će sve ispraviti bez potrebe da vi usmjeravate taj proces i upravljate svim njegovim pojedinostima.
Strpljivost nam omogućuje i prestati opsesivno razmišljati o onome što se ne događa te cijeniti kretanje koje opažamo, čak i ako je posrijedi tek mali pomak. Zadovoljni smo onime što smo sposobni učiniti i ne odustajemo od svojih snova samo zato što njihovo ostvarivanje iziskuje vrijeme i trud. Drago nam je jer tu i tamo možemo dodati pokoji potez kistom. Ne zaglavljujemo se u planiranju i ne zaplićemo se u besmislenim poslovima. Ono što je potrebno obaviti jednostavno biva obavljeno. Ova je praksa nevjerojatno teška u društvu koje vjeruje da bismo se trebali truditi živjeti što bolje. To je u redu ako nastojite ojačati noge, ali je inače uzaludno. Dobro dolazi onima koji čekaju.
Disciplina oštroumnosti omogućuje vam prestati razmišljati o tome što ste mogli biti ili što ćete biti jednoga dana, kad pronađete vremena, te postati upravo ono što danas jeste. Uviđate da ste dio stvaranja svijeta te da je ovaj svijet savršen upravo u ovom trenutku.
Vaša potreba da sve to riješite odmah proizlazi iz nesposobnosti da iskusite savršenost postojeće situacije. Žudnja za golemim platnom kad pred sobom u bilo kojem trenutku imate nekoliko manjih nije opravdanje da ne slikate. Želja za mirom u svijetu nije opravdanje za bezobzirnost prema susjedima. Oštroumnost vam omogućuje prestati personalizirati probleme i prikazivati se kao plemeniti spasitelj.
Sve velike mudrosne tradicije obuhvaćaju zamisao promatrača koji se ne poistovjećuje ni s čime što se događa, nego samo promatra, neovisno o tome svjedoči li tragediji ili komediji.
Moramo ostvarivati svoju ulogu u životu, u skladu s prirodom koja nam je dana, ali nevezano, znajući da kroz nas djeluje nešto veće od nas.
Za nas manana znači danas ne čini ono što će se sutra riješiti samo od sebe.
Strogo me pogledao. Manana znači vjerovati u implicitni red u univerzumu, čak i ako ga u tom trenutku ne shvaćamo.
Učiniš ono što je potrebno danas i ništa više.
Hoćete reći potrebno je naučiti čekati.
Ne, ne čekati, ne čekaš autobus, taksije, prijatelje, sreću. Nemoj čekati. Dok si na autobusnoj stanici, uživaš u suncu koje ti grije leđa, ili u kiši. Ali, ne čekaš autobus. Čekanje će te izludjeti.
Više ne čekam i sve mi dolazi.
Vi se rado držite zamisli da imate osobnu povijest, prošlost, i da je to vaš identitet.
Ali dakako da imam prošlost, imam majku i oca, i studirao sam i doktorirao. Sve je to dio onoga tko jesam.
To je bio netko drugi. Sjećaš se onog potoka koji smo morali prijeći do moje kolibe, pa u povratku nećemo prijeći isti potok. Bit će to posve nova bujica vode, nosit će vodu koja je jutros pala na planinske vrhove.
Čak ni mudrosna učenja, svaki ih naraštaj mora iznova otkrivati. U suprotnom su laž. Nalik su onoj hrpici izmetina ljame, u njoj više nema hrane.
