|
Jeste li kada u neko obično, najobičnije poslijepodne,dok vani štipa rosulja za promrzle ruke ušli kroz ona obična, svakodnevna vrata u toplinu vašeg doma? Sigurno jeste. Pa vam nosnice zapahne miris vanilije i cimeta iz pećnice, a psi vam grickaju sve prste na promrzlim rukama, mašući svojim repićima. Pa uz to dobijete najljepši osmijeh na svijetu i poljubac u promrzli obraz samo zato što ste se pojavili. I izujete čizme a kroz slobodna stopala projure trnci od ugode. Ako niste to već dobili, želim vam da dobijete – toplinu doma, radost i osmijeh vaših najmilijih. Ako ste dobili, želim vam da isto ponovno i ponovno dobijete. I da isto darujete, uvijek i ponovno. Sretan vam Božić u toplini vašeg doma. |
