|
U izlogu njezin lik izgledao je okićen. Crvene i bijele sandale, jedan remenčić oko vrata. Okrenula se. Nitko nije gledao. Jutro se guralo, razgrtalo nakupine snova zaboravljenih u žurbi. Na pločnicima. Neke stvari pod danjim svjetlom postaju jasnije. Kao remenčić oko vrata. Odgurnuo ju je ramenom u prolazu. Remenčić je puknuo. Pomislila je kako ponekad malo treba da bi netko drugi odlučio. Samo treba biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Odmjerila je udaljenost i stala malo dalje. Čekala je. Jutro je izdahnulo izgaženo. |
