bosim nogama
11.03.2005., petak
Epitaf vuku
Prvo su bile životinje onda su bili ljudi. Ali smo to zaboravili. Oteli smo im teritorij, oteli smo im hranu i na kraju im oteli slobodu. Mislimo da nismo jer životinja ne zna reći, ne zna prosvjedovati, ne zna i ne može se boriti. Čovjek je nešto izvan njene moći kontrole. Čovjek je na kraju krajeva i nešto izvan vlastite moći kontrole. Životinja nam je pomogla da opstanemo. Bez nje bili bismo mrtvo sjećanje u svemiru. Tko ne vjeruje, nek razmisli.Čini nam se, izgleda, da niti danas bez životinja ne možemo i u tome je najveći paradoks. Volimo životinje.Imamo kućne ljubimce da bismo bili ljudi. Micemace, pse, ptičice u kavezima, ribice u akvarijima, male kornjačice u terarijima. Ako nam ne dosadi. Kako slatko i ljudski. Vodimo djecu u cirkus, neka se djeca zabavljaju kad slonovi stoje na jednoj nozi, kad tigrovi skaču po stolcima i majmuni se majmuniraju. Vodimo djecu u ZOO neka vide kako zebra izgleda, kako vuk izgleda, kako sjeverni medo izgleda. Neka se približe prirodi, neka zavole životinje i neka nauče da ih treba držati u kavezima. Imamo ih u laboratorijima, mali štakori i zečevi obješeni za nožice, tumorirani kancerogeno, prikvačeni na elektrode. Da bismo pronašli lijek za svoj dulji život. Uzgajamo ih, pa ih ubijamo...sjetite se sami. Jedan je vuk pod paskom i zaštitom čovjeka umro od gladi. Zaslužuje naše promišljanje..i kao epitaf jedan dijalog. |
