bosim nogama
05.03.2005., subota
Sezona
Bila sam mali klaun u kazalištu lutaka.Imala sam ulogu zabavljati publiku kad je igrokaz postao zamoran ili previše ozbiljan, zavirivala sam iz lijevog (ili desnog, kako kad) ugla da vidim one u zadnjim redovima, ponekad su nestali prije završetka predstave što je umanjivalo moj honorar jer je Adonis ocijenio da moje upadice nisu bile na vrijeme ubačene. Ma nije tu bilo kreativnosti, sve su to bili naučeni tekstovi, ali uvijek su palili, trebalo je samo uhvatiti pravi trenutak. Ponekad sam se zamislila jer su me uspavljivali poznati scenariji igrokaza, ali Adonis je bio tu da me probudi ako bi san postao predubok. Sad kad bolje razmislim, bila sam zadovoljna jer sam počesto dobivala novu odjeću, bar onaj dio koji je bio vidljiv i nije bilo previše važno što su mi cipelice popucale po šavovima, a rub hlača koje su izgubile boju malo istrgan. Ono što se vidjelo odavalo je sjajnog i uspješnog malog klauna bez kojeg je bilo koja predstava bila jednostavno nezamisliva.Ne znam točno kad sam postala svjesna svoje neophodnosti, možda kad su jedne večeri glavni glumci bili izviždani, ili kad je neka trenutna inspiracija podigla na noge publiku iz zadnjih redova pa su počeli skandirati moje ime. Došlo je, očito, vrijeme da dobijem bolju ulogu pa je scenarista preko noći izmijenio radnju igrokaza i po prvi puta sam se iz lijevog ugla neočekivano pomaknula prema sredini. Kostimografkinja je po kiši trčala u nabavku novih tkanina, prekrajala ih je i kombinirala cijelu noć i cijeli bogovetni dan, a ja sam navečer osvanula u novoj krinolini i u novim cipelicama. Ne mogu reći da nije bilo ugodno izgovarati poznati tekst (sa nešto dopuna koje sam odmah savladala) iz sasvim novog položaja na sceni. Reflektori su imali drugu boju i ja sam shvatila da sam bila u zabludi jer sam cijelo vrijeme mislila da je njihovo svjetlo slabašno. Adonisov glas kad mi se obraćao postao je nešto tiši, njegovi pokreti mekaniji, a ja sam umišljala da se razvijam u vrhunsku glumicu. Jednom sam samo sa malim, ali doista malim žaljenjem bacila pogled u ugao gdje je neki novi mali klaun ponekad ubacio neku meni poznatu rečenicu. Pa ipak nisam bila zadovoljna sporednom ulogom, ponekad sam istrčavala sa nekim izmišljenim tekstom tamo gdje ne treba i samo je čvrsta ruka lutkara bila zaslužna da se nisam progurala gdje mi nije bilo mjesto. Publika se ponekad smijala, jer su moji pokreti previše očito odavali iz kojeg sam ugla došla, ali bilo je i navijača koji su priželjkivali dodatne promjene scenarija. Zatražila sam i dobila ljepše kostime i novi kovčežić sa šminkom, a moj tekst postao je sve dulji i dulji, broj sklone mi publike dostigao je kritičnu masu i jedne sam se nezaboravne večeri konačno našla u ulozi glavne zvijezde. Časopisi su ujutro osvanuli sa bombastičnim naslovima – od klauna do zvijezde preko noći, pisalo je. Kazalište je postalo pretijesno, a Adonis je zadovoljno trljao ruke i dao nalog za izmjenu cijele radnje igrokaza. Tko je mogao predvidjeti katastrofu? Sve je bilo tako sjajno, rečenice su klizile, moji su pokreti bili profinjeni i meki, moj kostim doradio je poznati kostimograf i nikada svjetlo reflektora nije bilo tako sjajno i kazalište tako puno. Ali ime koje se skandiralo na kraju predstave nije bilo moje ime, bilo je to ime malog klauna iz desnog ( ili lijevog) ugla. Kad ga je lutkar podigao, ali samo do ruba poderanih hlačica, prolomio se frenetični pljesak. U svom klanjanju mali me klaun nezgodno odgurnuo, pala sam iza kulise i tu večer nitko me nije podignuo, niti na mene obratio pažnju. Ujutro su me spremili u kutiju, kroz šupljikav poklopac čula sam da je scenarij izmijenjen i da se šivaju novi kostimi. Utonula sam u san, iscrpilo me sve to silno presvlačenje, šminkanje i reflektori, a poderala sam i lakat u onom padu iza kulisa. Htjela sam samo svoj mir, pa sam na kraju zaključila da se sve desilo baš onako kako mi odgovara. Biti u mraku i izvan zanimanja javnosti bilo je svakako bolje nego biti izložen žaljivim komentarima nekog piskarala. Jedino me zasmetalo kad su me navečer probudili – skinuli su mi moje svilene cipelice jer nisu stigli sašiti nove za malog klauna. Usput sam čula da je Adonis zaposlio još nekoliko novih malih klauna, nadam se samo da mi neće skinuti jednog dana i moju krinolinu. |
