bosim nogama
26.02.2005., subota
Pjesme
Ma i ja sam nekad znala pjesme pisati. Onako, ponekad neke sličice, imam jedan fajlić pun tako nekih redaka u kojima danas ne mogu osjetiti onu nekadašnju atmosferu. Po tome znam da su obični šrot i da nikad neće uću ni u kakvu antologiju, pa šteta para za njihovo objavljivanje. I odustala sam davno od stihoklepanja, danas samo puno pričam,osim kad ne pričam. Ali ovdje na blogu susrećem puno pjesnika, neki su stihovi stvarno dobri, onako me zapale, osjetim ih i ostave trag u meni. Čitam i neke koji su mi prazni a vidim da drugi nad njima svršavaju, što mi, sasvim opravdano nameće zaključak da o pjesništvu moj patuljak pojma nema. U ime te duboke spoznaje, bez stida i srama stavljam na svjetlo dana jedan svoj davni uradak, nek se nađe, a bez opasnosti da napravi bilo kakvu štetu. Poderana svila oblaka i snova Pepeo lavande tek otisak mali Preljevi blijedi ostrugane boje Smijeh se cereka,spali ga,spali Griz limuna koraci po Tkalči Okus dvije kave bez mlijeka Recepcija, pokret lifta gore Krevet velik kao soba neka Vivaldi four season andante Miris puti, titraj lampe sjenka Ruža i cherry jer sam dama A želim biti otkrivena ženka Poderana svila oblaka i snova Pepeo lavande tek otisak mali Preljevi blijedi ostrugane boje Smijeh se cereka,spali ga,spali |
