one love one life

Ponekad samu sebe podsječam na bjesnog psa u kavezu, na konja kojeg treba pripitomiti...trebaš zadobiti moje povjerenje. Ali samo nikoga nema tko bi ga stvarno htio zadobiti. U stanju sam napraviti svjesno milijun pizdarija..prvoklasnih. Svjesno. Namjerno. Promatrajući reakcije. Pitajući se: "Dobro kvragu ima li tu itko tko me želi upoznati? Mene. Postoji li taj netko tko posjeduje karakteristike zvane strpljenje i upornost?" Konja možeš proglasiti divljim i odustati. Psa proglasiti bijesnim i odustati... Najlakše je odustati. Postoji li netko još tko se bori dobiti što želi? U toj priči ne pristajem na kompromis. Nisam žena koja može živjeti sa tim upitnikom i sa tom sumnjom. Znam sebe, stvarno i znam da taj kompromis ne dolazi u obzir. Danas su odnosi površni. Ja sam ravno do dna tip. Ruski rulet..pa kud puklo...doslovno. Želim biti sigurna da ti je toliko stalo da si dovoljno lud da staneš pred psa koji reži, zbog onog iza...tada ću znati da me vidiš. da vidiš mene, da me voliš.. I tada.. ćeš me imati. Nema između i nema ofrlje. Biram samoću, biram jebanje sa strancima, biram površne odnose... rađe to nego usamljenost u odnosu (partnerstvu), površinski sex sa osobom koju volim i odnos u kojem sam samo ja prisutna..jer ovo drugo je laž prema sebi, bol koju si nanosim svojim lošim odlukama.
Nije lagan ovaj put, posebno ne u noćima kao ova.
Ali zapravo ja ne mogu birat drugi. Jer sam možda i prokleto svjesna posljedica loših izbora. Nagledala sam se loših izbora u kojima je na kraju uvijek netko drugi kriv.
Krivnja nije na tom drugom, znamo mi od početka.. samo si ne priznajemo, samo se zavaravamo.. nazivamo naše zablude nadom.. a to nada nije. Nada da će se netko drugi promijeniti je bulshit i ništa više. Zavaravanje jer je to lakše. Netko tko se danas ne bori za tebe, netko tko nije u stanju pripitomit te i borit se za tebe danas.. netko tko te danas ne vidi... Nikada neće postati taj... taj netko tvoj.. za kim svi tragamo. A kada pristanemo na kompromis ubijamo šansu da se ta čežnja ostvari. Sutra ćemo za to okrivit nekog drugog, a sami smo si to učinili. Pristanemo na taj kompromis, a s njim dođu i gorčina i ljutna kao vjerne pratilje i onda... je kraj. I onda je vrijeme prošlo i onda..smo tek ruševina nekoga il nečega što je imalo potencijal biti čovjek.