one love one life

Zato da znaš.
Tko zna kakav utjecaj imamo na druge ljude i kakve smo tragove ostavili u njihovim životima. Svi mi pišemo knjigu svoga života, ali našim životima ispunjavamo i stranice drugih knjiga. Nikada nisam znala koja je moja uloga u tvojoj priči.
A želim znati.
Idemo tako iz dana u dan, dotičemo se, sudaramo... i skrivamo se. A čeznemo da nas netko poznaje, da nas prihvati baš takve kakvi jesmo.. ali pravimo se boljima, serviramo slike, uklapamo se poput pudinga u kalup. Igramo uloge. Neke smo sami izabrali, neke su nam dodjeljene.
Zato.
Jer ako ti dozvolim da pročitaš stranice moga dnevnika onda pred tobom ostajem gola i ranjiva i suočavam se oči u oči sa svojim najgorim strahom.
Što ako me odbaciš?
Što ako me osudiš?
Što ako...
Pristajem.
Ali....
To je jedini način da pobjedim Strah. Da mu ne dopuštam više da me kontrolira i drži u svojoj vlasti.
Da mi truje život, da mi upravlja postupcima.
Istina oslobađa.
Nisam htjela sa to ostane samo fraza koju izgovaram. Bez sile i snage, bez života. Želim biti osoba kojoj se ja sama mogu diviti, želim živjeti svoj uzor, želim ljubav.
Ili je Lubav ili je Strah. Samo jedno upravlja životom. Biram ljubav. Biram hrabrost. Biram slobodu. A njen put me vodi čudnom i nepredvidivom stazom.
Želim da znaš koju ulogu ti imaš u mom životu. Znam da imam sliku o tebi. Znam da ti ponekad dodajem i vrline i mane koje ne posjeduješ. Ali znam o tebi onoliko koliko mi dopuštaš.
Nema nikoga da nas vodi, osuđeni smo da sami krčimo put kroz šikaru. Možemo naći učitelje ali bit nije u tome da nekoga kopiramo bit je da se usudimo biti svoji i naći sebe.. kao što su oni to učinili.. I preživjeli su. Oni su tu da nam služe kao dokaz mogućnosti. Da svjedoče: "Vidi tu di si ti sada, ja sam bio.. i ŽIV SAM. Ja sam dokaz da je moguće."
Ne znam zašto tebe i jedino tebe osjećam. Bježala sam od tebe. Ubijala sam na sve izmislive načine sve emocije prema tebi dok mi nisu svi rekli da sam: SAMODESTRUKTIVNA!!! Što god probala, kuda god krenula, s kim god bila.. ništa nije rješilo problem unutra. Na van možemo prikazati bilo što i Ti to najbolje znaš. Ljudima koje srećemo možemo prikazati bilo koje lice... Ali na kraju se opet susrećemo sami sa sobom. Ponekad dok šetam šumom, nekad zagledana u more. U kasni noćni sat ili u ranu zoru... Istina se probije poput zrake sunca i osvjetli tebe u meni. Nemam odgovore na pitanja. Kada pitam: Zašto? Odgovara mi tišina. Potpuna duboka tišina. I tada shvaćam uzaludnost toga pitanja. To jednostavno JEST. Samo to i ništa drugo. Ne znam da li će biti i nije niti bitno.. Bitno je što radim s time? Kako se s tim suočavam?
Biram biti otvorena knjiga, biram transparentan život. Biram biti hrabra i reći svoju istinu i što osjećam. Biram javno biti slaba i ranjiva umjesto glumiti snagu koje nema. Možda u svojoj ranjivosti nađem snagu koju tražim. Lakše je glumiti osobu kakva želim biti nego postati ta osoba. Ovaj put koji sam sada izabrala boli jer sam bez zidova, bez zaštite spremna da me se rani i da se ne branim, spremna da mi se pljune u lice i da ne podignem ruke, spremna da me se lažno osudi i da dopustim bez truda da se obranim.. Na sve sam spremna da bi bila u Istini i da bi živjela... ali stvarno ŽIVJELA svoj život. Želim doći do kraja svog puta sa smješkom a ne da živim neke tuđe priče.
Bolje je nesavršeno živjeti vlastitu sudbinu nego savršeno kopirati tuđi život.
I zato:
Istina je da sam se sledila kad si mi poslao poruku.
Istina je da sam ostala bez daha - kao da mi je netko udarcem izbio zrak iz pluća.
Istina je da sam pomislila da mi se rugaš, da me cimaš, da se poigravaš samnom.
Istina je da sam se bojala tvoje reakcije.
Istina je da sam očekivala da će tvoj potez biti baš takav kakav je bio (prvak u nestajanju).
Istina je da se nadam da ćeš jednom u sebi vidjeti Sebe kakvog te ja vidim i da ćeš imati hrabrosti dozvoliti si ovu ludost koju ja upravo radim, ...Pa šta bude!!!
Samo zato Srećo što se ta stvar zove Život i što je osjećaj intenzivan.... i nadam se da ne vodi u intenzivnu :)