one love one life

Ovako ti je meni to izgledalo u svakom susretu s tobom:
Osjećala sam da je vrijeme koje provodimo zajedno dragocjeno, kao da je svaka naša minuta koju zajedno provedemo i posljednja. Bio si predobar da bi bio istinit, svaki trenutak koji sam provela s tobom bio je čaroban, toliko čaroban da sam pretpostavila već u prvom da to ne može trajati zauvijek Nijedan dobar osjećaj koji sam imala nije trajao; nijedan čovjek koji je znao uljepšati moj život nije se zadržao. Sudeći prema dosadašnjem iskustvu od čistog straha da ne izgubim nešto tako posebno, sam se pripremila na kraj.
Tko god ti bio, iscjeljivao si moje rane, učio me da se osmjehujem, da se grohotom smijem...ponovno.
Znam da to ne razumiješ jer nisi se trudio da me usrećiš.
Ali posjeduješ nešto što ni ti sam ne znaš da posjeduješ (a kako bi i znao?!)... Duh jednog dečka imenom Petar. Duh koji je eto iz tog istog dečka jednom otišao i ja sam ga dugo tražila dok ga nisam prepoznala u tebi. Bila je dovoljna jedna gesta, jedan potez, jedan pogled.
Dakle ako tako gledaš možda to ne shvatiš kao kompliment.
Ali to je upravo to.
Ako pomisliš sada da sam u tebi voljela nekog drugog... ta pomisao će biti čista laž. Jer Duh o kojem ja govorim ne pripada nikome i može pripadati svima. To je Duh koji je razigran, neopterečen, lagan..i prije svega živ! Duh koji je stalno u pokretu, koji u sebi nosi muziku koja potiče ljude na ples, koji vrača osmijeh, koji ti pokazuje: vidi, postoji smješnija strana tvoje priče!!!

Život se sastoji od sastanaka i rastanaka. Ljudi svakog dana ulaze u tvoj život, kažeš im dobro jutro ili dobra večer, neki ostanu nekoliko minuta, neki ostanu nekoliko mjeseci, neki godinu dana, neki i cijeli život. Bez obzira o kome je riječ, upoznaješ nekoga i zatom se na neki način rastanete. Tako mi je drago što sam te upoznala. Zahvaljujem zvijezdama na tome (ili kome god već treba zahvaliti) Mislim da sam cijelog života čekala da upoznam nekog poput tebe.. da si potvrim da takvi ljudi još postoje Ali sad je vrijeme da se rastanemo.

Osjećam da imaš nekog i povrh toga imaš mene. I ne znaš šta bi samnom. Ne znaš da li sam ti prokletstvo ili blagoslov (ne brini..oboje )

Bilo bi lako da nije tako komplicirano, zar ne?
Ali zar nisi osjetio?... Morao si osjetiti... Ja sam te već pustila. Zapravo kad bolje razmisliš.. nikad te nisam ni držala
Znam da me ne želiš povrijediti, zato se prestani bojati toga. Šta god napravio. Čuješ li? Šta god.
I ne brini. Neću promijeniti mišljenje o Tebi, i neću te cijeniti manje, niti se ljutiti na tebe.
Vidiš ja sam u tebi zavolila osobine koje ti sam kod sebe ne voliš.
Ali sada dolazi vrijeme kada ih ti trebaš prihvatiti i zavolit sam... i tek tad će ti se desiti najbolja stvar... biti ćeš slobodan.. da poletiš.

Ali prije toga... vrijeme je da me oslobodiš. Da me pustiš da idem dalje. Trebala sam biti tu da ti kažem da vrijediš i koliko vrijediš i time sam obavila svoju funkciju...

Mi nismo Mi. nikad nismo bili materjal za to.. Ali dok postojimo u ovom obliku jedno drugom u životu samo smo prepreka ili opravdanje zašto se nikom ne predajemo bez ograničenja ili bez aseva u rukavu.