one love one life

I ja se ponekad pitam isto to pitanje malena moja kukavico.
Trnci.
Trenuci.
Tišine....Postoje u nama neke stvari ne prevodive u riječi.
Trebam te...sasvim malo na dan, malo tvoje neozbiljnosti, neodgovornosti i..o da, lošeg ukusa
Ti si moj osjećaj slobode.. nezamjenjiv.



Ne želim te. I to je istina. Nisam li malo prije rekla da te trebam... jesam, i to je istina. Dvolična sam? Ne. Stolična. Ali postojana u jednom... Ne želim te...posjedovati.



Puno se priča i piše o ljubavi.. Svi ju osjećamo, nailazimo na razne usporedbe koje nam pomažu da razjasnimo taj misterij i objasnimo taj osjećaj..
Ja ju doživljavam kao slobodu, kao otvorenu ruku koja se ne zatvara čak ni da se to biće zadrži u zagrljaju. Meni je Ljubav: Tu sam zato jer tu želim biti.
.. Tu si zato jer tu želiš biti.



Dok se zavođenje temelji na izlaganju svojih najboljih osobina u svečanoj odječi... Intimnost.. o intimnost podrazumjeva složeno izlaganje vlastite ranjivosti.
Dakle ljubav doživljavam kao intimnost.



Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zaljećeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razočaranje, jedina predvidiva nesreća koja se traži repete.



I vidite ja ne vjerujem u kraj ljubavi. Vjerujem u kraj odnosa, kraj partnerstva..ali ne i kraj ljubavi. Ona je kao voda ima sposobnost biti led i biti para.. ali samo kada je tekuća je korisna za ugasiti žeđ.
Zapamtite ovo:
LJUBAV NE ODLAZI...
LJUDI ODLAZE...