one love one life

a zapravo im nisam sklona. Što sam ovaj put napravila? A zapravo ništa posebno, bila iskrena. Vidjela sam u subotu neke drage ljude koje ne viđam od prekida sa Zd. i njega osobno, sa njegovom novom dragom. Da li me to pogodilo? Ma to nije. Drago mi je da je sretan, ako je... jer te naše sreće su pod upitnikom. Ono što je mene pogodilo bila je ta svjesnost koliko griješimo u životu i koliko su zapravo prekidi bolna stvar... Ne samo zbog dvoje koji nisu uspjeli sačuvati ljubav, nego i zbog svih onih ljudi koji budu tim prekidom dotaknuti.
Mislim da se ne izražavam baš najbolje.. teško je emocije svesti na riječi.
Karla mi je naknadno poslala poruku da sam papak i da kako sam se mogla rasplakati i da me sada svi ogovaraju.
Moja reakcija na poruku?
Pa prvo mi je naravno bio bed. A onda sam razmislila.. Ljudi ogovaraju, ljude sablažnjuje i plaši otvoreno pokazivanje emocija. Neću ulaziti u to zašto je tome tako. Jednostavno je. Imaj maskicu, uklopi se u kalup i budi jedan os sto... Bilo što samo nemoj otvoreno pokazivati emocije.
E pa hoću!!!


Meni je eto dosta laži. Dosta mi je laži. Dosta. Dosta...
Ako mi se smije, smijem se.. Ako mi se pleše, plešem.. Ako mi se plače, plačem.. Imam pozornicu da glumim. Imam život da ga živim... I živjeti ću ga iskreno. Predano. Voljet ću svim srcem i potpuno ili nikako.
A kad smo kod ljubavi... Srele smo ga Jelena i ja. On mi dođe kao dar, svojevrsna nagrada. Primjećujem da ga susrećem svaki put kada učinim nešto iskreno iz sebe i budem dosljedna... Dakle nagrada
I za promjenu on je stvarno razgovarao... Možda zbog nje, nevažno. I ono što je važno je da i dalje vidim najbolju sebe u njegovim očima...
Ok. Ok... Kad me pogleda.