Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown? 'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care. You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head. Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I am a dreamer but when I wake, You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.
Kad se spusti zavjesa aplauz slijedi al u jednom trenu vlada mrkli mrak u tom času posumnjaš da ništa ne vrijedi..život cio - pepeo i prah..
Neko čudno razdoblje, kao razdoblje oporavka koje se razvuklo... i nikako da se oporavim.
Realno negdje oko 15. srpnja oko 3 sata poslije ponoči jedan maleni dio mene se izgleda nepovratno razbio u biliun kamenčića koji ko ona stakalca kalinoskopa kao daju nekakvu sliku.. a zapravo...
Bez tog dijela ja nekako nisam svoja.
Nemam razloga za cendravost, a kamoli za tugu. Voljena sam. Sve sam... a ja? Ja sam se izgubila.
Izgubila? Nestala.. ne znam. Kao da je moja duša krenula u potragu za "tim, nečim.. tim komadičem..", kao pastir za izgubljenom ovcom.. a ovo ja koje je ostalo u ovom tijelu.. i jest samo prazna kuća.
Moj najbolji prijatelj, moj suputnik, moja ljubav velika je dobio Bartola. Velika sreća. No to je skretanje sa teme.. to je tek dokaz kako svijet ipak funkcionira dobro i kako je sve na svome mjestu.. baš tamo gdje treba biti... potrebno mi je da se katkada ipak toga prisjetim.
Ali ima i sl. situacija koje me ipak zapravo uopće ne vesele. Moj nekadašnji prijatelj...ako te dvije riječi uopče mogu ići zajedno. Jer mislim si da ako mi je uistinu bio prijatelj kako je moguće da.. da ne kompliciram.
Voljela sam ga. Čudan sam tip zapravo, jer ta riječ u mome životu ne funkcionira... dakle volim ga.. ali njegove postupke..oh, ne nikako. Čuvam se osude.. ali kada je on u pitanju ne ide mi lako. Uglavnom dobio je taj dar od Boga.. to povjerenje da mu bude poklonjeno jedno biće..divno, zar ne?
Ali ne. Jer je jedno takvo biće već izdao. Biće koje nije vidio dvije..tri godine. Biće koje je njegova mala slika. I jebiga, ne veselim se. Možda to i nije moja stvar, ali te misli su prisutne.
Muči me to, što mi sve djeluje nekako nepravedno. A znam da nije. Sve ima svoj red.. savršen red čak. Ali ja ga u svojoj sljepoći i u ovom tupilu ne vidim.. možda zbog one moje duše u potrazi..
Dušo, pusti taj djelić i vrati se pliz.. jer ovo ovako više ne može!
Ups.. opet U-turn.
Zašto volimo ili se zaljubimo u osobe koje nam ne uzvračaju osjećaje?
Zašto nas vole ili se zaljube u nas osobe kojima mi ne možemo uzvratiti osjećaje?
Zašto neki ljudi ne mogu imati djecu?
Zašto neki ljudi imaju djecu?
Zašto su neki ljudi prerano pozvani da napuste ovo igralište?
Zašto se neki zli i veliki još igraju na ovom igralištu.. a ni ne igraju se nego uživaju u tome da ne daju da se igraju onima koji bi to stvarno htjeli?
Sve prave su ljubavi tužne? ...................ma, odjebi Đole!!!
Volim te, al odjebi.
Oprostite što psujem... manjak vokabulara i višak misli u glavi.