one love one life

Najdraži dečko? Da. Gori od svih, takva je sreća. Nasilje u ljudskom obliku. Škola života. Traje na svim razinama. Oprez, neoprezni. Oprez s najdražim dečkima. Najgori su. Dati popust samo zato ga voljeti. Voljeti problematično. Izvan ruke. Udaljeno, udaljeno mjesto. Sve loše, okrutno, ali tako mora biti. Ovo je depresija. A zašto se ti smiješ? Bolje vidjeti malo. Jednom mjesečno biti previše. Vidjeti na ulici malo sreće. Ali biti dovoljno. Za mene i više nego dovoljno.



Da netko zna što govorim i što želim, te prihvati ono što bih ja odlučila da prihvati, ono malo što imam dati, onda da, prepustila bih se toj osobi, i bila bih njegova, slovima i uza svu pažnju zauvijek.
Oprez.
Primjer. Toliko sam se puta u tebe zaljubila da to čak ni Bog ne zna. To ne postoji. Ali da postoji, mogla bih ti pričati. Ovo što pišem bez ikakva reda, i što služi sreći da te volim, da bih još više usrećio ono što preostaje od moga... srca, beno.
Ovo je moj nedovršeni život, upravo započet. Pretpostavke koje sam još sposobna učiniti. Nestaju isti čas. Da imam vremena. Mjesto. Sposobnost. Maštu. Nekoga. Način. Jao tebi da imam načina. Volju. Strpljenje. Priču da me priča.



Grožđe. Masline. Kruh. Kad bih bar to znala nacrtati na papiru. Da pokažem sebi što gubim. Bilo bi dobro. Ja bih bila dobro. Ne ovdje, nego negdje drugdje, ne tako daleko od tebe. Da ti dođeš. Sa svojim opsesijama. Što bi se dogodilo? Da postoji prilika? Da je potrebno prestati misliti jer je potrebno biti ondje, pored tebe, slušati kako govoriš, mogla bih ništa ne reći.



Odakle bi došao? Što bi mi rekao da me ne poznaješ? Bili bio lijep kao neki čovjek kojeg sam jedamput vidjela kako prelazi ulicu. Bi li mi i tada srce titralo? Kada bi mi bio stranac...