Lemarchandova kutija



subota, 08.11.2008.

Robert leti u nebo







sjećaš li se Roberte
tvoja nevina ruka na mom pregolom koljenu
moja ionako prekratka suknja
boje mraka
ljeto titra u zraku
a ti i ja željni jedno drugog
kao pustinjak stranih očiju

sjećaš li se Roberte našeg trga
u onom meksičkom gradu čudnog imena
hranili smo žute mačke skitnice
pohanim lignjama na pariški

sjećaš li se Roberte
tvoje soba je tako mirna
a ulja tako mirisna
razmaži ih slobodno širokim potezima
utrljaj ih dobro
znam to još uvijek voliš
nemoj biti nježan
danas si ti gospodar a ja tvoja robinja
neka mirisni ogrtač prospe medovinu

aromatične trave i ulja koja mirišu na jasmin
maćuhice i zelena trava
sve za tebe Roberte cvjeta danas

vrijeme prolazi i ničeg više nema mili Roberte
vrijeme tako neumoljivo prolazi
ništa više ne postoji dragi ništa od pijeska stvoreno

tvoj pas luta smaragdnim poljima i rubinskim šumama
kao i prije
tvoj pas luta nebom

praznina nas obavija poput najzagonetnije paučine
a pogledi nam mrtvi poput najmrtvijeg djeteta
(moja prijateljica čeka nove oči)
tanatos uvijek pobjeđuje
eros taj gubitnik eros
znali smo to dobro prije samog početka
u okrutnom plesu života
ne pitajući nas za osobne želje

uživaj u smrti mili Roberte
počivaj mirno na odru neprospavanog dana
uskoro mili uskoro


pridružit ću se
tvojim staklenim očima
- 18:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>