Pričam ti priču

20 rujan 2014

Opet su nam neki stranci izračunali da imamo jednu od najneučinkovitijih i najrastrošnijih Vlada na svijetu.
Izgradili smo nasip uz rijeku koji bi trebao štititi ljude od poplava. U stvarnosti, nasip je usmjeravao vodu iz korita rijeke da plavi ljude uokolo. Pa se je morao srušiti. I morat će se napraviti novi. I sanirati šteta od poplava.
Rijeka teče kroz našu zemlju. I u njoj ima pijeska koji se može vaditi i koristiti u građenju, a ujedno se tom radnjom i čisti korito rijeke i sprečavaju poplave. No, mi nemamo donešen pravilnik koji bi regulirao vađenje toga pijeska. Pa trošimo stotine milijuna kuna na kupnju pijeska kojeg nam prodaju susjedne zemlje. A vade ga iz naših rijeka.
Država ima u vlasništvu stotine nekretnina koje stoje neiskorištene i propadaju. A onda za svoje ministarstvo unajmljuje privatni prostor, daje za to milijune i još nam priča kako je to dobar potez i mudra odluka kojom se je uštedjelo.
Rastrošnost i neučinkovitost. Pričajte nam o tome...

Oznake: pričaonica

Konkurentnost

12 rujan 2014

Opet smo po gospodarskoj konkurentnosti među najlošijim gospodarstvima svijeta. No, tješimo se činjenicom da biti bolji u proizvodnji i industriji od Hrvatske baš i nije neko postignuće. Svaka veća i malo bolje organizirana skupina svizaca koja se bavi prikupljanjem plodova ostvarila bi na kraju godine veći dohodak od gospodarstva Republike Hrvatske.
No, na našu sreću, političari, gospodarstvenici, poduzetnici, menadžeri i ostale odgovorne strukture su se konačno odlučile uhvatiti u koštac s tim problemom.
Za početak su napokon ispravno detektirali srž problema i glavnu kočnicu gospodarskog rasta i prosperiteta lijepe nam naše domovine.
To nisu, kao što bi običan i neuk puk mislio onako na prvu, administracija brojnija od, na primjer britanske i sporija od puža vinogradara.
To nisu niti bezbrojni propisi, zakoni, akti i podakti , kod kojih obavezno oni državni pobijaju one lokalne, a oni lokalni nisu kompatibilni niti sa lokalnima koji su doneseni u sobi troja vrata dalje.
To nisu niti odnosi između ministarstava koja bi trebala potaknuti i voditi gospodarski i industrijski rast, jer se oni već tradicionalno jedni prema drugima odnose kao Darth Vader prema Yodi.
Glavna prepreka slaboj konkurentnosti našeg gospodarstva nisu niti bezbrojni političari, službe i agencije i njihova astronomska primanja u odnosu na realnost u kojoj žive. Nisu niti plaće i primanja raznih menadžera u državnim poduzećima, koji ne znaju točno niti pročitati naziv radnog mjesta za koji im se ispostavlja platna lista.
Glavni su problem u cijeloj toj priči i najveći uzrok nekonkurentnosti našeg gospodarstva plaće stotina tisuća radnika, koje u realnosti jedva da prelaze 3000 kuna mjesečno.
I na tome će odgovarajuće strukture odmah poraditi. Jer, bahate se djelatnike treba vratiti u odgovarajuće okvire. Za to će se pobrinuti nekoliko novih službi i agencija sa nekoliko stotina novih menadžera i stručnjaka. I za najviše deset godina marljivi će nam svizci gledati u konkurentna leđa.

Oznake: konkurencije

Porezna reforma

10 rujan 2014

Neki su dan naši statističari izračunali da više od polovice zaposlenih u našoj zemlji ima plaću manju od državnog prosjeka. Pa je Vlada odlučila to promijeniti i provesti poreznu reformu koja će za cilj imati povećanje standarda zaposlenih i rast potrošnje, te time i ekonomski uzlet. Tako će velikoj većini zaposlenih plaća porasti u iznosu između 50 i 100 kuna. Naravno, onima koji imaju desetak i više tisuća kuna mjesečno, plaće će porasti i za 1000 kuna. Ipak su to, da onaj tko ima više mora imati još više, a onaj tko ima malo ne mora imati niti to malo, tradicionalne biblijske vrijednosti. A naša je vlast, zajedno sa pukom, bogobojazna i pobožna i lijepo je vidjeti da se svi drže tih načela.
Tako će naši građani bogatiji za kojih pedesetak kuna milošću i mudrošću države odmah moći pohitati u švedske, njemačke i talijanske markete i trošiti do iznemoglosti. Istina, lokalna je samouprava najavila da će gubitak sredstava od smanjenja poreza nadoknaditi povećanjem lokalnih prireza, komunalnih doprinosa, cijena vrtića i sličnih stvari s kojima se susrećemo svakodnevno. No, o tome ćemo razmišljati kad se to i stvarno dogodi, odnosno, kad se tih 50 kuna više u novčaniku danas pretvori u 500 kuna manjka sutra. Do tada, uživajmo u potrošnji i iskažimo zahvalnost političarima koji vode državu.
Mada nekako mislim, ako su nam već htjeli dobro i ako im je stvarno stalo da imamo koju kunu više u novčaniku, mogli su nam to omogućiti puno brže i jednostavnije. Tako da su nam dozvolili da svi registriramo automobile u Daruvaru, da se svi na račun HZZO-a liječimo u Austriji i Njemačkoj i da boravišta prijavimo u Monte Carlu i na Kajmanskim otocima.

Oznake: novi porezi-nove mogućnosti

Ima se, može se

07 rujan 2014

Država nema novca za asistente u nastavi i neprestano naglašava kako nije njezina dužnost plaćati troškove putovanja učenika do škole. Ali zato država ima milijardu i 200 milijuna kuna za biskupe i svećenike svake godine.
Država kaže da će obnova kuća nastradalih u poplavi potrajati neko vrijeme jer da se ne može raditi ništa mimo zakona, a za promjene zakona treba vremena. Država je preko noći promijenila propise i zakone kako bi suci, saborski zastupnici i tko zna tko još mogli u povlaštene mirovine i na odmor u državna odmarališta.
Država tvrdi da nema više novaca za zdravstvo kako bi se popravila kvaliteta liječničke skrbi. Novaca za nove automobile i mobitele država ima u neograničenim količinama.
Država tvrdi da nema novca za pomoć socijalno ugroženim građanima, nezaposlenima i umirovljenicima na rubu egzistencije. Ali je zato široke ruke u otpisu poreza , dugovanja i isplaćivanju subvencija onima koji imaju jahte, dvorce i helikoptere.
Država one koji su pokrali njenu vlastitu imovinu šalje u Sabor. One koji su cijeli život radili da bi nešto stekli i imali država će nagraditi otimačinom dijela onoga što su stekli.
No, država jako dobro zna što i do koje mjere može raditi.
A na ovome se sigurno neće zaustaviti.

Oznake: narodno veselje

Tko čuva čuvare?

04 rujan 2014


Medijski istup zaštitara Sokol Marića od prije par dana prošao je,nažalost, nezapaženo kao i mnogi takvi istupi dosada. Pozornost u medijima zaštitari dobiju jedino na stranicama crne kronike, kao žrtve pljački, razbojstava i ubojstava. A i onda se o tome piše i govori dan, dva, traže se krivci , malo se govori o tome kako treba poboljšati sigurnost samih djelatnika i na tome sve stane. Jer za sve to treba novaca, a u današnje vrijeme i u trenutnoj situaciji ipak je život nekoga tko radi za minimalnu plaću puno jeftiniji.
Zaštitarski i čuvarski posao bio je, uz poslove čišćenja, među prvim djelatnostima koje su išle u takozvani i danas vrlo popularni outsourcing. U toj je djelatnosti postojalo mnogo načina za pranje novca i bogaćenje. I oni koji su mogli jednostavno su to iskoristili. Državne institucije i državna poduzeća su više od jednog desetljeća bile doslovno vreće bez dna za sve podobne i one koji su imali pristupa tome zlatnom rudniku. Naravno, treba reći da je sve to bilo i još uvijek jest po zakonu. Jedno je vrijeme u Hrvatskoj poslovalo skoro 200 zaštitarskih firmi. Što će reći da su zakoni bilo dobro prilagođeni i da su i oni koji su ih donijeli i oni koji su ih koristili imali dobre koristi od svega toga.
Danas skoro sve zaštitarske tvrtke posluju po istom ili sličnom modelu kako je to opisao djelatnik tvrtke Sokol Marić, a objavio jedan internetski portal. I takva će se praksa nastaviti i dalje. Ne samo zbog toga što je u državi velika nezaposlenost i što su ljudi zbog prezaduženosti i zbog osiguranja gole egzistencije prisiljeni raditi sve što gazde od njih traže. Nego i zbog toga što se radi o jednoj skupini radnika koja nije socijalno, politički, medijski ili na bilo koji drugi način eksponirana i bitna za političke i gospodarske strukture. Još uvijek na tržištu postoji dosta firmi, sindikati u Hrvatskoj ionako nemaju nikakvog smisla osim ako se ne radi o državnim zaposlenicima i službenicima, a i sami radnici su slabo upoznati sa svojim pravima i načinom i mogućnošću borbe za zaštitu svojih prava. I zato se događaju i dalje će se događati slučajevi poput onog opisanog na Indexu hr.. Radnici su prisiljeni raditi i po 300 i više sati mjesečno, na nekoliko radnih mjesta. Plaća im se minimalac, a svi oni prekovremeni sati su plaćeni daleko ispod zakonom propisane satnice i prikazani su kroz razne druge stavke, poput troškova prijevoza, raznih nagrada i dodataka koji u stvarnosti ne postoje. Država je za takva kršenja zakona propisala financijske kazne koje su daleko niže od profita koje vlasnici zaštitarskih firmi ostvaruju kršenjem zakona. I na kraju su zaradili svi, i država i gazde. Nastradao je, kako to u ovom našem kapitalizmu obično biva, jedino radnik. No, netko mora. Država će se uvijek na neki način za sebe pobrinuti i namiriti svoje potrebe. Vlasnici zaštitarskih firmi imaju karijere i kao ratni profiteri, kriminalci, iznuđivači, ratni zločinci i znaju kako se posluje po modelu ruka ruku mije. A onaj tko je na dnu hranidbenoga lanca plaća ceh za sve.

Oznake: big biznis

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se