Opet smo po gospodarskoj konkurentnosti među najlošijim gospodarstvima svijeta. No, tješimo se činjenicom da biti bolji u proizvodnji i industriji od Hrvatske baš i nije neko postignuće. Svaka veća i malo bolje organizirana skupina svizaca koja se bavi prikupljanjem plodova ostvarila bi na kraju godine veći dohodak od gospodarstva Republike Hrvatske.
No, na našu sreću, političari, gospodarstvenici, poduzetnici, menadžeri i ostale odgovorne strukture su se konačno odlučile uhvatiti u koštac s tim problemom.
Za početak su napokon ispravno detektirali srž problema i glavnu kočnicu gospodarskog rasta i prosperiteta lijepe nam naše domovine.
To nisu, kao što bi običan i neuk puk mislio onako na prvu, administracija brojnija od, na primjer britanske i sporija od puža vinogradara.
To nisu niti bezbrojni propisi, zakoni, akti i podakti , kod kojih obavezno oni državni pobijaju one lokalne, a oni lokalni nisu kompatibilni niti sa lokalnima koji su doneseni u sobi troja vrata dalje.
To nisu niti odnosi između ministarstava koja bi trebala potaknuti i voditi gospodarski i industrijski rast, jer se oni već tradicionalno jedni prema drugima odnose kao Darth Vader prema Yodi.
Glavna prepreka slaboj konkurentnosti našeg gospodarstva nisu niti bezbrojni političari, službe i agencije i njihova astronomska primanja u odnosu na realnost u kojoj žive. Nisu niti plaće i primanja raznih menadžera u državnim poduzećima, koji ne znaju točno niti pročitati naziv radnog mjesta za koji im se ispostavlja platna lista.
Glavni su problem u cijeloj toj priči i najveći uzrok nekonkurentnosti našeg gospodarstva plaće stotina tisuća radnika, koje u realnosti jedva da prelaze 3000 kuna mjesečno.
I na tome će odgovarajuće strukture odmah poraditi. Jer, bahate se djelatnike treba vratiti u odgovarajuće okvire. Za to će se pobrinuti nekoliko novih službi i agencija sa nekoliko stotina novih menadžera i stručnjaka. I za najviše deset godina marljivi će nam svizci gledati u konkurentna leđa.
Post je objavljen 12.09.2014. u 18:15 sati.