srijeda, 26.09.2012.

PAPRIKA PO 30 KUNA!? PA PIČKAT MATERNA I TAKVOJ PAPRICI!!!


(Ovaj tekst sam napisao, mislim u 5om mjesecu. Ujedno je i prvi tekst u knjizi "Obrana i zaštita od gluposti" tako da oni koji knjigu imaju doma, znaju o čemu se radi... a oni koji knjige nemaju, evo... ovaj put, ja častim)

Ove cijene po trgovačkim centrima ka da formira nekakva pijana budaletina. Eto neki dan sam uletio u jedan trgovački centar nebil sebi kupio lonac. Obični lonac za kuhanje. Uđem ja u trgovački centar i pravac na odjel sa loncima... a lonaca... il im je dizajn iz 1968-e il su ovi novije genereacije za koje kažu da unjeg uopće ne moraš stavljat ulja, al im je zato cijena ka da je i kubik ipo ulja unjem. Cijena tako sofisticiranog lonca je preko 300 kuna... ka da je taj isti lonac u jutro dekan na medicinskom fakultetu a popodne leži i odmara na polici trgovačkog centra. Ovi lonci iz 1968-e imaju dizajn ka da je veš lonac a ne lonac za kuvanje. Reka bi čovjek da je njemu cijena povoljnija, jest kurac... njega ka da osobno tokario Tito. Nemoš vjerovat. Reko jebali me lonci, uzet ću lonac od matere iz Like, ona ih ionako ima na izvoz.
Maka sam se sa odjela za lonce i reko idem si kupit nešto za bacit u kljun jer mi se odgladi zaljepio želudac za kičmu. Odem ravno na povrće i vidim papriku. Reko baš bi si moga prepeć paprike i zalit kajganom. Kad sam vidio cijenu paprike, u mislima mi ostala samo kajgana. 30 kuna kila jebene paprike!?!? Kom normalnom to može biti normalno? Stao sam ispred one paprike, reko da nije možda 3,0 kuna po kili... ono... falili zarez. Nema majko, zarez je na svom mjestu – "30,00 kn/kg". Trideset jebenih kuna kila paprike? - pa aj u pičku maternu i paprika. Što, kupiš tu papriku pa je odneseš kući a ona izađe iz vrećice i pita te:

- Onda? Oćete da se prepržim? Oćeteeee me u rerni sa krumpirom? A? Sa krumpirom? Ajd dajte mi nož, ogulim ja kilu dve krumpira na brzaka! Instrukcije iz matematike dajem!

Za tris kuna po kili ima da priča engleski bolje od Jadranke Kosor.
Ja ne znam kud to ide. Gledam po toj trgovini... jabuke skuplje od banana. Eeeeej, jabuka skuplja od banana!?!? Pa kad je to bilo? Pa moj ćaća kad bi kupio banane tih 80tih godina, ja sam odma zna da, il mu je bila plaća il je diga kamatu na deviznu štednju koju je ima (danas narod nit prima plaću, a štednja je sajens jebeni fikšn). Jebenu bananu uberu sa skroz druge strane zemaljske kugle... onda je prevoze do broda... onda je jebu pa krcaju na brod...pa taj blod doplovi u neku europsku luku (čak ne ni kod nas)... onda iz te luke pretovaraju u šlepere pa šleperima to dovezu kod gazda Brke koji je samoprozvani kralj banana u Rvackoj... onda to gazda Brko dila po cijeloj Rvackoj... i onda ja gledam u te banane ispod kojih piše "9,00 kn/kg". Jabuke odma do banana a ispod jabuka piše "14,50 kn/kg". Ako je jebena banana prešla toliki put do gazda Brke, što je onda sa jabukama? U glavu mi ide da kod nas ne rastu banane, al jebene jabuke? Pa bar jabuka ima. Al ne... jabuke se dilaju na tradicionalni rvacki način. Prvo se jabuka posadi. Onda se od države traži poticaj za posađenu jabuku. Onda država gazdi Brki koji dila i banane i jabuke dade poticaj u iznosu 2 miliona kuna. Onda gazda Brko za 2 miliona kuna kupi banane i dobije popust jer koja budala kupuje banane u toj vrijednosti. Jabuke? Niknu same od sebe bez da ih potičeš. Kad jabuke rode u milijunskoj tonaži, gazda Brko ode u općinu i prikaže da je jabuka ove godine slabo rodila i da je jedva dobio 2 tone jabuka na zasađenih 480 hektara te da će morati staviti cijenu od 14,50 kn/kg jer inače i on i njegova obitelj propadoše ka bugarska skupština. Onda mu ovi iz državne uprave kažu da će otići u kontrolu nasada da vide jel to istina. Onda gazda Brko brže bolje odleti kući i na već obrana stabla jabuka okači banane i tako dočeka državnu delegaciju:

- Evo gospodo iz državne uprave... pogledajte... el to jabuka? Pa ja se godinu dana mučim ka Isus, a gle sad... na jabukovom stablu mi nikle banane! A vi ste mi rekli gdje da odem kupiti sadnice jabukova stabla... i evo... sad ste me zajebali. Što da delam sa ovolikačkim bananama!?!? Eto mi djeca vise u krošnjama ka majmuni, a stariji mi baš ove godine treba upisat fakultet... eno ga sad u krošnji... ždere banane. Što da delam sad?

- Gospodine Brko, mi se ispričavamo. Ni samima nam nije jasno kako vam na jabukovom stablu raste banana, no ispravit ćemo to na način da ćemo od vas po povoljnoj cijeni otkupiti svih 480 hektara banana.

Eto. Ja to malo iskarikirao, al poanta je u tome da to mulja svako svakog i moš mu jebat mater, u konačnici mi imamo cijene po trgovinama takve kakve imamo – bolesne da bolesnije ne mogu biti.
Nije to samo sa bananama. Kruha imaš po 4 ipo kune al je veličine slanca. Ako oš kupit baš kruh kruh, keširaj brale 8 do 9 kuna ka da je pečen u kombajnu a ne pekari. One jebene ribe u konzervi koštaju ka da su još žive u toj istoj konzervi. Ka da kupuješ ribogojilište a ne konzervu ribe. Pašta je nekad koštala 3ipo kune a sad je već 11. Pašta, pička joj materna, koja je simbol za "jeftino jelo". Eno vidio sam paradajz, 15 kuna kila. Pa što taj paradajz raste u špiljama pa ga speleolozi beru? Ja to ne razumijem... al nikako. Cigarete! Cigarete koštaju ka da je engleska kraljica Elizabeta brala duhan pa ona i njen blentavi sin princ Čarls, oko 5 popodne dok ispijaju čaj, rolali cigarete i pakirali ih u kutije. Ovi iz ministarstva zdravlja laprdaju kako cijena cigareta i je veća baš kako bi se više novaca slilo u državni proračun kako bi se imalo para za lječenje raka pluća... a kad trebaš ići na jebeni rendgen za slikat pluća, onda čekaš 12 mjeseci na red... ka da taj rendgen aparat voze na kamionu po cijelom svijetu pa jednom godišnje prođe kroz Rvacku. Seru. Boli njih kurac za nas i naša pluća. Oduvijek je bilo, ko ima para liječi se... ko nema, mramor mu iznad glave ide.



Sad su digli i cijenu struje. Sad kilovat košta ka svetog Petra kajgana. Kažu ovi iz državnog rukovodstva:

- Imate opciju "jeftina struja" iza 22 sata navečer

Ma jeli? Jel to europski standard pička vam materna? Dok Europa spava ja da palim veš mašinu? Što je najbolje, ovi moji u zgradi to svi i rade. U ponoć kad svima proradi centrifuga, jebalo majku, ka da je potres. Jebo Japan. Svako večer trese mi se zgrada. Eno moja veš mašina – pa njoj kad proradi centrifuga, radi buku ka da uzljeću avioni. Lako što ona radi buku, neg je ja još moram zajahat jer to govno je u stanju otić do balkona i tamo bacit vodu. I jel to onaj europski standard o kom nam naši šupci pričaše? Da mlad čovjek u ovoj Rvackoj mora palit veš mašinu u 10 navečer i umjesto da leži na curi on lježe po vešmašini (novi pojam – "VEŠMAŠINOFIL"). Jel to standard?
Gorivo nam košta ka da ga na cijelom svijetu ostalo samo 25 litara... ka da je još samo jedan kanister goriva osta na cijeloj jebenoj zemaljskoj kugli. 11 kuna litra benzina! Pa el to normalno? Eno ga u Venecueli, manje od 20 lipa košta jedna litra. Da da da. Dobro čitate. Manje od 20 lipa je 1 litra. Kažu:

- Da ali tamo je ona budala Chavez na vlasti!

Mjenjam kompletnu garnituru rvackog političkog vrha za 1 takvu budalu. Pa 11 kuna litra goriva!?!? Kažu KRIZA JE. Ma jeli... a što Venecuela je u drugoj galaksiji pička vam materna pa njima nije kriza? INA svake godine broji dobit u milijardama kuna, a nama vamo plasiraju:

- KRIZA JE!!!

Evo sad su i cestarinu digli za 15% pa za iskeširat od ZG-ST treba, samo u jednom smjeru, 180 kuna. Odeš tamo i nazad, ode 50 eura. Jebavali smo Slovencima majke što su uveli vinjete, a gle nas... mi uvijek pametniji od svih pa nam je bolje dat 50 eura za do Splita i nazad neg da imamo vinjete. Što ne bi bilo bolje da imamo vinjetu, npr: 100 eura i vozi se 6 mjeseci koliko oćeš? Bil to bilo bolje? Ne bi. Neg je bolje Slovencima jebat mater jer eto ka što sam reka, mi smo najpametniji.
Digli su i cijenu plina. Plina, jeba mater svoju, za kojeg non stop govore da ga ima pun kurac... i što je najbolje, njega i ima pun kurac na cijeloj, puno puta spomenutoj u ovom tekstu, ZEMALJSKOJ KUGLI. Al jebi ga... opet ono klasično:

- Kriza je!

Što, kad je kriza, plin drugačije izgleda? Ne kužim. Što, ima podočnjake? Bolestan je? Puši pa ima rak? Koji kurac? Plinska boca košta ka da kupuješ projektil izraelske proizvodnje.
Voda. Non stop nam trube da je Rvacka jedna od najbogatijih zemalja po količini pitke vode. Aha... vidim. Kad dobijem račun za vodu, ispada ka da je sa Tibeta u kantama donešena meni u podstanarsku gajbu. Da čovjek ne povjeruje. To vam je ka da bi u Saudijskoj Arabiji litra nafte koštala 200 kuna. Jel košta 200? - ne košta. Al zato u Rvackoj, jednoj od najbogatijih zemalja pitkom vodom, košta ka da je nemamo.
Kad kriza prođe... oćel voda, stuja, cestarina, jabuka, plin, kruh... i sve ostalo, biti jeftiniji? Čitatelji mojih tekstova su inteligentni ljudi, a pošto ste inteligentni... odgovorite sami na ovo pitanje. ;)
Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 


26.09.2012. u 17:11 | 4 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

petak, 21.09.2012.

Uskladio sam se sa EU standardom


Ležim ja neki dan u krevetu i heklam neki goblen, dok mi mali prst na desnoj ruci strši u zraku, baš onako kako ga treba držat dok se hekla. Taman da ću onom iglom heklercom uvatit jedan kraj konca i provuć ga kroz očicu goblena, na tevejcu se pojavi jedan čovjek brko a ispod njega je pisala titula:

"Gospodin Brko, Bog struje, šef svih šefova u HEP-u"

Živjet u Rvackoj a ne znati što je i ko je HEP, je ka živit u Kini a neznat kako izgleda riža... ka biti miš a nikad ne čut za mišolovku... ka biti Sanader a ne znam kako izgleda ručni sat. I tako, isprsio se Brko, Bog struje, i objašnjava da grijanje u 6 rvackih gradova neće poskupiti, neg da se to samo cijene USKLAĐUJU i to ni manje ni više neg za 37%. Ja ne znam kako se zove taj ekonom što računa kolko nešto treba poskupiti, pardon, uskladiti, al majko... pa da popiješ bocu badelovog konjaka, popušiš 4 jointa, eksaš 2 kante pune kompota od bunike, 4 sata gledaš u sliku Radimira Čačića, ne bi došao do cifre od 37%. Jebeš mi sve, al ja tog ekonoma zamišljam ka jednu pijanu budalu koja leži u državnoj kožnoj fotelji, u ruci mu pikado strelice, pa nako pijan baca strelice i gađa metu na kojoj vanjski rub počinje sa brojem 20, pa uže 30, pa još uže 40 i tako do samog centra u kom je 100-tka. Alaj majko sranja kad jednom onako pijan rokne u centar!?!? - ode struja 100% gore.
Imal nešto da u ovoj našoj sjebanoj državi može normalno poskupit, ne znam, 2 %... 2,6%... 3,2%... oni odma roknu 20... 30... il eto, 37%. Ja si sve mislim da oni u školi nisu ni učili brojat od 1 do 10, neg odma od 20 na dalje. Pa el nije tako? Eto struja otiša gore 20%, plin 32%, grijanje ide 37%, a kad objašnjavaju zašto to sve ide gore, uvijek isti odgovor:

- "Usklađujemo se sa Europskom Unijom"

Tako je i Brko, Bog struje, rekao da se i cijene grijanja moraju uskladiti sa cijenama u EU. To je ta moderna, europska terminologija - nije poskupljenje, neg je usklađenje. Kako Čačić svoje izjave ne može uskladiti sa svojim mozgom, pa izjavi:
- Nabavite brojila pa ćete manje plaćati grijanje!
a drugi dan je sa ženom sjedio u Dinamovoj loži i gledao utakmicu "Dinamo - Porto" pa opet nije uskladio jezik sa mozgom pa izjavio:
- Prestanite pušiti pa ćete imati za kartu utakmice "Dinamo Porto"
On se jedino dobro uskladi sa papučicom gasa... sve ostalo spada u domenu "Bolje da mater rodila metar drva neg njega, bar bi se grijala"



Kud ovo sve ide u pičku maternu? Meni točno dođe da sve što ide na struju u ovoj mojoj podstanarskoj gajbi, poberem i bacim kroz balkon van. Jebalo me sve ako neću. Uzet ću ovaj električni šparet što ga imam, što je iz 1943-e (Tito na Visu kuva kavu nanjem), ima da ga spizdim sa balkona da ostavi tolki krater da susjedi misle da je meteor pao... pa taman dok stoje na rubu kratera i gledaju što je to, ono ŽVEEEEEEEEZ, eto i frižidera iz 1593-e (Sulejman Veličanstveni držo parizer unjem, za svoju Hurem), a za njim odma mlinac za kavu. Onda ima da odem u crkvu kod popa i da ga tražim onu oltarsku svijeću čiji je promjer veći od cijevi magistralnog vodovoda a visoka 2 metra. U gajbaru kad dođem, ima da je sprdečim na sred sobe i zapalim. Bacat će plamen po cijelom plafonu i to tolikački da će susjed misliti da ima podno grijanje. Sve radijatore ima da počupam i pobacam u onaj krater ispod balkona. Kad mi bude zima ima da obučem duple duge gaće, 4 potkošulje, na noge vunene ličke čarape, hlače, JNA vojne čizme, u jaknu ima da natrpam žive kokoši da me griju i na glavu, kao kapu, ima da stavim živog dabra... dabrov rep ima da mi pada preko leđa da poklopi one 4 kokoši u jakni što me grebu. Vodu ima da iskopčam, neću da je koristim, jebem vas i vodu od 10 kuna kubik... ka da smo Sahara a ne Rvacka. Koji će mi kurac voda? Ako se oću tuširat, samo pikiram kišne dane. Čim vidim da lagano sipi, po šampon u kupaonu i van na cestu. Nađem slivnik, dignem poklopac, uđem u slivnik, nasapunam se, izađem iz slivnika, stanem kraj najveće lokve i čekam da naleti kamion. Voda za piće? Neš ti problema. Probijem rupu na krovnom žljebu, krknem gumeno crijevo unjeg a drugi kraj crijeva u limenu bačvu od 220 litara koju sam sprdekno u kuhinji. Kako se hraniti? Lako. Iz jakne izvadim kokoš, očerepušam ju, nabijem na dršku od pokojnog usisavača i ispečem je na popovoj svijeći. Ne moram ni jesti kokoši. Svaki dan po 5 istih golubova mi zasere kompletan balkon, mogu i njih. Kako bez televizije? Isto lako. Odem u Cinestar i pitam ih da mi daju koji poster, dođem doma i svaki dan na zid zaljepim drugi poster... 2 - 3 sata gledanaj u poster, ima da mi bude čisto dosta. Kako stan očistiti od prašine a nema usisavača i onih električnih govana na paru? Opet lako. Odem u trgovinu sa životinjama, kupim mravojeda i dvajs kila mrava, dođem kući, prvo pustim mrave po čitavom stanu a onda iz kaveza pustim mravojeda... nema majko, ovaj ima da obliže sve, i podove i zidove i još ima jezik da opeče na plafon. Kad poždere sve mrave, nazad šnjime u kavez. Etot usisavača.

Sve oni usklađuju, jebali majku, a kad treba plaću uskladiti sa onom iz EU, onda čuješ onu poznatu iz partizanskih filmova, kad bi skupina gologuzih partizana naišla na Švabu a Švabo diga ruku pa reka:
- HAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAALT!!!!!!!!!!!
Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 



21.09.2012. u 00:44 | 11 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

ponedjeljak, 10.09.2012.

DOLAZE BOLJA VREMENA, PLAĆA GARANT REDOVITA!!!


Neki dan gledam, veli Radimir Čačić zvani Šumaher, da odeše naše avtoceste u koncesiju na 30 godina. Koncesija nije isto što i prodaja. Koncesija je ono kad netko nešto od tebe otkupi pa onda to koristi 30... 40... 50... godina. Interesantno je kako naši političari... il sve prodaju il eto daju u tu koncesiju. Ućeraj ga vraže materi, kako nitko od njih neće svoju ženu da da u koncesiju na 30 godina, neg uvijek državna dobra, no jebeš to... ajmo dalje.
Svako od naroda ko ima imalo mozga u glavi, vidi da se u zadnjih 20 godina naša država rasprodala ka paradajz na placi... samo, paradajza svake godine ima, a državnih dobara sve manje. Kod nas nema što se nije razjebalo i prodalo. Kad si prije postavio pitanje - "Od kud dug od 50 mlrd eura!?"... onda su uvijek govorili - "Kako gdje!?!? - Pa nije autocesta s neba pala!", pravdavši dio duga sa izgradnjom autocesta po RH. Eto fala dragom Bogu, dočekašmo i to da prodašmo i autoceste... pardon, dadošmo ih u koncesiju na 30 godina, za cvaj ipo milijarden ojra, koje moramo odmah prosljediti za kamate koje nam stižu na naplatu. Aj bar da dug vratimo, neg mi prodajemo da bi kamatu vratili. Nema majko, nobelovu za ekonomiju nam treba dati. Banke odavno nisu naše...telekomunikacije isto... i energetika nam ode jer INU smo prodali a i HEP ćemo. Autoceste idu u koncesiju, a kad uđemo u EU, odoše nam i žitna polja.
Već vidim kako će to biti kroz par godina... kako će to biti, pročitajmo svi zajedno:

Danas je u tvornici vijaka i matica, "Zategni ga jače d.o.o." bilo svečano. Istoimena firma je u njemačkom vlasništvu punih 4 godine te su povodom dobrih rezultata organizirali konferenciju za novinare na kojoj se okupljenom mnoštvu obratio predsjednik uprave, gospodin Jurgen Pare Gemazen:

- Majne damen und heren! Ih kupijo gefirmu prije 4 jahre, unda ih kupijo nju fur 1 kuna. Danas firma geraden ka luda. Ih geproizveo šarafa da po zemaljske gekugle moš gešarafat. Und, majne geradnici zer gut zadovoljni. Ajde, gepitajte ih nešto!

(Novinar prilazi jednom od radnika i postavlaj mu pitanje)
- Vi ste?
- Mile
- Mile, recite nam... kako vam je raditi u tvornici vijaka i matica?
- Odlično! Dignem se u jutro u 4, poljubim ženu, obučem radnu robu i aftobusom na posa. Ja sam ti već u 5 na poslu i radim te šarafe po čitav dan. Do 7 navečer ih proizvedem, štob gazda reka, toliko da po zemaljske kugle moš pošarafat!
- Sa plaćom ste zadovoljni?
- Kako nebi bijo!!! Dok sam radijo za onog našeg šupka, plaće nije nibilo. Sad je fala dragom Bogu redovta. Nema majko, svakog 15tog u misecu legne mi 120 eura.
- Koliko mjesečno imate radnih sati?
- Ne znam.
- Kako ne znate?
- Lipo... ne znam brojat preko iljadu.


Danas je u slavonskom selu Žitorodno, bilo slavljeničko raspoloženje. Nizozemski vlasnik slavonskog poljoprivrednog imanja, Bern Vam Daj Pare, koje se proteže na preko 2 000 hektara, održao je govor povodom ovogodišnje uspješne berbe kukuruza, pšenice, šećerne repe i tulipana:

- U Hrfatska sam došao prije 10 godina. Kupio sam firma za jedan kuna a zemlju uopće nisam kupila, zemlju sam dobila u sklopu firma što sam je kupila. Kod mene radila oko 600 radnika. Pitajte radnika kako mu je kod mene!

Novinar bi prišao do jednog radnika i upitao ga:
- Vi ste?
- Ja sam od Mile prijatelj... zante onaj što radi šarafe?
- Dobro, a vaše ime?
- Pere
- Pere, možete li nam reći, kako je raditi za nizozemskog vlasnika, kakvi su uvjeti i jeli vam plaća redovita?
- Nizozemac je ljudina od čovjeka. Čim je kupijo firmu, odma nam je dao po buket tulipana... ja to odnijo kući, ženi... a ona to odma skuvala za ručak, tako da ako ništa, nisam ni počeja delat za njega a već mi je dao ručak. Uvjeti rada su odlični. Probudim se u jutro u 10 navečer, spremim se, i već sam u jutro oko ponoći na poslu. Ja sam zadužen samo za oranje. Krenem orat u ponoć i orem do drugi dan do u jutro u 9 navečer. Imam klimu u traktoru pa kad je po danu 30 stupnjeva, ja upalim klimu pa mi bude 40. Uvjeti su odlični a plaća redovita. Eto baš mi juče leglo 80 eura a onaj šupak od bivšeg gazde, on mi plaću nije ni dava.
- 80 eura plaća?
- Jes majke mi! Evo sad sam baš mlađem kupijo knjige za školu, stariji mi upisao fakaltet u Zagrebu pa injemu smještaj platijo, 2 rate kredita podmirijo... ne žalim se, ide pomalo.
- Sve to sa 80 eura mjesečno?
- Jok, diga sam treći kredit! Tako mi reka Mile da je un napravijo pa sam eto i ja. Plaću uopće ne diram, sad trošim samo pare od 3ćeg kredita.
- Pa kakav je to treći kredit, mislim, povoljan il ne povoljan?
- Povoljan!!! To mi gazda nizozemac sredijo u nekvoj nizozemskoj banci. Diga sam 10 000 eura, kamata 28 %, na 10 godina. Pisalo u ugovoru "Kamata ima tendenciju rasta", al kako ja ne znam što znači "tendencija", jebalo se meni, diga sam pare i otiša iz banke van.
- Navodno imate i bonus na plaću, ukoliko se dovoljno zalažete na poslu?
- Istina! Pred 3 mjeseca sam dobio 8 eura bonusa!
- Pa što ste napravili da bi dobili bonus od 8 eura?
- Pokvario mi se traktor, a meni ostalo još 3 hektara da izorem.
- I?
- Što "i"? Ja štihaču iz traktora, i ručno... sva 3 hektara krknem.
- Da vam vidim ruke? Morate imati žuljeve?
- Ne vide se žuljevi... obje ruke mi u gipsu!



Danas je u malom, ribarskom, dalamtinskom selu Ribomrijestu, bilo veselo. Naime, talijanski investitor Đovani Donossimipare, kupio je prije 5 godina tvornicu za preradu ribe te još dodatno uložio u 10 brodova za izlov ribe a ovaj puta je priredio zabavu na kojoj se obratio okupljenom mnoštvu:
- ja kupila ova ribatvornica za uno kuna. U tvornica bila prekrasno sačuvana makina za prerada riba a i dobila sam 10 brodova koje sam samo trebala prefarbati, jer mi je u ugovor stajala da sam dužna brodove prefarbati. Brodove sam prefarbala JUPOL bojom za zidova, ja sam stavku iz ugovora ispunila, boja je otpala, a brodove sam dobila. Na brodova mi radi oko 20 radnika. Svi su presretni. Pitajte ih nesto:
- Gospodine, vi ste?
- Od Mile i Pere prijatelj!
- A ime?
- Jure
- Jure, vi radite na ovim brodovima što love ribu. Kako je raditi za talijanskog vlasnika?
- Ama da je bolje, neb valjalo. Ja ti se dignem u jutro oko 2. Spremim se i oko 3 sam već na poslu. Brod me pobere i otplovimo u pičku maternu, nemam pojma, samo znam da onaj radar ne lovi kopna. Mjesec dana ne stajemo, samo lovimo. Nema majko kakve ribe nema... od lignje pa do kitova.
- Pa što i kitove lovite?
- Jok, popričamo sa njima. Ama normalno da ih lovimo!
- Pa kako ih uspjete nakrcati na brod? Pa ipak je ovo premali brod za lov na kitove?
- Reka je gazda da ko dovuče kita do obale, dobije bonus na plaću... a majko, ja bi za bonus dovuka Hajduka u Ligu prvaka da nebi kita do kopna.
- I kolika je plaća... bonus?
- Po kitu dobijeme 2 eura bonusa a plaća ovisi o tome kolko ribe ulovimo.
- pa dobro, kako se plaća kreće, od do?
- Od 50 eura, kad je ulov loš... do ne znam, ono, kad je ulov baš baš baš extra dobar... onda ode i na 65 eura.
- Što sa bonusom zajedno čini?
- A jebi ga sad, računaj... non stop lovimo extra, tot je 65 i dodaj sad jedno 20 kitova što ja sam dovučem... to ti je još 40 eura, a jebi ga... nabere se nekih 105 eura plaće.
- Jel redovita?
- Nema majko, pa nije talijan ka onaj naš šupak... sve je redovito! U dan! Ma što dan, u sat!

Danas su takva vremena, radiš a plaće nema. Eto nama boljih vremena, pa će biti na dan! Ama što dan!? - SAT!!!... a ne ka prije, da radiš a ne dobiješ plaću.

p.s. jebi ga, kad smo nesposobni sami... sad će nas Švabo naučiti kako se radi u tvornicama... Nizozemac kako se ore... a Talijan će nas naučiti kako se lovi riba. Boli nas kurac, bit ćemo svoji na svome sa redovitom plaćom.

Serem?... ooooooooooooooooooooooooke
Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 


10.09.2012. u 14:13 | 18 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

subota, 08.09.2012.

Muškarac počupa ženu - nasilje. Žena počupa ženu - tretman.


Neku večer, sjeo ja za stol u svojoj gajbi i sav sretan što sam nabavio drvene letvice za okvir slike, sklapam isti. Ukovirio sam sliku Radimira Čačića, prije neg mi se hrenovke skuvale. Baš sam bio sretan. Uzmem stolicu, stanem na nju... namjestim sliku... namjestim čaval... taman da ću opizdit čekićem i zakovat sliku Čače na zid, na tevejcu počne dokumentarac o ženskim obrvama. Odma mi čavli iz usta ispali, jer ko je ikad vidio dokumentarac o ženskim obrvama. Dobro, nije baš bio dokumentarac... to je više bila emisija o ženskoj ljepoti, koncentrirana samo na obrve. Jebem ih i obrve, čine 0,02 posto ženskog tijela, a po ovoj emisiji što sam je vidio, imaš više posla neg da zidaž etažu ilegalne kuće. Emisija je počela tako da je jedna žena stajala a jedna sjedila. Ova što je sjedila, riječi jedne nije rekla, a ova što je stajala... ugasila se nije. Kako je zinula na početku, tako je verglala do kraja. Skužio sam da je ova što sjedi model, a ova što priča, rukovodeći kadar koji će joj srediti obrve. Ova što stoji je rekla:

- Evo vidite na našem modelu... sad ćemo joj srediti obrve.

Gledam ja obrve na ovoj što sjedi, obrve ka obrve... ne razumijem... skupinu dlaka u liniji, ova što stoji smatra extra neurednima!? Ništa mi nije bilo jasno, obrvama kojima ništa ne fali, nešto fali!?... bar tako kaže ova stajaća mašina za pričanje. Reko baš da vidim što će joj raditi. Bogami, polegnu ona nju na nekvu stolicu i veli:

- A sad ide mazanje voskom!

Namaza ona nju voskom i to ne štedeć na tom vosku. Kolko je nakrkačila voska na tu jadnu ženu, reka bi čovjek da su svjeće za džaba. Ova da je oči otvorila, odma bi osljepila. Po glave joj namazala. Kako ju je namazala, tako joj krknu neki komad papira na taj vosak, tako da je ova izgledala ka jumbo plakat. Odjednom, otrgnu ona taj papir, a model se rukama primi za onu stolicu ka da je kod zubara. Reko, općinu ti jebem, ovo je reklama za mučenje!?!? Kako je ona počupala taj papir i ovoj strusila dlake... ja pomislih, to je to - jes kurac!... uzela ova sad neku žicu, reko jebalo majku, sad će je zadavit. Drži ova tu žicu i objašnjava kako je tretman obrva sad moderan i da se koristi žica po novom. Žica!?!?!? Jebalo majku, mi njome vežemo oplatu... a ova mene uvjerava da je to najnovija metoda za tretman obrva! Sjedi onaj model, jadna ne zna oćel živa izać iz kuće. Uze ova tu žicu... ljudi moji... ona je počela strugat po njoj ka prasca kad opizdiš u korito pa ga vrelom vodom ofuriš i počneš mu dlake skidat. Gledam ja ono, reko ako se žicom uređuju obrve, bit će da se sjekirom skida dioptrija. Ama... cijelu joj je glavu sastrugala sa tom žicom. Ovaj model što sjedi, il je pao u nesvjest il je mrtav... ama žena ne reagira ništa... više se čak nije uprla nogama o zid, nit rukama o ručke stolice, ka da joj paše, ne kužim. Kad je ovaj krvnik završio sa tom žicom, reko sad će joj dati potvrdu da je nesposobna za rad u sljedećih 2 mjeseca... aha... majko, izvadi neku pincetu i veli:

- A sad pincetom počupati višak obrva!

Višak obrva? Nakon što je na ženu nanjela dvajs kila voska i tonom ipo papira je poderala... pa žicom sastrugala... dobro da uopće ima i jedna dlaka a kamo li viška. Nema majko, uze onu pincetu... i dlaku po dlaku. Sjedima ja, stavio u krilo sliku Radimira Čačića, gleda i ne vjerujem. Na toj slici mi Radimir bio nasmiješen. Ja pogledam sliku, bogami i njemu se faca promjenila, i on u čudu. Kad je ova završila sa pincetom, uze neki puder... nakrka na ženu pudera... i još jedno 2 postupka, valjda impregniranje i žbukanje... i veli:

- Evo, tretman je završen!

Model koji je prije početka emisije bio normalan, sad stoji na štakama, jedno mu oko nabubrilo, drugo gleda u plafon, noge joj klecaju... otvara usta i mucajućim glasom govori:

- O-o-o-ovo j-j-j-je pre-pre-pre-prekrasno!

A ja onu sliku Radomira Čačića i pravo u tevejac. Puče okvir, pade slika na pod, pa reko... puj pička vam materna i vama i tim tretmanima. Kad muško udari ženu, onda se to definira nasiljem i zlostavljanjem, i slažem se sa tim... al kad druga žena drugu ženu zalije voskom, obljepi papirom, pokida ju cijelu, sastruže žicom, na živo joj čupa dlake, impregnira i požbuka - to je TRETMAN. Aj reci jel serem? Ako je to sve bilo za 0,02 % vaše površine tijela... pa općina vas jebla, što vam tek rade sa ostatkom!?!? Ko vas tjera na takvo nešto i zašto vi to radite, to meni nikad neće biti jasno. Sad će opet biti da se to radi zbog muškaraca. Pa zar išta na ovom svijetu moraš radi nekog napraviti? Ja mislim da se radi o kompleksima... i to gadno jebenim. Pa el nije dovoljno da si uredna, otuširana, počešljana... baš onakva kakvom te mater slala u školu? Aaaaaa NE, moraš biti bez i jedne dlake, sa sisama 4orkama, bez celulita, besprijekornim tenom... i još najmanje 2 iljade stavki. Nedaj Bog prišta na čelu, to se ne ide na posao. Odma kantu pudera pa uronit glavu u kantu pa onako prašnjava, ka da se kamion brašna razlio po tebi, na posao. 2 kile više od normalne težine, automatski znači žderanje jebenog jogurta u količinama da ga 3ća smjena u "Dukat"-u ne može proizvest i to najmanje 3 mjeseca dok se ne skine 10 kila pa ukućani sa tobom metu terasu jer misle da si metla. Više ni jedna žena ne zna ispeć komad svinjskog buta u rerni jer zadnjih 15 godina jede samo salatu. Dijete od 4 godine kad lista slikovnicu i vidi prase, pita mamu:

- Mama koja je ovo životinja?
- Ne znam kćerce... bit će neki bivol, batman, lav, zmaj... ne znam.

U 8 mjesecu ste jednako crne ka i u 12 tom. U osmom ste crne jer se prvo sunčate od 7 u jutro do 9 navečer, dok god sunce prži, a navečer se opet sunčate jer ono malo reflektirajuće sunčeve svjetlosti što dođe sa Mjeseca, sasvim je dovoljno. U 12 tom ležite po solarijima u onim rernama. Ako vam na stopalu izbije maaaalo zadebljanje kože (čak ne ni kuje oko), to je ka da vam je u obitelji urmo najbližnji. Bugari se i plače po pola godine, a onda vam se prezentira "tretman motornom pilom protiv zadebljane kože", al ni to vam nije dosta jer ste u susjednom kvartu skužili novi tretman protiv istog problema - "tretman tračnom pilom".



Dopustili bi da vas valjaju cjevnom bauštelskom skelom, samo ako bi neki "stručnjak" potvrdio da je to dobro za celulit. Uf, taj celulit. Kiseline iz akumulatora bi nanjele na guzeve samo da netko to potvrdi. Ako to još potvrdi neka renomirana kuća, gotovo, ne bi više ni jedan auto vozio jer bi vi pokupovale sve akumulatore koji postoje. Skakale bi sa 6tog kata, bez obzira što bi dolje bile mrtve, al ako to riješeva celulit - bolje biti mrtav nego imat na guzu 11 neprimjetnih brazdi koje primjetiš samo kad kao manijak sa dlanom nategneš kožu prema gore.

Preko puta moje gajbe u kojoj obitavam, ima jedna kuća. Iz te kuće svakodnevno izlazi žena od jedno 45 godina. Zovem ju "Maca". Maca ima noge ka drveni stupovi na kojima leži Venecija. Maca ima jedno 15 kila više od normale. Maca je uvijek čista i drži do sebe u smislu opće zdravstvene kulture. Maca ne žaga motornom pilom ništa na sebi. Maca svaki vikend obuče minjak, izlazi iz svoje gajbe SAMOUVJERENA kao da je cijeli svijet njen. Sjeda u svoj stari ford, pali ga i odlazi najvjerojatnije kod svog pavijana koji je pao na nju, onakvu kakva baš je.

Ovo je tema na koju se može napisati 50 mlrd. komentara, baš onoliko koliki je dug Rvacke. Istina je uvijek samo jedna, a onda glasi... ka da je bitno što ja mislim da je istina, ionako svatko ima svoju ;)

Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 



08.09.2012. u 12:12 | 18 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se