Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • stara teta

    nit vrijeme pripada hopperu, niti mi nekom potpuno njegovom vremenu. jedino štoo nas povezuje je bezvremenska stvarnost osamljenosti, udaljenosti od svojih želja. diskretna, no nepremostiva distanca pustog postojanja.
    i svaka riječ koju zapišemo gubi svoju svetost ako dozvolimo zvijeri da je ugrabi i pretvori u šekel srebra. samo njenog srebra koje skkriva da nitko ne vidi, sebično. ne vide se više riječi, gube se misli. i ostaju samo zidovi između nas.
    nije važno vrijeme, važan je prostor kojeg dozvoljavamo pregraditi, ograditi, omeđiti, nacrtani limes iz kojeg izrastaju tvrđave straha... umjesto da pružimo riječ bez ograde, ruku kroz prostor i dotaknemo onoga s druge strane.
    ne želim biti u hopperovom vrijemeprostoru! i nisam. sve dok mogu pružati ruke i riječi.

    avatar

    10.05.2016. (08:46)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Malo mi prekomplicirano za analizu : to samo @teta može ovako rano !

    avatar

    10.05.2016. (08:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta...odlično si razumjela, osjetila napisano...
    to napisah davno, u vremenu Zdenkove bolesti...
    bio je na vratima smrti... kada se vratio
    pričao mi je o agoniji svijesti koju je
    prolazio... to su bili prazni Hopperovi prostori... opisivao je
    slike Koje poznajemo iz njegove mnograije... Divan je
    bio osjećaj povratka u zbilju... ne, ne želimo biti u Hopperovim
    prostorima... ovo ovdje i ovo sada... zagrljaji, poljupci,
    u pjesku ovozemaljskog vremena to je život... :)

    avatar

    10.05.2016. (09:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @annaboni... nadam se mojim odgovorom @stara teta sam ti
    malo razjasnila bit napisanog... :)

    avatar

    10.05.2016. (09:05)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    pjesme i ostali izričaji služe tome da lakše prebrodiš situacije poput ove opisane, da lakše pobjegneš u svoj mali svijet i izroniš s više energije u novi dan, zahvališ novom povratku i opstanku u stvarnosti...istovremeno nahraniš energijom svoje čitatelje;)

    avatar

    10.05.2016. (09:13)    -   -   -   -  

  • Euro

    lijepo jutro zelim..

    avatar

    10.05.2016. (09:38)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Prije ili kasnije prolazimo agoniju smrti, najdražih ili svojih.
    Hopperovi prostori, igra svijetla i sjene, imati i nemati... vječno pitanje, kad i zašto...

    avatar

    10.05.2016. (10:19)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Veliki pozdrav!

    avatar

    10.05.2016. (10:44)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica...Tihe, milosrdnica tuge, izronjena iz konstelacije zvijezda nad trenutkom rađanja ona nevidljiva, sjetna, nemilosrdna širi svoje dlanove. Osjećam njeno bdijenje, njenu nedokazljivu postojanost u životu, u vječnoj igri kocke i slučajnosti, u hazardeskim nagonima i intuitivnim nastojanjima. Dolutala iz legende, utkana u bajke i priče, suđenica i braniteljica, lepršava u svojoj nepromjenjivosti, ona je stvarna u svojoj neopisivosti.
    Vidim je u obličju boginje sa atributima njene snage u rukama, sa brodskom krmom, kuglom i rogom izobilja, znakovljem usmjerenosti, prevrtljivosti i darivanja sreće. Ćutim je u mirisu svitanja. u sjaju zenita, u ljepoti sunoćavanja.
    Naslućujem njenu snagu na dlanovima. Vjerujem, koračali smo njenom rukom uctanim stazama, susreli se na rondou želja. Pod okriljem njene moći krenuli sunčanom stranom životne staze. Zaustavljali se na postajama obilježenim njenim tragovima, suočavali se i mirili sa anđelom i demonom u nama. Prolazili kroz moreuze, preživjeli Scilu i Haribdu, put pokore, katarzu... dočekali jutro sretne zbilje...

    hvala ti draga na nježnom tragu... :)

    avatar

    10.05.2016. (11:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro... carpe diem... :)

    avatar

    10.05.2016. (11:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... pisala sam o tišini... davno... Samo tišina, ubitačna koju nisam željela čuti... o zlaćanoj spirali i njenim titrajima... o poeziji ruža... o moći boginje lova i mjeseca... o heraklitovoj vatri... nutanjoj ... o pustinji osjećanja, o mirnim nemirima nutrine... o ljubavi, moćnici zbilje... a onda se dogodila bolest...

    da, hvala ti što razumiješ... evo još jednog djelića teksta napisanog u vremenu tihog umiranja...

    Na svodovlju želja iskriš zvijezde padalice. Uvjeravaš me da one padaju samo za mene. Naučila sam ih gledati, hvatati, uživati u ostvarenju želja. Ushit je pratioc naših tragova na lazuru maštanja. Protusila sili teže, uzdižuća snaga među sjene onozemaljskih događanja. Na oltaru vjerovanja su dogorjele zle slutnje. Vjerovala sam ti. Vjerovala sam i onda kada si odlazio putem smrti, vjerovala sam u snagu ljubavi.
    I onda si me razumio, nisi me opterećivao nepotrebnim žalopojkama grube stvarnosti. Sjećam se, ugostio si anđela, dobroćudnog namjernika sreće, nevidljivog gosta u našim neizgovorenim strahovima.

    Božanska iskra blješti zauvjek u zrnu srca koje pamti ljubav... :)

    avatar

    10.05.2016. (12:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Mendula...hvala ti na tragu... uživaj u danu draga... :)

    avatar

    10.05.2016. (12:08)    -   -   -   -  

  • mecabg

    U časovima kad je sve samo crno, beznadežno,
    kad je ponor razjapljen bez imalo nade u svijetlo,
    potrebna je ljubav jača od svega,
    ljubav koja nam daje snagu za nas i za druge,
    ljubav koja je pokretač svega dobrog,
    , ljubav nosioc života, ljubav kula svetilja koja nam pokazuje
    gde je iskra života koja će se ponovo pretvoriti u buktinju

    avatar

    10.05.2016. (14:37)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    nasjedamo, nije sudbina to što oni kroje

    avatar

    10.05.2016. (14:40)    -   -   -   -  

  • GMD

    Evo nas opet na starom lijepom mjestu na koje se uvijek rado vraćamo...Pozdrav iz Carstvujuće...

    avatar

    10.05.2016. (14:57)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Ljubav, vjera i nada neka nas vode...

    avatar

    10.05.2016. (16:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... da draga, jednostavno ljubav...
    "Ljubiti znači stvarati nezaboravne misli, znači te misli pretvarati u govore koji ostaju svjedok trenutka u kojem su izgovoreni." kaže Sokrat u Platonovoj „Gozbi“.
    Postanimo vjernost, osjećaj osjećaja ljubavi, ljubavi koja je nedodirljiva i neopisiva, ona je ljepota koja se sama u nama rađa i iz nas izlazi kao nježnost, kao topla riječ, kao opraštanje, kao darivanje.
    Jedino Ljubav može pobijediti prokletstva, ona može ušutkati zvukove tuđinskih demona koji vrebaju na nas u trenutcima samoće, jedino ona ne dozvaljava da samoća postane osamljenost u kojoj Rusalkina ili Posejdonova djeca mogu ovladati našim osjetilima i povući nas u bezdan oceana neznanja.
    Vjernost prema samome sebi i prema drugima se krije u osjećanju osjećaja ljubavi u nama samima... :)

    avatar

    10.05.2016. (16:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @pametni zub...da, ponekad nasjedamo... ali ljubav
    je moćnica i pobjednica zbilje... :)

    avatar

    10.05.2016. (16:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @GMD...pozdrav carstvujućoj... a tamo na mostu je sreća... :)

    avatar

    10.05.2016. (16:37)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka... da draga neka nas to trojstvo vodi, zauvjek... :)

    avatar

    10.05.2016. (16:38)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    hodamo tragovima mudraca, osluškujemo praskozorja, smjelo koračajući u ritmu srca u srž vremena, u beskonačnost prostora, u aleph postojanja.......
    na put prolaznosti, ka ljepota vječnosti svi krenemo, samo rijetki stignu. Obogaćeni ljepotom spoznaje izdizanja iznad nerazumijevanja ostavljamo tragove postojanja.
    predivno napisano....

    avatar

    10.05.2016. (16:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Razmišljanja jedne žene...da draga... proces sazrijevanja je nezaustavljiv... promjene se događaju u nutrini... samo iz nutra se sanja...
    uzdignuće iznad nerazumjevanja je ushit u sferi slobode... a sloboda je ljubav... tada naši tragovi u pjesku vremena postaju vidljivi... tada spoznamo da uzaludnost ne postoji... da Sizif i Prometej nisu uzaludno kažnjeni... tada svjesno živimo svoje apsurde... nestaju strahovi...
    ivot postaje jednostavan i lijep...

    hvala ti na vrednovanju štiva... :)

    avatar

    10.05.2016. (16:56)    -   -   -   -  

  • NF

    zanimljivo uz ovaj put obrazloženje koja nisu suvišna, dapače

    avatar

    10.05.2016. (23:03)    -   -   -   -  

  • Oljinaljuljacka

    Praznine su teške, bolne, otkucavajuće i upozoravajuće,
    a ja ih uvijek zamišljam poput pješčanog sata kroz čije
    usko grlo svakog časa poslijednje zrno treba isteći.
    Istovremeno nas upozoravaju, ali i uče. Rekla bih, tko
    preživi praznine, te pješčane dine, taj zna, taj može i hoće.

    avatar

    10.05.2016. (23:57)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...hvala... teško je jezik srca
    pretočiti u izričaj... zato su ponekad
    potrbna obrazloženja... :)

    avatar

    11.05.2016. (06:15)    -   -   -   -  

učitavam...