GDMihić

Mojoj Gordani za lijep i ugodan dan

Foto: Dražan Mihić

Zbogom Valtere: Preminuo Bata Živojinović

Legendarni glumac Velimir Bata Živojinović (82) preminuo je sinoć u 22.45 sati u bolnici Sveti Sava u Beogradu.

Na koncertu Parnog Valjka

Evo par fotki sa sinoćnjeg koncerta Parnog valjka u Beču. Neke fotke nisu najbolje kvalitete,ali šta je tu je. Koncert je bio fantastičan. Dva i pol sata rokačine bez pauze,profesionalizan na visokom nivou,publika u deliriju. Jednostavno oduševili su sve prisutne u hali koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

Foto: Gordana Mihić


Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Dražan Mihić



Foto: Dražan Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić

Pjesma Mostaru

Fotka iz obiteljskog albuma: Moja kćerka Martina i moja malenkost


Kad pomislim na tebe gorke suze lijem
Sa životom svojim teške bitke bijem.
Tad sviraču dajem i posljednju paru
Samo da mi svira o rodnom Mostaru.


Eh da mi je sada mirisati behara
Prošetatii ulicama rodnoga Mostara
I vidjeti Eminu kako lijepa ode
U srebrni ibrik da zahvati vode.


Eh da mi je sada dati srcu na volju
Prošetati uz Neretvu,moju Radobolju
Ili da pređem preko Starog mosta
Na kojemu moje srce vječno osta.


Hajde ti sviraču sviraj onu staru
Sviraj meni pjesmu o rodnom Mostaru
Sviraj o bašćama,trešnjama,jasminu
Pozdravi mi Mostar,Neretvu,Eminu.


Autor: Dražan Mihić


Fotka iz obiteljskog albuma: Moja kćerka Martina i moja malenkost

Oznake: gležanj

Umrla je Jadranka Stojaković

TUŽAN DAN ZA MENE I SVE ONE KOJI SU VOLJELI JACU.
UMRLA JE JADRANKA STOJAKOVIC.
NEKA JOJ JE VJEČNA SLAVA I POKOJ DUŠI.

Psima je zabranjeno,a šta je sa ostalim životinjama uključujući i ljude?

Zanima nas Vaš odgovor...




Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić

Na parkingu u blizini stana našao se jedan crveni Morgan

To je model Plus 8. Lijep automobil i eto jučer na parkingu u blizini stana,a danas na našem blogu.


Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić

Šta mi draga osta od života

Danas objavljujem još jednu moju pjesmu koja je komponovana i snimljena sredinom osamdesetih godina na nosače zvuka. Tekst je komponovao Mirko Meštrovic,otpjevao Boro Stefanović,a tadašnju kasetu i ploču izdala je diskografska kuća SarajevoDisk. Da samo napomenem da ova pjesma nema nikakve veze sa mojim životom već sam bio inspirisan prekidom dugogodišnje veze moga prijatelja i njegove djevojke.



Sa životom račune sam sveo
Samo ljubav ostala mi dužna
Da ne voljeh kao što sam volio
Moja pjesma ne bi bila tužna.

Mog života presušila rijeka
Nikad više neće ni poteći
Na usnama tužna pjesma čeka
Sve što želim ona će ti reći.

Od sudbine šta da tražim više
Od koraka sa umornom nogom
Moja duša tužne pjesme piše
Žali dane nestale sa tobom.

Šta mi draga osta od života
Samo boli i velika tuga
San mladosti neću dočekati
Jer ostadoh bez životnog druga.


Autor: Dražan Mihić


Foto: Gordana Mihić

Štiglić,češljugar,grdelin...

Šetajući parkom čuli smo lijepi pjev ove ptice. Locirali smo je i uspjeli uslikati. Na žalost štiglić je uslikan samo jednom pošto se uplašio i odletio dalje.






Foto: Gordana Mihić

Automobil iz mojih dječačkih snova

Na posljednjem bečkom sajmu automobila bio je izložen i ovaj Citroenov primjerak. Stara dobra Ajkula je automobil o kojemu sam maštao kao dijete. Moj tetak Tomislav je imao Ajkulu,ali onaj drugi model sa duplim farovima pa kada bi nas dječurliju provozao u tom automobilu bili smo najsretniji na svijetu. Ajkula je za nas bila svemirski brod.



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Model Ajkule koji je imao moj tetak Tomislav

Dragi Andrej od srca ti želimo SRETAN ROĐENDAN!

Dragi Andrej

Želimo ti da tuga ne bude tvoj drug

Da ti put života bude dug

Da ti se ostvari najljepši san

Da ti sa osmjehom prođe svaki dan

Želimo ti ljubav u venama

Sreću u očima

Čudo u snovima, razum u mislima

Snagu u rukama

Da imas sreću, pamet i ljepotu

Od srca ti želimo sve najbolje u životu

Život nek ti bude najljepši san

Od srca ti želimo SRETAN ROĐENDAN!

Proljeće u našem vrtu

Par proljetnih fotki iz našeg vrta...



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić

Narcisi plaču ljubavi

Dobri stari Miki i dvije svježe fotke da vam uljepšaju dan...








Foto: Gordana Mihić





Foto: Gordana Mihić

Poskok

Malo sam rovio po starim stvarima i pronašao sam ovu pjesmu koju sam napisao kao učenik Osnovne škole. To je bilo davne sedamdeset i neke godine,a sjećam se da sam na školskoj priredbi za ovo dobio za nagradu zbirku pjesama Alekse Šantića "O klasje moje".



Ljeto,kolovoz, sedamdeset i neke
Moje Iliće "ćelopek" nemilosrdno prži,peče
Ne mogu te rashladiti sve ovozemaljske rijeke
Kad netko u dvorištu prozbori,reče:
"Brzo,tu se uvukao,daj kamen,prut"...

O Bože dragi kako prema poskoku mržnju siju
A ja ću na to poluglasno,onako ljut
"Ne dirajte moju zmiju".

Zašto ubiti to nevino biće
Koje kao i mi na ovome ćelopeku treba životnog soka
I moja zmija treba svoje piće
"Molim vas,ako ste ljudi ne ubijajte mog poskoka".

Međutim,moje riječi nitko ne sluša
Pali se guma,donose prutovi i kamenje
Pa ljudi moji gdje će vam duša
Za poskoka se ne dobija znamenje.

U toku neravnopravne borbe
U meni još tračak nade leprša
Ali ne,nije uspio,ne osmjehnu mu se sreća
Ubili su ljepotana sa hercegovačkog krša.

Nakon tog gnusnog čina sretni nazdravljaju i vino piju
Ja sjedim sam i tužan,moj otac mi se smije
Napravili su zločin,ubili su poskoka
I to pred pjesnikom koji obožava zmije.


Ćelopek - lokalni naziv za temperature preko 40 stupnjeva Celzijusa


Autor: Dražan Mihić



Foto: Gordana Mihić

Odnijela si što se odnijet dalo

Danas objavljujem jednu moju pjesmu koju sam napisao prije nekih tridesetak godina. Stihovi su uglazbljeni i postoji demo snimak,a ovo je prvi put da se ova pjesma objavljuje javno.


Jesen svoje raširila ruke
Sve nas grli sa velikom tugom
A ja nemam s koim svoj bol da dijelim
Drage nemam,ne mogu sa drugom.

Kapi kiše ljube moje suze
Nikog nema da mi pruži ruku
Nikog nema uz postelju moju
Sve se gubi u mome jauku.

Samoća mi okovala razum
Neka tuga mene sada gazi
Sve što barem podsjeća na radost
Pored mene nikad ne prolazi.

Odnijela si što se odnijet dalo
Samo uzdah ostade u meni
Sve što drugi cijeli život daju
Ja u trenu dadoh jednoj ženi.


Autor: Dražan Mihić


Foto: Gordana Mihić

Dražanu za rođendan

Pored svih poklona poklanjam ti i ove stihove koje sam napisala Tebi za rođendan.
Nek ti je sa srećom!



Dragom Tvojom zvati se...

Radost je moja beskrajna...

A ostati s tobom vječno...

Želja je moja jedina...

A nemati tebe...

Nesretna bih bila dovijeka...

Energiju mi životnu ulijevaš...

Vjeruj u mene...Vjeruj u nas!

Ostvariti ćemo zajedno sve...

Lepotu naše ljubavi...

Izgraditi ćemo beskrajne...

Mostove sreće...

Tebi...Voljeni moj...Jedini moj...

Emotivno...potpuno...dajem SEBE!!!

Tvoja Ružica!


Autor: Gordana Mihić






Foto: Gordana Mihić



Foto: Gordana Mihić

Najava proljeća u bečkom Wasserparku

Par fotki sa jučerasnje šetnje bečkim Wasserparkom.


Narcisi plaču ljubavi...






Jato labudova

















Foto: Gordana i Dražan Mihić

Mojoj Ružici

Zvjezdanim sjajem obasjano nebo iznad Beča
Grad blješti od sjaja zvijezda i lutajućih kometa
Imati Tebe za ženu neprocjenjiva je sreća
Iz Tebe zrači sva ljepota svijeta.

Lijepo spavaj sa osmijehom na licu
I bezbrižno plovi pučinama snova
Sanjaj vrtove ruža,mene i pticu
Na čijim krilima te nosi ljubav ova.

Uživaj u snovima Ružice moja
Dok ja budan nad tobom bdijem
A kada se probudiš čekaju te
Usne vrele kojima ću da te ljubim i grijem.


Autor: Dražan Mihić



Foto: Gordana Mihić

Za Valentinovo - Vjeruj u ljubav

Foto: Gordana Mihić





Foto: Gordana Mihić

Tebi

Ti si čovjek mog života

Neopisivo je koliko cijenim to što činiš za mene

Osjećam se ispunjeno

Veselo

Poletno

Imam osjećaj da s tobom mogu sve

Vozim danas prema Subotici

I umjesto da razmišljam o poslu

Važnom sastanku koji me čeka

Ja mislim na tebe

Na nas

Smišljam tekst kojim da opišem ovo moje stanje

Košmar u kom sam bila dok te nisam srela

Želim da si uvijek pored mene

Maštam

Znaj da me nikada nećeš izgubiti

Želim uz tebe provesti najljepše trenutke svog života

Dijeliti s tobom sve

Jer s tobom se osjećam sretna i potpuna

Volim te


Autor: Gordana Mihić


Foto: Gordana Mihić

Uhrenmuseum - Bečki muzej satova

Bečki muzej satova osnovan je 1917. godine iz privatnih kolekcija učitelja Rudolfa Kaftana i spisateljice Marije von Ebner-Eschenbach. Mjesto koje vrijedi posjetiti.a jedini problem je bio zabrana korištenja blica na fotoaparatu pa fotke nisu baš najbolje kvalitete. Odabrali smo najbolje pa da ih podijelimo s vama.













































































































Foto: Gordana i Dražan Mihić

Gordana sretan ti rođendan

Pored svih poklona poklanjam ti i ove stihove koje sam napisao Tebi za rođendan. Iste stihove na engleski jezik prevela je naša prijateljica Aida Ćemalović Sigur iz New Orleansa i za to joj veliko hvala.
Nek ti je sa srećom!


Vječno i s ponosom divna ženo

Obasipati ću strasnim poljupcima

Lijepe tvoje okice

I nježno ću milovati tvoje čarobno tijelo

Mrsiti tvoju bajnu kosu

Trgati kao zrelo grožđe

Energično poljupce sa tvojih usana

Graditi ću maštovito i strasno

Ovu našu prelijepu ljubav

Radovati se svakom novom danu s tobom

Darivati ti beskrajnu ljubav,pažnju i sreću

A ako nekada budeš tužna

Naći ću način da vratim osmijeh na tvoje usne

Ali za tugu nema mjesta,jer te volim iskreno i luđe od najluđeg


Autor: Dražan Mihić




I will forever and proudly

Lavish passionate kisses all

Over your beautiful eyes, wondrous woman I’ll

Vanish in tender caresses of your magic body

Entangled in your fair hair

Your kisses I’ll zealously harvest like ripe grapes

Off your lips I’ll raise

Up with imagination and passion this

Gorgeous love

Our love I’ll

Rejoice in every new day with you I’ll

Devote endless love, attention and happiness to you

And if you’re ever sad

New ways I’ll find to regain a smile upon your lips

And there’ll be no room for sadness because I love you truly more madly than the maddest.


Prevod na engleski jezik: Aida Ćemalović Sigur





Foto: GDMihić

Uz jutarnju kavicu / Vienna Coffee Festival 2016

Posjetili smo Vienna Coffee Festival 2016. Evo par fotki s lica mjesta...


























































































































Foto: Gordana i Dražan Mihić

Izazov Izazova - Kako je preko noći nastala pjesma "Zorica"

Sada već davne 1989-e godine kao jedan od autora radio sam na prvoj LP ploči mostarskog pjevača Antonia Čarapine. Bio sam vrlo zadovoljan tim projektom pošto su za taj album odabrane čak četiri moje pjesme,a po jednom mom tekstu album je dobio i ime. Na tri numere sam autor teksta,dok na jednoj numeri pojavljujem se kao autor glazbe. Autor preostalog materijala je moj prijatelj i suradnik Mirko Miro Meštrović,a aranžer cijelog albuma je Ivan Vinković koji je inače svirao bas gitaru u orkestru radio televizije Sarajevo. Album se snimao u poznatom sarajevskom studiju "BLAP" čiji je vlasnik bio Brane Likić svojedobno pjevač,gitarista i vođa sarajevske pop grupe "Rezonansa". Studio "BLAP" je u to vrijeme slovio kao jedan od najboljih glazbenih studija u tadašnjoj državi i dobiti termin za snimanje u "BLAP"-u bila je privilegija,a tu se vrtjela sva krema sarajevske i jugoscene koja bi se momentalno zadesila u gradu ispod Trebevića. Znao sam da će to snimanje biti prvorazredan doživljaj i tom prigodom sam potegnuo iz inozemstva za rodni grad željeći da budem osobno prisutan na tom snimanju.

Dan prije snimanja proveo sam u društvu mojih roditelja. Htio sam da budem s njima cijeli dan pošto se sutra ujutro rano putovalo za Sarajevo,a ja se sa snimanja neću vratiti u rodni grad već idem nazad u inozemstvo. Negdje oko 17 sati kazao sam roditeljima da idem malo izaći vanka tek toliko da vidim stare dripce iz kraja i da sa njima popijem piće. Otišao sam u kafić gdje se skupljala moja ekipa iz djetinjstva i nakon nekih sat vremena vratio se doma. Već na kućnom pragu otac mi je kazao da je dolazio "Folcika" i da je ostavio poruku da moram hitno doći kod njega doma pošto su se desila neke promjene u vezi sutrašnjeg snimanja. "Folcika" je inace bio Mirko Meštrović, a moj otac ga je zvao "Folcika" pošto je Mirko vozio crni Volkswagen "Bubu". Ja sam odmah pomislio da nešto nije u redu i da najvjerojatnije sutra ne putujemo na snimanje ploče u Sarajevo. U tadašnje vrijeme nije bilo mobitela pa mi je dok sam vozio prema Mirkovoj kući svaka minuta bila duga kao godina. Kroz glavu su mi prolazile crne misli da je krenulo po zlu i da od puta za Sarajevo nema ništa,a ja potegnuo iz inozemstva da tu budem prisutan. Kao što već napisah u studio "BLAP" je dolazila sva glazbena krema pa sam imao prigodu da uspostavim nove poslovne kontakte i sklopim nova poznanstva. Kad sam došao kod Mirka on mi je otvorio ulazna vrata,a ja sam odmah pitao da li to sutra ne idemo na snimanje. On se samo nasmijao i kazao mi da uđem u kuću i da je sve u redu. Kada smo sjeli u dnevni boravak kazao mi je da sam ja trenutno jedini čovjek koji može da pomogne da se snimanje ne odgodi. To me začudilo jer zašto bih ja bio taj koji može da utječe na takvo nešto.

Nakon što je pred nas donešena kava koju je majstorski kuvala njegova mama Kata,Mirko mi je objasnio u čemu je problem. Kazao mi je da je Ivan Vinković obećao da ce besplatno uraditi aranžmane za cijeli album i odsvirati bas gitaru ali pod uvjetom da se na albumu nađe jedna Vinkovićeva pjesma. Problem je bio u tome što Ivan Vinković nikada nije pisao glazbu na tekst već samo glazbu i sada je trebalo za jednu njegovu glazbenu numeru pronaći adekvatan tekst. Na stolu se nalazila jedna audio vrpca u trajanju od dva puta po četrdeset i pet minuta. On je uzeo tu vrpcu,stavio ju je u kasetofon i zajednički smo je preslušali. Nakon toga dao mi je tu audio vrpcu i kazao da ja do polaska na put sutra ujutro treba na tu glazbu da napravim tekst pjesme. Inače na cijeloj toj vrpci nalazio se samo demo snimak na koji sam trebao napisati tekst. Pošto sam imao puno gotovih tekstova pomislio sam da to i nije neki izazov i da ću to odraditi bez problema. Bio sam samouvjeren i sretan zbog toga što je upravo meni ukazano takvo povjerenje,a to mi je ujedno bilo i priznanje. Mirko je inače tip kojemu se nigdje ne žuri,a i veliki je šaljivdžija pa vidjevši moju euforiju nije htio odmah da mi kaže sve. Tek kada sam krenuo doma onako samouvjeren kazavši mu da ne brine i da ću ja taj tekst napraviti za malo vremena kroz smijeh mi je kazao da to nije sve. Upitao sam ga šta je sad,a on mi odgovori da ne mogu pisati ono što ja hoću već da se pjesma mora zvati "Zorica". Naime,Zorica je ime supruge pjevača Antonia Čarapine i on je uslovio da se jedna pjesma mora zvati po njoj. E to je već bio izazov. Na gotovu glazbu ubaciti namjenski tekst nije nimalo jednostavno,a još jedan od problema bio je taj što kompozitor Vinković ima samo njemu svojstven stil komponovanja sa primjesama jazz glazbe. Ma komplikovano do bola. Mirko je primjetio da sam ja izgubio samopouzdanje i da su mi lađe potonule. Nasmiješio se i kazao mi "hajde idi doma završi to jer ti to znaš i možeš pa se vidimo ujutro pred putovanje". Ja sam uzeo onu vrpcu i razmišljao kako to odraditi. Sve mi je izgledalo kao nemoguća misija,ali nisam se htio predati. Prihvatio sam veliki izazov i hrabrio sam se rijecima "ti to možes,ti to znaš,ti to hoćeš". Došavši doma pozdravio sam roditelje i odmah otišao u moju malu sobu. Uzeo sam kasetofon i počeo sa preslušavanjem demo snimka. Prvo sam pokusavao da ubacim neke gotove pjesme ali nije išlo. Ništa se nije uklapalo. Ne znam šta sve nisam pokušao ali rješenja nisam imao. Vrijeme je brzo prolazilo,bližilo se svanuće, a ja nisam krenuo s mrtve točke. Ne ide pa ne ide. Oko mene gomila papira, kasetofon stalno vrti isto, mozak samo što ne eksplodira. Prihvatio sam veliki izazov i sada se valjalo boriti s tim. Razmišljao sam šta ako ne uspijem. Nije mi bilo lako. U jednom momentu sam legao na kauč, ugasio svjetlo u sobi i u glavu su mi se počele vrtjeti rime i stihovi. Osjetio sam da "Zorica" dolazi i da ću je uskoro imati napisanu na papiru. Tako je i bilo. Nekako sa prvim zrakama sunca koje je izlazilo iznad Veleža na papir sam napisao i pjesmu "Zorica". Te noći nije bilo spavanja,sa roditeljima sam popio jutarnju kavu i krenuo prerma Mirkovoj kući. Kod njega smo par puta uz tekst preslušali Vinkovićevu glazbu zaključivši da se "Zorica" može naći na prvoj ploči Antonia Čarapine. Krenuli smo put Sarajeva i "Zorica" je isti dan snimljena u studiju "BLAP" u sarajevskoj Skenderiji.

Eto to je bio jedan moj veliki izazov koji sam na sveopće zadovoljstvo uspješno odradio. Jednom ću u mojoj arhivi pronaći audio vrpcu sa pjesmom "Zorica" i postaviti ću je na Youtube i blog. Ovdje ću još samo pomenuti refren te pjesme koji ide ovako:

Zorici ću dati jedno ludo srce
Jednu ludu dušu koja za nju diše
Zorici ću dati sve što ona hoće
Beskrajnu ljubav i još mnogo više...


Autor: Dražan Mihić

Pošto na Youtube-u nema pjesme Zorica uz ovaj moj prilog ću postaviti jednu drugu glazbenu numeru u izvedbi Antonia Čarapina. Uživajte!

Vienna Autoshow 2016

Prošli vikend u Beču je održan tradicionalni sajam automobila pod nazivom Vienna Autoshow 2016. Evo malo fotki s lica mjesta.







































































































Foto: Gordana i Dražan Mihić

Jabuke i Vino

Foto: GDMihić






Foto: GDMihić

Döblinger Steg

Döblinger Steg je most za pješake koji je izgrađen preko Dunavskog kanala i spaja devetnaesti i dvadeseti bečki Bezirk, to jest Döbling i Brigittenau. U posljednje vrijeme put me česće vodio u tom pravcu pa su tako nastale i ove fotke.


























Foto: Gordana i Dražan Mihić

Ptice

u bečkom Augartenu spremaju se na počinak.
















Foto: Gordana i Dražan Mihić

Želimo van sretnu i uspješnu Novu 2016-u godinu

Foto: Dražan Mihić

Moja prva ljubav

U mom rodnom gradu krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a i poslije sve do zatvaranja objekta jedno od najpopularnijih i najboljih mjesta za izlazak na dobro piće i hranu bila je gostionica Babun. Gostionica je dobila ime po obližnjem izvoru pitke vode čiji jedan rukavac prolazi tik uz samu gostionicu i teče dalje prema ilićkim bašćama. Priče koje se prenose sa koljena na koljeno kažu da izvor Babun nikada nije presušio. Čak ni na ljetnjim mostarskim vrućinama kada živa u termometru debelo pređe plus četrdeset stupnjeva Celzijusa. U toj vodi koja teče iz nepresušnog vrela hladilo se piće. I dan danas kruži priča "da nije bilo boljeg piva od onoga koje se ohladilo u vodi sa Babuna". Gostionica Babun bila je nadaleko poznata po odličnoj kuhinji. Pečenje,čevapćići,pljeskavica,džigerica sa bijelim lukom,domaći sir,kajmak,pršut,uštipci,razne domaće salate,domaći kruh,itd. Poslastice za prste polizati. Vlasnik te nadaleko poznate gostionice bila je moja obitelj,a Babun je najveći procvat doživio kad je gostionicu vodio očev rođak Zvonko. Eh što je Zvonko znao spremiti specijalitete. Savršenstvo od kuhinje.

U ta davna vremena ljudi su se puno više družili nego danas i česti su bili zajednički izlasci na večere. Moji roditelji su imali širok krug prijatelja i često smo s njima izlazili na druženje i zajedničke večere. To je za mene bio praznik jer je uvijek bilo i djece pa smo se igrali bezbrižni i sretni u ogromnoj bašći Babuna. Cijela bašća bila je pokrivena pijeskom pa bi mi mali vragolani pravili neke svoje građevine u pijesku krijući se od znatiželjnih pogleda ispod slobodnih stolova. Roditelji bi nas zvali da dođemo nesto pojesti i popiti, a mi na to nismo obraćali pažnju jer smo bili preokupirani našom igrom. To nešto bi obično bili ukusni čevapćići koje bi majstorski pripremio rođak Zvonko,a sok je bila Kokta. I dan danas tvrdim da je Kokta najbolji i najljepši industrijski sok od svih sokova koje sam pio. Kažem industrijski jer tu ne računam domaće sokove koje su pripremale moja baka i moja majka. Tadašnji čevapćići nisu bili kao ovi današnji uz koje serviraju kečap,majonezu,senf,itd. Da se ne zaboravi tadašnji čevapćići bili su porcija od pet ili deset komada (zvali smo ih mala i velika) uz koje se služila lepinja i sitno nasjeckani luk. Čevapćići su se jeli čačkalicom.

Jednu večer moji roditelji su bili pozvani na rođendansko slavlje koje je bilo upriličeno u bašći gostionice Babun. Normalno da su poveli i mene. Nemam pojma čiji se rođendan slavio. Moj sigurno nije pošto je bilo ljeto,a ja sam rođen u trećem mjesecu. Bilo je tu puno djece. Igrali smo se bezbrižno i sretno. Ja sam se sprijateljio sa djevojčicom mojih godina kojoj nisam znao ni ime,a vidio sam je prvi put u zivotu. Na kraju će se pokazati da smo se vidjeli i posljednji put u životu. Ona je kao i ja došla na rođendansko slavlje sa svojim roditeljima. Imala je dugu crnu kosu koja je bila upletena u pletenicu. Na sebi je imala prelijepu crvenu haljinicu i crvene cipelice. Vrlo brzo u igri smo se zbližili i ni sam ne znam kako odvojili smo se od ostale djece. Zavukli smo se pod jedan stol i tu pravili naše građevine od pijeska. Bili smo zaneseni našom igrom i ne znam koliko vremena smo se igrali kada se začuo muški glas kako zove Snješkaaaaaaaa. Odmah nakon toga čuo sam glas mog oca kako doziva mene. Nas dvoje uplašeni izvukli smo se ispod stola vidjevši uznemirene goste i osoblje Babuna. Bili smo kao ljuti zbog toga što su nam prekinuli igru i krenuli smo prema drugom kraju bašće gdje se slavio rođendan. Tamo su već sjedila sva djeca osim nas dvoje. Za nas dvoje su mislili da smo se izgubili pa su nas tražili oko gostionice i na obližnjem parkingu, a nitko nije prmjetio da se igramo pod jednim od slobodnih stolova na drugom kraju bašće.

Kad su vidjeli da smo tu nastao je sveopći smijeh i oduševljenje,a mi uplašeni ne progovarajući ni riječi lagano smo išli prema našem društvu. Čuli smo komentare od prisutnih u stilu "vidi ti njih kako se lijepo paze","vidi kako se drže za ručice","baš su slatki",itd, a mi nismo ni bili svjesni da se držimo za ručice. Kako i kada je došlo do davanja ruke ruci Bog zna. Kada smo tako držeći se za ručice prošli cijelu bašću i došli do našeg društva roditelji su kazali da trebamo oprati ruke i sjesti svatko na svoje mjesto jer sada je na redu da se jede rođendanska torta. U tom momentu sreli su se Snješkin i moj pogled. U njenim očima vidio sam tugu i onu djetinju iskrenost kao da joj je žao što su zbog torte prekinuli našu lijepu dječiju igru u pijesku. Jos uvijek smo se držali za ručice i ne znam ni kako ni zašto poljubio sam Snješku u obraz. To je izazvalo provalu smijeha i aplauza, a onda je Snješka poljubila mene u obraz. To su bili moji prvi poljupci u životu. Poljubac koji sam dao nekoj ženi i poljubac koji sam dobio od neke žene. Tada sam imao nekih pet ili šest godina i sjećam se da sam se zaljubio u Snješku do ušiju. Snješku kojoj je pravo ime bilo Snježana. Sa Snješkom sam podijelio moj komad torte,a ona je u moju čašu sipala njenu Koktu. Poslije te večeri nikada se više nismo vidjeli iako je bilo puno druženja mojih roditelja sa drugim bračnim parovima. Snješka je nestala zauvijek,a nikada nisam saznao tko je bila ta djevojčica sa dugom crnom kosom upletenom u pletenicu i crvenom haljinicom. Zbog prvog poljupca i moje zaljubljenosti u nju Snješka je moja prva ljubav.

Danas,nakon toliko godina tko zna gdje su Snješka i njeni roditelji,moji roditelji me gledaju s neba,gostionica Babun davno je prestala s radom i na tom mjestu stoji ruševina mameći uzdahe prolaznika koji se sjećaju nekih davnih lijepih vremena provedenih na tom mjestu. Jedino još uvijek iz vrela Babun izvire voda natapajući ilićke bašće i napajajući žedne prolaznike. Voda Babuna bistra i čista kao što su bili bistri i čisti poljupci dvoje peto ili šestogodišnjaka u neka davna vremena. Vrelo Babun nikada nije presušilo prkoseći suncu koje na tim prostorima nemilosrdno prži u ljetnjim mjesecima. A i moja malenkost se još uvijek ne da zahvaljujući mojoj ljepšoj polovici.

Autor: Dražan Mihić



Ova fotka iz obiteljskog albuma podsjetila me na moju priču o prvoj ljubavi. Dečko sa fotke je danas odrasla momčina, a ne zna ime djevojčice koja je s njim. Sreli su se i družili jednog davnog ljeta na godišnjem odmoru u Slanom.
Foto: Dražan Mihić