Pjesma Mostaru
Fotka iz obiteljskog albuma: Moja kćerka Martina i moja malenkost
Kad pomislim na tebe gorke suze lijem
Sa životom svojim teške bitke bijem.
Tad sviraču dajem i posljednju paru
Samo da mi svira o rodnom Mostaru.
Eh da mi je sada mirisati behara
Prošetatii ulicama rodnoga Mostara
I vidjeti Eminu kako lijepa ode
U srebrni ibrik da zahvati vode.
Eh da mi je sada dati srcu na volju
Prošetati uz Neretvu,moju Radobolju
Ili da pređem preko Starog mosta
Na kojemu moje srce vječno osta.
Hajde ti sviraču sviraj onu staru
Sviraj meni pjesmu o rodnom Mostaru
Sviraj o bašćama,trešnjama,jasminu
Pozdravi mi Mostar,Neretvu,Eminu.
Autor: Dražan Mihić
Fotka iz obiteljskog albuma: Moja kćerka Martina i moja malenkost
Oznake: gležanj
|
