hocemocenzuru

nedjelja, 19.03.2017.

Rekli su o Todoriću

Ivan Zvonimir Čičak:
"Ne vidim u čemu je problem s tim Todorićevim kreditima. Je li vi znate koliko vrijedi takav jedan dvorac? Pa ti dvorci vrijede čitava bogatstva. Zašto netko ne bi mogao dići dva kredita na istu nekretninu... Hrvati zavide Ivici Todoriću jer je uspješan privrednik. Meni to nije nikakav problem, pitanje je samo otplaćuje li on taj kredit uredno. Ako ga otplaćuje, onda je sve u redu."
(Svibanj 2010.)

Radimir Čačić:
"Todorić zaslužuje maksimalnu pažnju i respekt, kao poslovni čovjek koji je u ovoj zemlji dao izvanredne rezultate i koji je doveo tvrtke u svom sustavu do svjetske razine."
(Svibanj 2012.)

Jakša Barbić:
"Mediji će rado pisati o njihovim velikim aferama, ali ne i o velikim njihovim uspjesima...
To što je otac pomagao Ivici Todoriću savjetima, to je samo savjet! Isto tako i Emilu Tedeschiju. Ni Todoriću ni Tedeschiju tate nisu ostavile gomilu poduzeća, startali su od nule."
(Lipanj 2013.)

Nenad Bakić:
"Svi oni koji misle da bi se Agrokor ovako razvijao bez strategije moraju razumjeti razliku između fokusiranog privatnog vlasništva i državnog, odnosno što znači privatno vlasništvo, a što državno, na primjeru Agrokorove ponude za preuzimanje Podravke tamo negdje 1997. ili 1998. ako se ne varam (molim onoga tko se sjeća bolje da me ispravi ili dopuni), kada je nudio (ako se ne varam) 400 kn po dionici (bila se digla sindikalna i lokalnopolitička buna, tvz. ‘klausovština’, pa je čovjek razumno odustao). Možemo li zamisliti što bi Podravka bila danas da ju je Agrokor preuzeo. Bi li dionica vrijedila možda 2000 ili 4000 kn ili 225 kuna kao što je danas, uz potrebu za dokapitalizacijom (za one koji su manje upućeni, vrijednost dionice odražava vrijednost, odnosno snagu tvrtke, a nije samo neka špekulativna varijabla). A pri tome trebamo uzeti u obzir da je u to vrijeme npr. Vindija bila možda petinu ili desetinu veličine Podravke, a danas je veća od nje. Koliko je tu izgubljeno vrijednosti, radnih mjesta, poreza? Jasno je da su mnogi sretni što se to nije dogodilo jer bi Todorić bio još bogatiji. A najsretniji su lokalni kokošari koji su i dalje mogli nesmetano cuclati s tuđe sise."
(Lipanj 2013.)

Davor Štern:
"Tuđmanova ideja o 250 bogatih obitelji bila je odlična. To je, zapravo, istina. Svaku zemlju u svijetu nosi par stotina ili par tisuća bogatih obitelji, ovisno o veličini i broju stanovnika. To je tako. Da imamo još 50 Todorića, bili bismo fantastična zemlja."
(Siječanj 2015.)

Ninoslav Pavić:
"Todorić nikakve veze s EPH nije imao. Pametni poslovni ljudi bježe daleko od medija, jako daleko od medija, i nastoje se što manje pojavljivati u njima te imati što manje veze i s vlasnicima medija i s novinarima. Tako i Ivica Todorić i Ante Vlahović te svi ljudi kojima i najmanja ideja da imaju veze s novinarima stvara ogromne probleme...Ne vidim zašto bi se objavljivali kritični tekstovi o Ivici Todoriću."
(Siječanj 2017.)

A cijenjenom publikumu ne preostaje ništa drugo nego i dalje stajati mirno i upijati svaku riječ koju izgovore gore spomenuti eksperti.

19.03.2017. u 21:52 • 0 KomentaraPrint#

petak, 10.02.2017.

Osjetilo se

8.02. se navršilo 25 godina od prvog sudjelovanja Hrvatske na Olimpijskim igrama, to se desilo u Albertvilleu na Zimskim olimpijskim igrama 1992. Tada je voditeljica misije hrvatske reprezentacije bila Sanda Dubravčić, nekada vrhunska klizačica, s nizom sjajnih rezultata, među kojima su srebro na evropskom prvenstvu i 10. mjesto na ZOI (u Sarajevu). Tim povodom Dubravčić je izjavila:
„Danas je i dan kada sam, prije 33 godine, upalila i olimpijski plamen u Sarajevu, tada kao aktivni sportaš. Tada je to bilo za Jugoslaviju, osjetilo se, osjetila se razlika. Osjetila se razlika da je ovo bilo za nas, za Hrvatsku. Tada sam bila Hrvatica u Jugoslaviji, a ovdje sam bila Hrvatica u svojoj državi.“

Što smo saznali iz izjave Sande Dubravčić? Oni koji duže prate sport, već su znali da je Dubravčić zapalila olimpijski plamen u Sarajevu '84, kao što je i poznato da je olimpijsku zakletvu pročitao Bojan Križaj. Bolji poznavatelji sporta iz tog vremena također znaju da su to zaslužili svojim rezultatima, jer su bili najbolji jugoslavenski sportaši u zimskim sportovima tih godina, oboje su bili među najboljima u svijetu u svojim sportovima, Sanda u umjetničkom klizanju, Bojan u alpskom skijanju. Nakon prve rečenice, pomislio sam da se Dubravčić, s ponosom (s razlogom naravno) sjeća da je na isti datum, ali osam godina ranije, kao predstavnica zemlje domaćina, imala tu čast da upali olimpijski plamen, što je ujedno bilo i priznanje za njena sporstka postignuća, što je privilegija koju je do sada imao tek dvoznamenkast broj sportaša u povijesti olimpijskih igara.

I taman kad čovjek pomisli „napokon jedna normalna sportska izjava, bez domoljubnih lupetanja i spominjanja tog famoznog nacionalnog naboja“, dolazi nastavak da je to bilo za mrsku Jugoslaviju, te da se '92. osjetila razlika, jer je to bilo za voljenu Hrvatsku, kako je to lijepo rekla Sanda nakon dramatske pauze: „osjetilo se!“. Jer je ovo bilo za nas, za Hrvatsku. A ono '84. nije bilo samo za Hrvatsku, jer je osim za Hrvatsku bilo i za još pet republika, te dvije autonomne pokrajine kao bonus. Razlika je evidentna, teško se ne složiti sa Dubravčić.

Što se još može izvući iz njene izjave? Da je '84. bila Hrvatica u Jugoslaviji, a da je '92 bila Hrvatica u Hrvatskoj. Još se može izvući koju je državu predstavljala '84. a koju '92, a ta informacija nije valjda nikoga šokirala ni zaprepastila, pa joj ne treba davati previše značenja, no ono što je bitnije je to da se jednako izjašnjavala i '84 i '92. u ogromnom razdoblju od čak osam godina, pa što drugo reći nego „svaka čast Sanda na dosljednosti!“. Cijela njena izjava, bolje reći povjeravanje hrvatskoj javnosti, je neprocjenjiva, nesumnjivo će poslužiti za bolje poznavanje navedenoga razdoblja naše povijesti.

U defileu učesnika ZOI '92 sa Dubravčić je učestvovao i tadašnji predsjednik HOO Antun Vrdoljak. I dok se prije natjecanja običaj pratiti zdravstveno stanje i kondicionu pripremljenost sportaša, Vrdoljak je postavio novi standard, a to je da je podjednako bitno, ako ne i bitnije za nacionalni naboj, kakva je pripremljenost sportskih funkcionera, te nam je otkrio kakva je ona bila: „Mi smo jedva hodali, noge su nam popustile, ali izdržalo se... Lijepo, vrlo lijepo.“ To je pravi olimpijski duh!

No kad se prisjećam ta dva događaja, prvog u kom glavna junakinja ove priče pali olimpijski plamen, i drugog u kome je s njom u defileu na otvaranju ZOI naizgled sporedni lik (ali itekako jedan od glavnih likova tih godina), dokazani štetočina u hrvatskom sportu, javnoj televiziji i u filmu (od 1990. pa nadalje), kao i Sanda mogu reći da se osjetila razlika, sjećanje na Vrdoljaka u defileu mi izaziva muku u želucu. Tu se slažemo – osjetilo se!

10.02.2017. u 23:55 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.02.2017.

Ko te ljubi dok sam ja u kampu

Ministar ispred voda šeta
Ispod sunca vrelog ljeta
I dok stojim u stroju
Ti si na nekom spoju

I dok mu jebem sve po spisku
Ti si s drugim već u stisku
To će mi biti vječna rana
Ako ne izdržiš tih mjesec dana

Rado ide Hrvat u vojnike
Kolinda predlaže, a Plenki se slaže
Sve je veća psihoza
Zbog svjetskih ugroza

Ne vole nas susjedi
Čekaju u zasjedi
Mrze nas i zato
Jer imamo NATO

Dok ja pušku repetiram
Umjesto da kurcu sviram
Dok ispaljujem rafale
Ti si u zagrljaju neke budale

Priznaj ko te za ruku drži
Dok mene sunce prži
Zbog koga ti se vlaži
Dok otkrivam vojne draži

Priznaj ko te ljubi dok sam ja u kampu
Ko te ljubi dok sam ja u kampu
Ko te ljubi dok sam ja u kampu...

05.02.2017. u 22:52 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.12.2016.

Top 10 Prljavo Kazalište

Često sam imao priliku čitati tekstove autora koji sastavljaju i obrazlažu listu najboljih pjesama pojedinih bendova (Top 10, Top 20 pjesama...), ali ne sjećam se (ili sam propustio) da je iko sastavio listu omiljenih (najboljih) pjesama Prljavog Kazališta, pa sam riješio da ispravim tu nepravdu, pošto se radi o jednom od bitnijih sastava naše scene, koji djeluje tek nešto manje od 40 godina. Ujedno mi je namjera, za razliku od većine koji smatraju da je Kazalište najbolje pjesme radilo osamdesetih, usmjeriti pozornost i na period devedesetih i nakog toga, jer taj period zaista zaslužuje ozbiljnu revalorizaciju. Odnosno mislim da je i navedenim godinama Houra imao šta reći i muzički a ne samo u dokumentarcima „Sretno dijete“, „Naši dani“ i „Druga strana rock and rolla“, u kojima ga po mišljenju mnogih ima i previše. Dakle, ovo je moja lista Top 10 pjesama Kazališta:

10 Moj dom je Hrvatska / Lupi petama

Moj dom je Hrvatska

Lupi petama

Ove dvije pjesma sa istoimenih albuma dijele desetu poziciju jer su primjer kako domoljubne pjesme trebaju izgledati, sadrže sve potrebne sastojke koje takve pjesme trebaju imati, a glavni sastojak je naravno zastava, bilo da je se ljubi ili diže do neba. U obe pjesme je prisutna i odmjerena kritika stanja u državi, ali ne do kraja izvedena, taman kakva treba biti jer ipak se radi o voljenoj i napaćenoj domovini, što ih čini idealnim za radio emitiranje. Da ima pravde u Lijepoj našoj ove pjesme bi bile himne domoljubnog i državotvornog dijela populacije, međutim prevlast su uzele Thomposonove uspješnice i puno sirovije domoljublje od domobranskog kakvo zagovara Houra, te je nažalost Hourina domoljubna poetika naprosto pometena u naletu Thompsonove ustaške.

9 Viva

Viva

Pjesma s albuma „Možda dogodine“ (2012.), koju su otpjevali Houra i Bogovićkao gost. Površnom slušatelju bi se moglo učiniti da je pjesma snimjljena samo da popuni minutažu na albumu, međutim sa svakim novim slušanjem otkrivaju se novi slojevi ovog duhovitog uratka. Uostalom kako može biti loša pjesma u kojoj se spominju Berlusconi, Modni mačak, Onur, Šeherezada, kurve, parade, avioni i masni burek? Alanfordovski duhovito!

8 Oprostio mi Bog (mogla bi i ti)

Oprostio mi Bog (mogla bi i ti)

Religijski motivi u stihovima, ranije tek slabo prisutni u pjesmama Kazališta, dolaskom slobode i demokracije sve su češći, i njima vrvi album „Devedeseta“ na kom se nalazi ova pjesma, i to daje stihovima dodatni kvalitet (Ja ću se tebe kao Petar Krista ipak odreći/ mada suzama ću svojim noge tvoje oprati), definitivno najbolja pjesma s albuma i zaslužuje biti u Top 10. Na omotu albuma stoji zahvala Antunu Vrdoljaku na podršci, pa je jasno da je album bio predodređen za uspjeh. Tu pjesmu Kazalište je čak izvelo i u emisiji za djecu koja je išla nedeljom ujutro (ako se sjećate to je ona emisija u kojoj su djecu na pravi put izvodili Pajo Kanižaj i Božidar Alić). Da se ne radi o pozi, već o dosljednom ponašanju, govori i činjenica da je Kazalište prije nekoliko godina odgodilo koncert u Gospiću, jer je bio zakazan u vrijeme korizme.

7 Anarhist

Anarhist

Iza naoko banalnog teksta o bježanju sa satova matematike i fizike da bi se slušali omiljeni bendovi, čemu pridonosi i ša la la la efekt na početku pjesme, krije se sjajna posveta Pankrtima i domaćoj punk sceni s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. A tu je također i jedna od mnogih posveta neizostavnom Poletu, kojih je i nače bilo dosta tih godina (pjesma je s albuma „Radio Dubrava“ objavljenog 2003.).

6 Radio Dubrava

Radio Dubrava

Stvar s istoimenog albuma, pjesma koja govori o problemima malog hrvatskog čovjeka, iz čijeg kuta je Houra uvijek znao progovoriti: Partizani i ustaše/ bore se za pristaše/ u sredini stoji sam/ sjeban mali domobran. Ujedno je ova, kao i neke druge Hourine pjesme na tragu državotvorne politike osude totalitarističkih režima, te jednake distance prema fašizmu i komunizmu, pa je nejasno da za svoj rad dosada Houra nije dobio nikakav orden, predsjednice što se čeka? Pjesma koje se ni The Clash ne bi postidjeli – Ovdje Radio Dubrava, dobro jutro Hrvatska!

5 El Klinjo

El Klinjo

Pjesma je Hourina lucidna kritika preovladavajućeg stanja i ponašanja kod hrvatske mladeži, čiju svakodnevicu čine rituali kao što su pušenje marihuane, odlazak danju u kladionicu, a noću na narodnjake (ili cajke kako se kaže u pjesmi). Koliko je bila aktualna tada (objavljena je na albumu „Tajno ime“ 2008.), toliko je i sada, te se radi o još jednoj bezvremenskoj pjesmi Kazališta.

4 Previše suza u mom pivu

Previše suza u mom pivu

Duhovita ljubavna pjesma, a takvu je najteže napisati, omiljena kod mlađe populacije, često se može čuti na tulumima, možda i češće nego „Krivo je more“ od Divljih jagoda. “Volio sam te/ kao Hitler Evu Braun/ kao Tito Jovanku“ su stihovi koji pokazuju Hourinu dosljednost u obračunu sa oba totalitarizma. Pohvalu zaslužuje i genijalna ideja da se u spotu pojave mažoretkinje iz doma umirovljenika.

3 Brane srušit ću sve

Brane srušit ću sve

Monumentalna pjesma Kazališta, sa jubilarnog desetog albuma „Dani ponosa i slave“, s tekstom koji poziva na razmišljanje, pjesma koaj ne osvaja na prvu loptu, ali sa svakim novim slušanjem užitak u njoj je sve veći i veći. Prljavci definitivno nisu kap već slap, a svojim pjesmama su rušili mnoge brane u društvu.

Chocolate Starfish - Mountain

Postoje optužbe da je pjesma ukradena (prepjevana) od australskog benda Chocolate Starfish, radi se o pjesmi „Mountain“, objavljenoj 1994., a zlobnici tvrde da je Houra čuo tu pjesmu na jednoj od australskih turneja Kazališta, te je bezočno ukrao, no prosudite sami.

2 Tu noć kad si se udavala

Tu noć kad si se udavala

Još jedna u nizu uspješnih balada Kazališta, nepravedno u sjeni pjesama kao što su „Moj bijeli labude“ i „Ma kog me boga za tebe pitaju“. Godina je 1993., album se zove „Lupi petama...“. Pogotovo fascinantno zvuči izvedba sa simfoničarima, što smo nedavno mogli vidjeti na humanitarnom koncertu u HNK-u. Pjesma je imala potencijal da sa trona svadbenih tužaljki skine Balaševićevu „Svirajte mi jesen stiže“, no to se nažalost nije dogodilo.

1 Drugovima više ja ne vjerujem

Drugovima više ja ne vjerujem

Pjesma objavljena na antologijskom albumu „Radio Dubrava“ (s kojeg je najviše pjesama (čak 4) završilo u ovom izboru), sjajan je primjer čistokrvne angažirane pjesme, sjajnih stihova za koje je, da se ne lažemo, trebalo imati muda napisati ih, a dodatni plus duhoviti skeč kao uvod u pjesmu. Stvar s kojom je Houra rekao popu pop a bobu bob, u kojoj se osjeti bijes zbog svih problema sa tzv. komisijama za šund, cenzurom, obavijesnim razgovorima, nedodjeljivanjem nagrada i drugim načinima šikaniranja koje je doživio osamdesetih. Pjesma nakon koje nema nikakvog smisla da Bora Đorđević ikada više izvodi „Neću da budem član mafije“, a dodatno dobija na težini s podatkom da je objavljena daleke 2003. - definitivno najhrabrija pjesma Kazališta ikada, i zbog toga sam je stavio na broj 1 ove liste.
















12.12.2016. u 23:59 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.09.2016.

Na izborima ništa novo

Bandić novinarku nakon intervjua vrijeđa
U osmoj jedinici izabran Grbin Peđa
Udruge branitelja sanjaju državni udar
Biskupi kažu treba nam premijer mudar.

Biće bolje neko viče
Na papiru mrtvo slovo
U Mostu stare priče
Na izborima ništa novo.

Ministar ustaša gleda s naslovnih strana
Za Hrvatsku protiv Mesića i partizana
Naše pare drugi troše
Opet izabrali ološe.

Biće bolje neko viče
Na papiru mrtvo slovo
U Mostu stare priče
Na izborima ništa novo.

U studijima Raspudić i Puhovski
Sport i dalje hadezeovski
Radnička prava i dalje u padu
Još jedna firma otišla u blokadu.

Biće bolje neko viče
Na papiru mrtvo slovo
U Mostu stare priče
Na izborima ništa novo.

Veliki uporno gutaju male
U SDP se uzdaju budale
Hadezeovci truju okolinu
Kreteni dižu Most u visinu.

Biće bolje neko viče
Na papiru mrtvo slovo
U Mostu stare priče
Na izborima ništa novo.

11.09.2016. u 23:30 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.05.2016.

Kako je tekstom Jozo Pavković ugasio FK Velež

Ovaj vikend završeno je prvenstvo BH u nogometu, odnosno odigrano je zadnje kolo Premijer lige (za neupućene radi se o nekoliko puta slabijem natjecanju u odnosu čak i na HNL). Prvak i zadnji dolaze is istog grada, iz Mostara, HNK Zrinjski je prvak, dok FK Velež ispada u niži rang nakon vjerojatno najgore sezone od kad je osnovan (1922.). Nedavno je odigran i gradski derbi (pobjeda Zrinjskog 1:0), nakon kojeg su predstavnici Veleža poželjeli Zrinjskom da postanu prvaci (što se uskoro i ostvarilo), a predstavnici Zrinjskog zaželjeli Veležu što brži povratak u Premijer ligu odnosno što brže ponovno odigravanje gradskog derbija, dakle poruke i jednih i drugih su bile sportske, nisu podlegli tenzijama koje često idu uz odnose ova dva kluba.

Nakon što je Zrinjski osigurao naslov prvaka (kolo prije kraja) u BH izdanju Večernjeg lista Jozo Pavković je napisao tekst „Kako su nogometom Hrvati ugasili crvenu petokraku“. U tekstu je toliko laži i gluposti da sam ih odlučio podvući olovkom, kad sam to napravio većina teksta je bila podvučena, pa ću moći ukazati tek na dio njih.

J.P. o položaju FK Veleža u SFRJ: „U bivšoj Jugoslaviji Velež je bio najčešće na ljestvici nekako odmah iza velike četvorke (Dinamo, C. zvezda, Hajduk, Partizan). U Jugoslaviji je bio i “službeni” klub Hercegovine. Zrinjski je bio zabranjen.
...
“Rođeni” su u bivšoj državi bili miljenici, a “plemići” proganjani. Zato se od osnutka 1905. Zrinjski nije naigrao. Svaka vlast ga je zabranjivala. Komunističke su ga vlasti zbog nacionalnog predznaka ugasile 1945. “


Kao navijač Veleža bih zaista volio da su Rođeni (bez navodnika s kojima izraz za igrače i navijače Veleža piše Pavković) bili najčešće odmah iza velike četvorke ili u vrhu, no sjećam se brojnih sezona kad je Velež završavao u sredini tabele, ili se čak borio i za opstanak, dva puta su završili drugi zbog gol razlike, toliko o miljeništvu na način na koji ga sugerira Pavković. No Rođeni zaista jesu bili miljenici 70-ih (vjerojatno najbolja Veležova generacija ikad, koju je trenirao Sula Rebac) i dobrim dijelom 80-ih u Jugoslaviji, ali razlog za to je lijep i atraktivan nogomet koji su igrali. Da, istina je da je Zrinjski ugašen nakon Drugog svjetskog rata, što se desilo i mnogim klubovima sa nacinalnim predznakom. A tu svakako treba dodati činjenicu da se Zrinjski natjecao u prvenstvu NDH, pa je odluka novih vlasti o gašenju Zrinjskog jedina moguća i ispravna. Pavkoviću se potkrala i logička besmislica o proganjanju Zrinjskog za vrijeme druge Jugoslavije (koja je išla u paketu sa Veležom kao miljenikom), odnosno o proganjanju kluba koji tada nije niti postojao jer je ugašen, što i spominje u svom tekstu.

Kad se već pominju zabrane, Pavković svjesno prešućuje da je Veležu nekoliko puta zabranjivan rad u prvoj Jugoslaviji (a treba napomenuti da je osnovan kao zamjena za zabranjeni klub Omladinac) zbog povezanosti sa radničkim i komunističkim pokretom, a nakon zabranje 1940 (zbog antirežimskih demonstracija povodom godišnjice početka drugog svjetskog rata) nije djelovao sve do obnove rada 1945., a ogromna većina igrača i članova rukovodstva je rat provela na pravoj strani, u partizanima, te je 77 članova Veleža i poginulo u ratu. S dolaskom tzv. Herceg-Bosne, zločinačke tvorevine s jasnom poveznicom sa NDH (imena vojnih jedinica, promjena naziva ulica, osnivanje logora), Velež je opet ugašen. Kad se pogleda ko je sve i zbog čega zabranjivao rad i gasio Velež, mogu reći samo to da ga je zabranjivao onaj ko ga je i trebao zabranjivati, odnosno da takvi nisu zabranjivali rad Veležu, smatrao bih da nešto nije u redu sa klubom za koji navijam.

J.P. o uzroku problema FK Velež nakon rata 90-ih (uz dodatak o položaju Hrvata u SFRJ): „Velež je blijedio baš kao i nostalgija sljedbenika crvene petokrake. Boja, zvijezda na klupskom grbu, povijest kluba, nisu pomogli da se Bošnjaci nacionalno identificiraju s Veležom. Pokušaj da se iz obilježja kluba ukloni petokraka propao je, jer bez nje u grbu nije ostalo ništa. Vratili su je.
Sunovrat Veleža simbolička je potvrda propasti jugoslavenskog multietničkog koncepta po kojemu su Hrvati uvijek bili podređeni.
...
Dva mostarska kluba mnogo su više od sportskih rivala. Oni simboliziraju i dvije filozofije razmišljanja. Hrvati naglašeno žele nacionalni koncept ugraditi kao kamen temeljac multietničkog bh. društva, Bošnjaci kao “temeljni narod” pak žele građanskim konceptom relativizirati nacionalno.“


Velež ima zvijezdu na grbu kao simbol radničke borbe (a jasna je uloga komunista u osnivanju i radu Veleža, pogotovo u godinama prije Drugog svjetskog rata), na grbu ju je imao i prije 90 godina, i u tome je sva mudrost, i ne treba mu identifikacija s bilo kojom nacionalnom zajednicom, ili je Večernjakovom kolumnistu problem baš to što Velež nema nacionalnu identifikaciju? Što se tiče uzroka propadanja Veleža tu su stvari mnogo kompliciranije, i zahtijevaju poseban tekst ali nabrojiću neke: manja država daje slabiju ligu pa je očekivan pad kvalitete prvoligaških klubova; Velež je bio jedini hercegovački prvoligaš u Jugoslaviji, u BH ligi ih ima nekoliko; bio je jedini prvoligaš iz Mostara, sada je tu i Zrinjski,; osiromašenje društva što se efektiralo i na osiromašenje nogometnih klubova; igrači već u tinejdžerskoj dobi idu van, prije nisu mogli do 28. godine...

No ima jedan uzrok koji ću posebno obraditi, naime najbolji komentar Pavkovićevog teksta dao je jedan navijač Partizana napisavši da je autor zaboravio spomenuti da je Zrinjski uzeo Veležu stadion, što je dovelo do toga da Velež ima puno gore uslove za rad od gradskog rivala, te je dosta vremena i sredstava utrošeno za izgradnju stadiona u Vrapčićima. Uz to u paketu ide i svinjarija da je spomen obilježje poginulim igračima Veleža u Drugom svjetskom ratu na stadionu pod Bijelim Brijegom „prenamijenjeno“ u spomenik poginulim pripadnicima HVO-a u ratu 90-ih. Da li postoji klub na svijetu koji je napravio takvu podlost i brisanje povijesti kao što je to učinio Zrinjski na navedenom primjeru? A kad još dodamo da je stadion izgrađen radnim akcijama, tim podmuklim antihrvatskim komunističkim izumom, stvar još više dobija tragikomičnu crtu. I kad već spominje dvije filozofije razmišljanja, tu ne treba ići dalje od toga da s jedne strane imamo „plemiće“ a s druge klub koji je osnovan kao radničko sportsko društvo.

J.P. o uzrocima uspjeha Zrinjskog, uz još koji dodatak o neuspješnosti Veleža: „“Plemićima” (igrači Zrinjskog) ovo je četvrti naslov, pa su kao takvi i najuspješnija momčad od uspostave zajedničke bh. Premijer lige.
...
Njezine (J.P. misli na jugoslavenske) petokrake još ponegdje oživljavaju sjećanja na nju. Od subote u Mostaru još jedna neće sjati. Ugasit će se kao i brojne iluzije kako se od ideologije još može živjeti. Ljubav prema klubu, poštovanje nacionalnog, uvažavanje drugih i tržišno poslovanje Zrinjski su doveli na vrh. Ključ je to za rješenje i hrvatskog pitanja. Na zabranjivanju drugih i lažnim ideologijama “umrli” su “rođeni”.“


Ispadanje u niži rang Pavković vidi (odnosno priželjkuje) kao gašenje Veleža. Velež je tokom svoje povijesti nekoliko puta ispadao u niži rang, bio zabranjivan, gašen, i uvijek se vraćao, pa će tako najvjerojatnije biti i ovaj put, te će i nadalje nositi crvenu petokraku na svom grbu na zgražanje Pavkovića. Usput rečeno, Velež je često pripreme obavljao u mjestima poput Međugorja i Ljubuškog i nije nailazio na bitne probleme, i to sa famoznom petokrakom, toliko o Hrvatima i gašenju petokrake. I ne mogu a da se ne upustim u misli vođene navijačkim strastima: da, Zrinjski ima 4 titule prvaka BH, Velež „tek“ dva Kupa Maršala Tita, ali komparirajući snagu tadašnjeg jugoslovenskog i sadašnjeg BH prvoligaškog nogometa, svakome je jasno da jedan jugoslovenski kup vrijedi više od 10 BH prvenstava. A o uspješnosti u euro kupovima da ne govorimo. Uostalom pogledajte Veležove rezultate u Kupu kupova i UEFA kupu i usporedite ih sa dosezima Zrinjskog u pretkolima, gdje imamo ispadanje od predstavnika Luksemburga, te poraz od Partizana ukupnim rezultatom 11:2 (6:1 i 5:1) u dvije utakmice, no Partizan je tada ispao zbog nereda navijača pa je Zrinjski prošao dalje i tako ostvario vjerojatno svoj najveći europski uspjeh.

Od Pavkovića smo saznali što je potrebno za uspjeh pa da još jednom nabrojimo: ljubav prema klubu, poštovanje nacionalnog, uvažavanje drugih i tržišno poslovanje (ljubav prema bogu, obitelji i domovini su se negdje valjda zagubili). Ili da se ne zajebavamo po Pavkoviću klub se može voljeti jedino ako je nacionalni, druge klubove uvažavati (odnosno tek podnositi) ako su nacionalni, ako iskaču iz tako zamišljene matrice treba ih uništavati, i naravno kao točka na i tu je naravno tržišno poslovanje, na čemu Velež pada kao relikt socijalizma, Pavkovićev zaključak je tu više nego jasan.

Kao što su Hrvati nogometom ugasili zvijezdu petokraku, tako je i Pavković tekstom ugasio Velež. Odnosno nije se desilo, niti će se desiti ni jedno ni drugo. Jebiga Pavkoviću, Velež će igrati u nižem rangu, ali će i dalje postojati, i dalje će nositi crvenu petokraku, i još ako će pri tome izazvati pjenu na ustima kolumnisti Večernjaka i sličnima, i to je jedan od razloga za postojanje. Naravno ima ih još mnogo, i to puno bitnijih.

15.05.2016. u 23:36 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 19.04.2016.

Šatoraši

Šatoraši su preuzeli stvar
Znaju sistem i stvaraju dar mar
Uz biskupski blagoslov
Ulice osjeća zov domovine sin

Šatoraši spremni su za dom
Šatoraši svoji su na svom
A oni koji domovinu ne ljube
Jezik za zube i kopačke o klin

O šatoraši
Za vama se praši, nek drhte udbaši
Izdajicama se bliži zadnji čin
Šatoraši, braćo i pravaši
Budite pajdaši, ne otvarajte taj plin

Šatoraši pišu povijest
Šatoraši udarna su vijest
Ko nije s njima nek se boji
Kud koji mili moji, njihov čuje se spin

Šatoraši u vojnim odorama
Šatoraši u svim strukturama
Od crkve pa sve do sporta
Šatoraš ratnik Kroacijin, njihov melje mlin

O šatoraši
Za vama se praši, nek drhte udbaši
Izdajicama se bliži zadnji čin
Šatoraši, braćo i pravaši
Budite pajdaši, ne otvarajte taj plin

Izgledne su sive Jugo perspektive
Šator sred betona zove nas sad
Na zapovijed blokiran je Zagreb grad
Osmijeh blista u šovinista
Iz svoje kože može se sad
Snažno talasa povlaštena masa
Na pola puta za Gornji grad

O šatoraši
Za vama se praši, nek drhte udbaši
Izdajicama se bliži zadnji čin
Šatoraši, braćo i pravaši
Budite pajdaši, ne otvarajte taj plin

Šatoraši, šatoraši, šatoraši, šatoraši...

19.04.2016. u 21:25 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.03.2016.

Izaberite ministra branitelja

Kako stvari trenutno stoje imamo 9 kandidata za ministra branitelja, kako bi se olakšao težak zadatak Domoljubnoj koaliciji i MOST-u u odabiru uzmeđu tako velikog broja kvalitetnih kandidata predlažem da se to napravi na originalan način, a to je TV show „Izaberite ministra branitelja“ u kom će se dati prilika gledateljima, uz pomoć odabranog žirija, da ovaj zadatak obave umjesto vladajuće koalicije. Dakle TV show bi se sastajao od 5 igara:

1 – Ćirilica

Svim kandidatima bi se dao zadatak da pročitaju određeni tekst na ćirilici, a žiri bi davao ocjene u ovisnosti o (ne)poznavanju ćirilice, kao i stupnja gađenja prema istoj. Odnosno, što slabije čitanje i što veća averzija prema njoj nosili bi to veće ocjene. Prvi po ocjenama dobio bi 10 bodova, drugi 8, treći 7 i tim redom sve do najslabijeg devetog mjesta koje bi nosilo tek 1 bod. Nakon toga bi glasala publika za svog favorita i zbrojeni glasovi bi se pretvorili u bodove na isti načio kao što je to bio slučaj sa ocjenama žirija. Zbroj bodova žirija i gledatelja dao bi trenutni poredak.
Žiri za igru broj 1: Božidar Alić (dramski umjetnik), Ivan Penava (gradonačelnik Vukovara) i Vlado Košić (biskup).

2 – Pupovac

Svim kandidatima bi se pročitala po jedna (različita) izjava Milorada Pupovca i nakon toga bi imali 45 sekundi vremena da je prokomentiraju, naravno što sočniji izrazi i originalniji raspon uvreda bi se bodovao većim ocjenama. I u ovoj igri bi se zbrajali bodovi dobiveni ocjenama žirija i glasovima gledatelja. Dobijeni se bodovi zbrajaju sa bodovima iz prve igre, kao što će se zbrajati i bodovi iz narednih igara.
Žiri za igru broj 2: Kolinda Grabar-Kitarović (predsjednica RH), Božidar Alić (dramski umjetnik) i Milan Ivkošić (kolumnista Večernjeg lista).
Nakon druge igre trojica kandidata s najmanjim brojem bodova bi otpala, te bi u konkurenciji ostalo 6 kandidata.

3 – Tri kuma

Treća igra bi bila test poznavanja opusa najvećih vedeta hrvatske domoljubne pjesme Marka Perkovića Tompsona, Miroslava Škore i Mate Bulića. Pitanja bi trebala ići u ovom smjeru:
„Koji se haški uznici i heroji Domovinskog rata pojavljuju u spotu za pjesmu „Sude mi“ koju izvode Škoro i Tompson?“
„Traži se žensko ime, kome Mate Bulić u svom prvom hitu poručuje da šuti i uz to opsuje minutu?“ (ako je pitanje preteško može se ponuditi i pomoć u dodatku pitanja „ujedno je to i ime žene nikad prežaljenog ministra obrane Gojka Šuška“).
U igri bi bilo 10 pitanja i za svaki točan odgovor kandidati dobijaju po bod, bodovi se naravno pribrajaju već osvojenima.
U ovoj igri nema potrebe za glasanjem gledatelja, ali točnost odgovara bi provjeravao žiri u sastavu: Ivana Vrdoljak Vanna (estradna umjetnica), Branko Uvodić (TV voditelj) i Božidar Alić (dramski umjetnik).

4 - Ćaća

Četvrta igra bi se sastojala iz 10 pitanja iz poznavanja biografije, lika i djela, prvog predsjednika samostalne i suverene Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. Pitanja bi bila na ovom tragu:
„U kojom se poznatom djelu dr. Franje Tuđmana nalazi poglavlje „Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe“?“
„U razgovoru s kim je dr. Franjo Tuđman izjavio „"Mene će povijest smjestiti bok uz bok s Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije."?“
I u ovoj igri nema potrebe za glasanjem gledatelja, a sastav žirija koji bi provjeravao ispravnost odgovora bi bio sljedeći: Božidar Alić (dramski umjetnik), Zlatko Vitez (dramski umjetnik) i Igor Zidić (povjesničar umjetnosti).
Nakon četvrte igre otpala bi dodatna trojica kandidata s najmanjim brojem bodova bi, te bi u finalnoj igri ostala 3 kandidata.

5 - 1991. Protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena, 2016. o Jugoslaviji

U zadnje vrijeme komparacija razdoblja socijalističke Jugoslavije i samostalne Hrvatske je sve češća i sve pogubnija pošast, bilo da se radi o stupnju industrijalizacije, položaju žena, položaju radništva, dostupnosti školstva i zdravstva itd. Stoga budući ministar obrane mora imati jasan stav prema periodu socijalističke Jugoslavije i njenim tekovinama, u finalnoj igri svaki od trojice kandidata bi dobio po 5-10 minuta u kojima bi trebao govoriti što misli o radničkom samoupravljanju, bratstvu i jedinstvu, položaju Hrvata, pjevanju Vile Velebita, te svojim izlaganjem dati do znanja o svojoj spremnosti suprostavljanju toj svekolikoj pogibelji. Poželjno bi bilo da svi kandidati prije natjecanja posjete izložbu '45. u Hrvatskom povijesnom muzeju. Kandidat koji dobije najviše ocjene od žirija bi dobio 15 bodova (ovo je igra sa najviše bodova u igri), drugoplasirani di dobio 10, a trećeplasirani 5 bodova. Isto bi vrijedilo i za glasove gledatelja.
Žiri za 5. finalnu igru: Nino Raspudić (filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj, publicist i politički analitičar), Ivo Banac (povjesničar) i Božidar Alić (dramski umjetnik).

I nakon zbrajanja bodova moći ćemo napokon reći: Imamo ministra!

13.03.2016. u 22:33 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.02.2016.

Pau(n)letić

Pauletić kad se sjeti
Pauletić kad se sjeti

Satira leti pa poleti
Humoru moj
Satira leti pa poleti
Humoru moj

Na čiju ćeš glavu pasti
Na čiju ćeš glavu pasti

Na čiju ćeš glavu pasti
Humoru moj
Na čiju ćeš glavu pasti
Humoru moj

Jol na Srbe jol na Japan
Jol na Srbe jol na Japan

Jol na Srbe jol na Japan
Humoru moj
Jol na Srbe jol na Japan
Humoru moj

Jol na bre jol na kaj
Jol na bre jol na kaj

Jol na bre jol na kaj
Humoru moj
Jol na bre jol na kaj
Humoru moj
...

Mrtvac kod Glavaša sleti
Mrtvac kod Glavaša sleti

Mašta leti pa poleti
Pero moje
Mašta leti pa poleti
Pero moje

Na čiju ćeš stranu stati
Na čiju ćeš stranu stati

Na čiju ćeš stranu stati
Pero moje
Na čiju ćeš stranu stati
Pero moje

Jol atentator jol je civil
Jol atentator jol je civil

Jol atentator jol je civil
Pero moje
Jol atentator jol je civil
Pero moje

Jol za domovinu jol za istinu
Jol za domovinu jol za istinu

Zna se, kako Glavaš kaže
Pero moje
Zna se, kako Glavaš kaže
Pero moje

28.02.2016. u 23:09 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 02.02.2016.

Nova rukometna himna

Nad Katowicama sviće
Nova se nada budi
Vrhove rukometne k'o da laso hvata
Dobro jutro Međugorska Majko
Dobro jutro kraljice Kauboja

Hvala ti Isuse
Oko vrata odličje visi
Krakowom nebo topi se od bronce
Dobro jutro Međugorska Majko
Dobro jutro kraljice Kauboja

Dobro jutro Majko
Uzmi nas za ruke
Stazu nam pokaži do medalje
Dobro jutro, dobro jutro kraljice Kauboja
Dobro jutro, dobro jutro kraljice Kauboja

Selektor preko dvorane
Vodi svoje igrače
Skupljaju se raspjevani navijači
Dobro jutro Međugorska Majko
Dobro jutro kraljice Kauboja

Dobro jutro Majko
Uzmi nas za ruke
Stazu nam pokaži do medalje
Dobro jutro, dobro jutro kraljice Kauboja
Dobro jutro, dobro jutro kraljice Kauboja
Dobro jutro, dobro jutro kraljice Hrvata

02.02.2016. u 02:10 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

e-novine.com
e-novine

pescanik.net
Peščanik

h-alter.org
h-alter

novossti.com
Novosti

noviplamen.org
Novi plamen

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se