subota, 14.06.2008.

HR/EU - SAMI SA SOBOM

Najteže se suočiti sam sa sobom. Za to je potrebna katarza.
Irci su svojim "Ne" Lisabonskom ugovoru doveli Hrvatsku pred svršeni čin; od ulaska Hrvatske neće biti u dogledno vrijeme ništa, ma koliko mi šutjeli o tome.
Budući da je projekt ulaska Hrvatske u EU, u svojoj suštini, zasnovan samo na pranju nesposobnih političara od odgovornosti da narodu ponude prave putove razvoja, sada će posve jasno doći do izražaja činjenica da je "car gol".
A goli car nije u zadnjih 18 godina imao nikakav smisleni razvojni program Hrvatske. Barem ga nije iznosio. Osim jedinog projekta koji je posve uspio, a to je formiranje 200 velikih obitelji (sad se odustalo da to moraju biti hrvatske obitelji, pa su tu ušle i strane banke i strani tajkuni).
Suština hrvatskog problema je, dakle, u tome da mi nemamo nijednog čovjeka koji je u stanju predložiti naš razvojni put. Sistem "vid'la žaba gdje se konji kuju, digl'a nogu da i nju potkuju" nas je doveo do ove katastrofalne situacije. Vlada se hvatala za EU kao zadnju slamku spasa, ne razvijajući nikakvi alternativni model. EU je za Hrvatsku imperativ. "Aut EU, aut nihil", ili Europska unija ili ništa. Budući da se EU sama udaljila od nas, nama je ostalo jedino "ništa".
Mislim da se i predsjednik Mesić jučer prepao. Sve njegove izjave, a i izjave vlade (Mehun) idu sada na sprječavanje tenzija koje će odluka o odgađanju ulaska u EU izazvati. Sretna je okolnost da je nacija sada u Klagenfurtu i da slavimo pobjedu nad Njemačkom. Tko zna što bi se dogodilo da Bilić nije izvojevao pobjedu? Bilić, dakle spašava Hrvatsku. Nogomet, a ne politika.
Hrvatska je zapustila svoje gospodarstvo. Hrvatska je napustila treći svijet, tzv. nesvrstane. Hrvatska nije stvorila put samodostatnog razvoja koji bi joj omogućio da i u teškim situacijama suvereno gospodari sama sa sobom. I to bi bio jedini pravi put. A, uostalom, ako ne ide s EU, zašto se partnerstvo ne bi tražilo s ostalima, primjerice sa SAD, Rusijim, Kinom Indijom, Japanom... Svijet je velik i nije začahuren, kako se nama sada čini.

- 06:53 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.06.2008.

ČESTITKE ZA POBJEDU U BEČU - DANAS JE LIJEPO BITI HRVAT

Bez euforije, pobjeda je lijep osjećaj. Kad se već igra neka bude malo i na našu stranu. Inače, austrijske banke, austrijski poslovni ljudi, austrijski proizvodi u našim trgovinama, austrijski turisti na našem moru, austrijski investitori na našem Jadranu. Pa, eto bar nešto da bude i u obrnutom smjeru. Naš nogomet na austrijskom terenu. Naša pobjeda. Lijepo. Čestitam. I puno sreće s Nijemcima. E, kad bi i njih uspjeli dobiti, to bi tek bilo trijumfalno! Lijepo je biti Hrvat. Osjeća se čovjek vrednije, mada osobno i nije ništa tome doprinio. Pa i stranci vas gledau više s uvažavanjem. Ako im ne ide proizvodnja, ako im je gospodarstvo u komi, ako su im plaće male, ako nemaju pravni sustav kao mi, Europljani, ipak, ide im od noge, misle si naši partneri. Pa se i sam osjećam uzvišenije. Hajde, bolje da smo pobijedili nego obrnuto. Hvala Oliću, hvala Modriču,… Hvala Biliću! Hvala Bogu da smo pobijedili!
- 20:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2008.

ANARHIJA?

OSVTR NA JUČERAŠNJI PROSVJED NOVINARA I PIROTEHNIČARA

Zakoni su za sve jednaki.
Zakon ne razlikuje pirotehničara od novinara, ne razlikuje gospodina Šikaru od gospodina Busha.
Hrvatska vlast radi opasne presedane. Ona je jučer zvanično raslojila naše društvo.
Što može očekivati građanin ove zemlje?
Kakve učinke na sigurnost življenja u Hrvatskoj ima jučerašnje ponašanje vlasti?
Znali li itko kome je dopušteno protestirati na Markovom trgu, a kome nije?

Jučerašnjim dopuštenjem protesta novinarima, a zabranom pirotehničarima (jesu li npr. tamo prisutni Ivo Banac, Zoran Pusić, Zorislav Antun Petrović, Munir Podumljak novinari, pirotehničari ili građani) je prestao važiti zakon u Hrvatskoj.
Činom samovolje vlasti da nekoga pusti, a drugima zabrani dolazak na Markov trg jučer je potvrđena anarhija, samovolja koja je uvedena prigodom posjete američkog predsjednika, kad je dopušteno okupljanje na zakonom zabranjenom mjestu, bez da se pravno reguliralo to pitanje. Ipak, radi se o zakonu kojeg je donio Hrvatski sabor.
U Hrvatskoj, dakle, može ovako, može onako, kako se kome i kada prohtije.
Koji je naziv za takvo stanje?

- 07:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 04.06.2008.

ZA JEDINSTVO HUMANITARACA HRVATSKE

Mateo je sahranjen prije dva dana.
Nova tema novina već jučer je postala napad na Dušana Miljuša.
O Mateu više nigdje ni traga.
I tako, ... idemo dalje.
Sutra će se već nešto novo dogoditi. Kakvo ubojstvo, novi napad, Europsko prvenstvo u nogometu, poplave, potresi, oluje, rastave brakova ili protesti, štrajkovi glađu, izbori u Americi i sl. ... . Novine će već naći svoje nove teme. Stare se zaboravljaju i ponovno izvlače kad nas život njima udari po glavi.
Želim, ipak, ostati pri jednoj po meni važnoj temi.
Indikativnom slučaju Mateo.
Da se taj slučaj opet ne ponovi treba ga oteti zaboravu i nešto konkretno poduzeti.
Od KBC Rebra, gdje je Mateo čekao srce ili aparat, do Nove bolnice u Dubravi, na kojem je postojao aparat koji mu je mogao spasiti život, samo su tri nedostižna kilometra. Apsurdno? Tragično! Pa da se radilo i samo dva nedostižna metra udaljenosti, ako odnosi među ljudima nisu kako treba život umire.
Založio sam se, a i dalje se zalažem za objedinjavanje humanitarnih akcija u Hrvatskoj. Predložio sam zajednički portal na kojem bi se jedinstveno prijavljivale i pratile sve neophodne humanitarne akcije.

Ne postoji važnija društvena tema od organizacije normalnog života ljudi i izvanredne pomoći onima koji tu pomoć trebaju.

Zato, ukoliko postoje još neke ideje o tome kako ispuniti ovakve društvene zadaće predlažem da se u što kraćem vremenu iznesu. Nakon toga treba prići konkretizaciji provedbe ideje o objedinjenom humanitarnom djelovanju, barem za područje Hrvatske.
Ljudi žele i hoće pomagati. To se bezbroj puta potvrdilo. Često ne znaju kome i kako se može pomoći. Evo, sad probajte darovati neka sredstva za pomoć. Kome? Ne znate. Ne možete ni znati. Ali da postoji jedan jedini broj, mjesto, portal na koje bi se uvijek mogli obratiti kao davalac pomoći, ili nedao Bog da vam ta pomoć hitno ustreba, što biste učinili? Sjeli i plakali, zar ne? Zato pomozimo uspostavu jedinstvenog mjesta, broja, portala, imena na koji bi se svi zainteresirani mogli javiti u vezi humanitarne pomoći. To danas nije ni Crveni krž niti neko ministarstvo. To mora biti nešto novo, djelotvorno, životno.

- 11:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.06.2008.

HUMANITARCI - MATEO UMRO NE DOČEKAVŠI SRCE

"Mateo Orehovac, 28-godišnji Siščanin, izgubio je životnu bitku. Nije dočekao transplantaciju srca niti mehaničko srce koje bi njegovu oslabljenom srcu olakšalo rad do transplantacije. Umro je u petak navečer." (Večernji list).

Pročitao sam sinoć tu vijest. Što sada? Čovjek je umro. Kada je u sličnim situacijama trebalo pomagati skupljali smo novac pozivajući telefonske brojeve, išli na humanitarne koncerte, uplaćivali na žiro-račune, zvali poznate osobe u HTV-ovim specijalnim emisijama, molili se, palili svijeće u prozorima... . Što sada, čovjek je umro! Bezbroj ljudi je umrlo i umrijet će bez mogućnosti da im se pomogne. No, sada je umro čovjek kojemu se moglo pomoći. Kako? Napisi u novinama, snimke na TV-ima, blogovi, internet, ... . Ne, sad je sve to izostalo. Što to ne valja kod nas da se takve stvari dogode? Da li je rješenje slučajno pokretanje neke humanitarne akcije? Netko, slučajno, može nešto napraviti. Netko, slučajno, dođe u situaciju da o tome obavijesti javnost. Netko, slučajno, pokrene uspješnu akciju... Nađe se tu i prijevara. Kasnije se čuje da se netko zabavljao tražeći "pomoć",... . Država ima svoje mehanizme djelovanja. Dok se oni ne uspostave humanitarne akcije mogu pomoći. Ali, to na dosadašnji način nije put. Mateo je umro. U takvim humanitarnim akcijama previše je slučajnosti da bi se na to itko mogao osloniti. Štoviše, takve akcije, pored svog uzvišenog humanitarnog sadržaja istovremeno su i odraz nemoći društva da sustavno riješi neka pitanja koja bi takve slučajeve rješavala bez potrebe za humanitarnim akcijama.
Brzina je važna, država ne stigne djelovati, ljudi su spremni i voljni pomoći (toliko put su to dokazali), neki imaju i više nego im treba i voljni su pomoći ali ne znaju kome i kada... .

Rješenje: uspostaviti jedan zajednički, jedinstveni portal za cijelu Hrvatsku. Na njemu bi se prijavili svi hitni i neodložni slučajevi koji zahtijevaju brzu i efikasnu akciju. S njega bi ljudi voljni pomoći dobili informacije o potrebi pomaganja. S njega bi humanitarni aktivisti mogli obavijestiti one za koje znaju ili pretpostavljaju da mogu pomoći. S njega bi se za najhitnije slučajeve radilo alarmiranje cijele javnosti, obavještavali novinari, radio i TV kuće i svi raspoloživi mediji da se nešto dramatično događa, da nam čovjek umire, mi nemamo informaciju o tome a možemo i želimo pomoći.

HUMANITARCI, krenite u akciju!

Početne prijedloge o nazivu, načinu djelovanja i ostalim idejama možete izložiti ovdje, a onda na posao.

Neka Mateo bude posljednja žrtva naših neorganiziranosti.

Proširite obavijest o inicijativi.

Sve možemo napraviti brzo i djelotvorno. Za takve akcije nikada prije nismo imali toliko mogućnosti. Iskoristimo ih. To može postati dio sustava (recimo e-hitnapomoć, e-hitna ili samo e-pomoć).

- 09:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se