Večernji list | misao | 06.06.2008 | 00:10 Odgovor POHVALNO JE OVO... (da Ministarstvo zdravstva kupuje dva umjetna srca)... ..no, ostajem pri tvrdnji da je Hrvatskoj potreba uspostave jedinstvenog portala svih humanitaraca, jer tko zna koliko nas još drugih problema čeka. Zato predlažem da podržite akciju formiranja tog jedinstvenog portala kako nitko nikada ne bi mogao reći da nije znao što kome treba (za početak http://esabor.blog.hr a kasnije novi jedinstven portal humanitaraca Hrvatske).
06.06.2008. (07:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
COBAK-u (komentar uz napis na Blogu): Nema druge, kad su takvi rezultati kakvi u našem društvu jesu (ljudi nam umiru ko muhe) tada je i Vaš zaključak neizbježan. Složio bih se, dakle, s Vašom zadnjom konstatacijom. Ima, međutin, nešto što nadilazi te uske društvene okvire, a to je sam ljudski život, neoviso o sredini ili društvu u kojem se taj život odvija. Prijedlog objedinjavanja humanitaraca ide baš za tim da se neovisno u vlastima i društvenim kretanjima spašava ljude kao vrijednost najvažniju na svijetu. Utoliko i od Vas očekujem da poduprete takvu akciju, jer ako spasimio i jedna ljdski život više od onoga što neorganizirani sada činimo napravili smo jako puno.
11.06.2008. (08:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vezano uz komentar ba blogu: KLEMPAVI ANĐEO-u: Nažalost, takav je život. Tu ste potpuno u pravu. Daleko su jači osobni interesi od općih. I salata u vlastitoj vrećici vrijedi više od potencijalnog priznanja majkoterezijanskog karaktera liječnika. Takav je čovjek (genetika je to već milijarde godina). Pomirimo se s tim i djelujmo na pomaku u onu stranu koju smatramo dobrom. Držim i dalje da je objedinjena akcija humanitaraca ta mala dobra stvar za koju se valja založiti. Bit će manje salate u vrćici liječnika ali zato više zadovoljstva da je napravio poneko dobro djelo. Najveće priznanje koje sam osobno ikada dobio bilo je ono kad sam u ambulanti pri liječenju svog tumora pomogao jednoj staroj ženi da pronađe toalet. Sestre su zatvorile WC koje su čuvale za sebe i nisu joj ni nakon moje intervencije da ga otvore dopustile da se posluži njime. Naime, kad sam shvatio da je žena u velikoj nuždi (ushodala se čekaonicom) pitao sam ju da li joj nešto treba Trebam WC, kaže. Pa tu vam je, velim. Da, ali je zaključan. Kako zaključan? Molim sestre da joj otvore. Ne, to je za nas, kažu..... Prestravljen, ne mogu vjerovati. Izađem iz zgrade u susjednu ambulantu samo par metara dalje. WC otvoren. Žena se posluži, vrati nazad i veli: "Gospodine toliko ste mi pomogli da ću ja kad budem umirala misliti na vas". Eto, ja sretan cijeli ostatk svog života jer sam pomogao toj ženi toliko da će misliti na mene i u trenucima svoje smrti. Prošlo je puno godina od tada, žena je vjerovatno već umrla. Da li je održala obećanje i mislila na mene to ne znam, ali znam da ja ponekad na nju pomislim i da mi je jako drago da i sada vama mogu o tome pričati. Ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Kako je malo potrebno za sreću. A koliko bi tek bili sretni humanitarci da naprave objedinjenu akciju i pomognu nesretnicima u nevolji? Sudeći po ovoj priči, beskotrajno (beskonačno i trajno).
12.06.2008. (08:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E-SABOR
Večernji list | misao | 06.06.2008 | 00:10 Odgovor
POHVALNO JE OVO... (da Ministarstvo zdravstva kupuje dva umjetna srca)...
..no, ostajem pri tvrdnji da je Hrvatskoj potreba uspostave jedinstvenog portala svih humanitaraca, jer tko zna koliko nas još drugih problema čeka. Zato predlažem da podržite akciju formiranja tog jedinstvenog portala kako nitko nikada ne bi mogao reći da nije znao što kome treba (za početak http://esabor.blog.hr a kasnije novi jedinstven portal humanitaraca Hrvatske).
06.06.2008. (07:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E-SABOR
COBAK-u (komentar uz napis na Blogu): Nema druge, kad su takvi rezultati kakvi u našem društvu jesu (ljudi nam umiru ko muhe) tada je i Vaš zaključak neizbježan. Složio bih se, dakle, s Vašom zadnjom konstatacijom. Ima, međutin, nešto što nadilazi te uske društvene okvire, a to je sam ljudski život, neoviso o sredini ili društvu u kojem se taj život odvija. Prijedlog objedinjavanja humanitaraca ide baš za tim da se neovisno u vlastima i društvenim kretanjima spašava ljude kao vrijednost najvažniju na svijetu. Utoliko i od Vas očekujem da poduprete takvu akciju, jer ako spasimio i jedna ljdski život više od onoga što neorganizirani sada činimo napravili smo jako puno.
11.06.2008. (08:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E-SABOR
Vezano uz komentar ba blogu:
KLEMPAVI ANĐEO-u: Nažalost, takav je život. Tu ste potpuno u pravu. Daleko su jači osobni interesi od općih. I salata u vlastitoj vrećici vrijedi više od potencijalnog priznanja majkoterezijanskog karaktera liječnika. Takav je čovjek (genetika je to već milijarde godina). Pomirimo se s tim i djelujmo na pomaku u onu stranu koju smatramo dobrom. Držim i dalje da je objedinjena akcija humanitaraca ta mala dobra stvar za koju se valja založiti. Bit će manje salate u vrćici liječnika ali zato više zadovoljstva da je napravio poneko dobro djelo. Najveće priznanje koje sam osobno ikada dobio bilo je ono kad sam u ambulanti pri liječenju svog tumora pomogao jednoj staroj ženi da pronađe toalet. Sestre su zatvorile WC koje su čuvale za sebe i nisu joj ni nakon moje intervencije da ga otvore dopustile da se posluži njime. Naime, kad sam shvatio da je žena u velikoj nuždi (ushodala se čekaonicom) pitao sam ju da li joj nešto treba Trebam WC, kaže. Pa tu vam je, velim. Da, ali je zaključan. Kako zaključan? Molim sestre da joj otvore. Ne, to je za nas, kažu..... Prestravljen, ne mogu vjerovati. Izađem iz zgrade u susjednu ambulantu samo par metara dalje. WC otvoren. Žena se posluži, vrati nazad i veli: "Gospodine toliko ste mi pomogli da ću ja kad budem umirala misliti na vas". Eto, ja sretan cijeli ostatk svog života jer sam pomogao toj ženi toliko da će misliti na mene i u trenucima svoje smrti. Prošlo je puno godina od tada, žena je vjerovatno već umrla. Da li je održala obećanje i mislila na mene to ne znam, ali znam da ja ponekad na nju pomislim i da mi je jako drago da i sada vama mogu o tome pričati. Ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Kako je malo potrebno za sreću. A koliko bi tek bili sretni humanitarci da naprave objedinjenu akciju i pomognu nesretnicima u nevolji? Sudeći po ovoj priči, beskotrajno (beskonačno i trajno).
12.06.2008. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...