Koliko Josipovićevih krivih poteza treba oprostiti? 77x7?
 O Josipoviću... Piše: Ivica Šola Josipović, trgovac ljudskom patnjom "Bauk kruži Balkanom, bauk ispričavanja! Nepodnošljiva lakoća klanja i ubijanja zamijenjena je nepodnošljivom lakoćom ispričavanja. Svaki političar koji drži do svoga imagea, koji se želi prikazati “državnikom”, prosipa riječi isprike ili žaljenja. Predsjednik Josipović u Sarajevu, srpski predsjednik Tadić u Wall Street Journalu, crnogorski predsjednik... Na Balkanu gotovo postaje sramota ako se nemate kome ispričavati i za nešto se samooptuživati jer, kako je primijetio Derrida, u modi je globalno posipanje pepelom, pravi pravcati "teatar ispričavanja". Upravo ta teatralnost i neki čudni automatizam ispričavanja čini ga nevjerodostojnim zbog nekoliko razloga. Prvo, ovdje se radi o bahatom, arogantnom ispričavanju. Čin žaljenja i kajanja, kao i opraštanja, antropološki je veoma zahtjevan. On zahtijeva vremena (kolektivne) samorefleksije, patnje, intelektualne i ine iskrenosti, pa i molitve. Ovdje se pak radi o ispričavanju u kontekstu čiste političke pragmatike, pogotovo što se Srbije tiče, u smislu: Pošteno, ako ne ide drugačije! Odnosno, ispričavam se jer mi to u ovim političkim okolnostima koristi, i to na način da ne pazim toliko na žrtve i istinu koliko da formulacijom isprike ne ugrozim svoje interese, koji u nekim segmentima nisu drugačiji od onih zbog kojih se krenulo u agresiju. Kajanje bez kajanja Drugo, takvo ispričavanje i kajanje postaje kontraproduktivno, stvara nove nepravde i podjele kada se događa u atmosferi sveopće relativizacije u kojoj su svi žrtve i svi agresori. Tako Tadić govori o zločinima u vrijeme "jugoslavenskih građanskih ratova", a Josipović gotovo isto govoreći o "zločinačkim politikama". Kako, naime, govoriti o praštanju i pomirenju kada nema jasnoće tko je agresor a tko žrtva, tko je pokrenuo rat, a tko se branio? To je banaliziranje pomirenja po principu "av, av, av, nitko nije prav, živ, živ, živ, nitko nije kriv"! Treće, ovaj teatar ispričavanja, ta sekularna liturgija kajanja bez kajanja, uporabom religijskog jezika u pragmatično-političkom kontekstu na kraju zamućuje i relativizira pravne aspekte ovog problema (npr. povlačenje tužbe za genocid) pretvarajući sve u političku trgovinu - "ja tebi, ti meni". Trgovanje isprikama Na tu perverziju na globalnoj razini upozorio je Derrida napominjući kako je, paradoksalno, oprost moguć samo kod neoprostivog, što, kao i dar, ima smisla ako ne ulazi u logiku trgovine, razmjene, reciprociteta u kojem isprika, kajanje i oproštenje postaju čista trampa, sveopće prenemaganje jer je jednostavno "in" među državnim poglavarima ispričavati se. Ovo pomodarstvo ispričavanja i opraštanja bez antropoloških (religijskih) temelja u Južnoafričkoj Republici, uzmimo je kao svježi primjer, dovelo je do toga da je nekoliko tisuća bijelaca protjerano ili ubijeno nakon hvalevrijednog Mandelinog "Ubuntua" (pomirbe). Ukratko, "ispričajmo se" i "oprostimo" da bismo se opet, u miru božjem, mogli nastaviti klati! U tom kontekstu kaditi Josipoviću da je "pravi državnik", da je svojim iskazivanjem žaljenja u Sarajevu učinio "veliki korak u budućnost", naivno je. Čini se da je i on tek jedan od trgovaca ljudskim patnjama u (geo)političke svrhe, još jedan od pomodnih lidera koji zapravo gradi svoj image preko tuđih kostiju, zlorabeći plemenitu ideju pomirbe za samopromociju, čineći od nje smokvin list za lakše plasiranje vlastitih ideoloških zadojenosti i obiteljskih nostalgija." A evo da još malo zapaprim... Tko to tamo peva? Odnosno tko to kome i što pjeva...? "Napredni" pjevač iz kampanje hrvatskog predsjednika Josipovića "Primitivac" kome treba zabranjivati koncerte po čitavoj Europi a posebno u Hrvatskoj! Još malo zatvora... "Fašistički" post!? Još nesimpatičnih ljudi uz i oko simpatičnog predsjednika...?!?! Bože, čuvaj Hrvatsku! |
