Bolji svijet...

26.02.2011.



Čitam na portalu „dalje.com“ naslov: Događaj koji je promijenio svijet: Kad je Boban udario milicajca u Maksmiru
Ispod tog naslova slijedi tekst sljedećeg sadržaja:
„Trenutak kada je Zvonimir Boban udario policajca u Maksimiru 13. svibnja 1990. godine bio je uvod u rat. Susret Dinama i Crvene zvezde našao je svoje mjesto na popisu nogometnih događaja koji su promijenili svijet.
Taj je događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet, a zauzeo je četvrto mjesto. Svima se u sjećanje duboko urezao udarac Dinamova kapetana Zvonimira Bobana, kojim je pogodio policajca.
- Riskirao sam sve za hrvatski cilj - ističe Boban, a prenosi CNN.“

Vjerujem da se većina nas sjeća tog događaja. Navijači su se sukobili s milicijom neželjene i omražene vlasti, a pridružio im se Zvone Boban. Kao što se sjećamo događaja nije se problem sjetiti na koji način je to popraćeno u medijima. Nitko tada nije govorio da su takva ponašanja neprimjerena na stadionima, nitko tada nije isticao da takva ponašanja nisu primjerena sportašima i navijačima i da se loša vlast treba rušiti na druge načine. Sudionici su proglašeni herojima…. Pitam se da li je danas Boban zadovoljan „hrvatskim ciljem“ kojemu je težio? Mi odrasli se toga jako dobro sjećamo i svatko od nas je mislio svoje… No tada su pred malim ekranima sjedila neka malena dječica i gladno upijala informacije. Uslijedile su godine kada je vlasti odgovarao nacionalni naboj, kada su se mijenjala imena klubova, kada se polako, ali sigurno uništavao sport. Dugi niz godina vladajućima su baš trebali poludivlji navijači obojani nacionalnim bojama. Onda je odjednom došlo vrijeme kada smo počeli sanjati o Europi….. a djecu na stadionima više nismo mogli smiriti… oni su i dalje divljali…. Sada donosimo zakone kojima bi ih obuzdali, nemoćno sliježemo ramenima i komentiramo kako nas sramote po bijelom svijetu.
Građani ove zemlje nisu zadovoljni s ovom vlasti. To su pokazali prosvjedi seljaka prošle godine, prosvjedi protiv „bande lopovske“, sindikalni prosvjedi, prosvjedi studenata, prosvjedi protiv radova u Varšavskoj, prosvjedi protiv radova na Marjanu, prikupljanje potpisa protiv izmjena ZOR-a, Lesarovo prikupljanje potpisa za ostavku Vlade, Pernarovi prosvjedi, prosvjedi branitelja. Znači, prosvjeduje staro i mlado… Sjećam se kako je prošlog ljeta dobio batina traktorist u Virovitici, pa na koji način su privođeni prosvjednici iz Varšavske. Sve to su gledala djeca koja su ovih dana krenula na Markov trg. Branitelji im šalju poruku da je policija naša… da su to dečki koji su se borili za ovu zemlju, dečki koji samo rade svoj posao. Naravno, ja se u potpunosti slažem s tom porukom… uostalom tako o policiji učim i svoju djecu. No pokušajmo razumjeti što ti specijalci predstavljaju ovim mladim prosvjednicima koji su ih napali u Radićevoj ulici. Oni su čuvari omražene vlasti. To su oni klinci kojima su šmrkavi sjedili pred TV ekranima kad su se istovjetna ponašanja nazivala herojstvom i kad im je u glave usađivano da se upravo na taj način mijenja svijet i postiže željeni cilj. I čemu se sada čudimo?!!! Sada se svi snebivamo i djecu nazivamo huliganima.
Svatko od nas pojedinačno odgaja svoju djecu, ali svatko od nas kroz život i rad odgaja i svu drugu djecu. Djecu uz roditelje odgajaju i mediji, škola, cesta….
Ovo što gledamo danas je samo rezultat našeg zajedničkog odgoja. Osjećam se pomalo poput vještice jer sam prije desetak godina u mnogim komentarima na internetu proricala da će nam se nebriga o mladima i slanje pogrešnih poruka obiti o glavu i da će nam vrlo visoki računi stići na naplatu. Došla su ta vremena. Mi smo generacija koja je opako zaribala. Upropastili smo im budućnost…. a odgajali smo iz u okruženju pljačke, korupcije, nepotizma, nejednakosti….. narušenih vrijednosti. Uz to što smo učinili vlastitoj djeci… postoji još naših promašaja. Veliki dio ljudi je birao vlast koja je poticala pljačku, korupciju i nepotizam, veliki dio ljudi nije izlazio na izbore i svojom šutnjom su omogućili da na vlasti budu oni koji su nam zemlju doveli u ovakvo stanje, dio ljudi je i sam sudjelovao u svim tim nečasnim radnjama, a radi svojih privatnih interesa. Sve su to gledala naša djeca!
Stanje u zemlji je točno onakvo kakvo zaslužujemo – to je naš izbor i naša odgovornost!
Djeca su nam točno onakva kakvu smo odgojili! Prije dvadeset godina Boban se borio za „hrvatski cilj“. Cilj na koji smo stigli ne sviđa se našoj djeci, koja danas imaju godina kao Boban tada. Žele drugačiju Hrvatsku. Nisu oni krivi što ih mi nismo naučili koji su primjereni načini borbe za bolji svijet. Sram nas bilo!

Komentari (69) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)