Marketing
Bolji svijet...
Čitam na portalu „dalje.com“ naslov: Događaj koji je promijenio svijet: Kad je Boban udario milicajca u Maksmiru
Ispod tog naslova slijedi tekst sljedećeg sadržaja:
„Trenutak kada je Zvonimir Boban udario policajca u Maksimiru 13. svibnja 1990. godine bio je uvod u rat. Susret Dinama i Crvene zvezde našao je svoje mjesto na popisu nogometnih događaja koji su promijenili svijet.
Taj je događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet, a zauzeo je četvrto mjesto. Svima se u sjećanje duboko urezao udarac Dinamova kapetana Zvonimira Bobana, kojim je pogodio policajca.
- Riskirao sam sve za hrvatski cilj - ističe Boban, a prenosi CNN.“
Vjerujem da se većina nas sjeća tog događaja. Navijači su se sukobili s milicijom neželjene i omražene vlasti, a pridružio im se Zvone Boban. Kao što se sjećamo događaja nije se problem sjetiti na koji način je to popraćeno u medijima. Nitko tada nije govorio da su takva ponašanja neprimjerena na stadionima, nitko tada nije isticao da takva ponašanja nisu primjerena sportašima i navijačima i da se loša vlast treba rušiti na druge načine. Sudionici su proglašeni herojima…. Pitam se da li je danas Boban zadovoljan „hrvatskim ciljem“ kojemu je težio? Mi odrasli se toga jako dobro sjećamo i svatko od nas je mislio svoje… No tada su pred malim ekranima sjedila neka malena dječica i gladno upijala informacije. Uslijedile su godine kada je vlasti odgovarao nacionalni naboj, kada su se mijenjala imena klubova, kada se polako, ali sigurno uništavao sport. Dugi niz godina vladajućima su baš trebali poludivlji navijači obojani nacionalnim bojama. Onda je odjednom došlo vrijeme kada smo počeli sanjati o Europi….. a djecu na stadionima više nismo mogli smiriti… oni su i dalje divljali…. Sada donosimo zakone kojima bi ih obuzdali, nemoćno sliježemo ramenima i komentiramo kako nas sramote po bijelom svijetu.
Građani ove zemlje nisu zadovoljni s ovom vlasti. To su pokazali prosvjedi seljaka prošle godine, prosvjedi protiv „bande lopovske“, sindikalni prosvjedi, prosvjedi studenata, prosvjedi protiv radova u Varšavskoj, prosvjedi protiv radova na Marjanu, prikupljanje potpisa protiv izmjena ZOR-a, Lesarovo prikupljanje potpisa za ostavku Vlade, Pernarovi prosvjedi, prosvjedi branitelja. Znači, prosvjeduje staro i mlado… Sjećam se kako je prošlog ljeta dobio batina traktorist u Virovitici, pa na koji način su privođeni prosvjednici iz Varšavske. Sve to su gledala djeca koja su ovih dana krenula na Markov trg. Branitelji im šalju poruku da je policija naša… da su to dečki koji su se borili za ovu zemlju, dečki koji samo rade svoj posao. Naravno, ja se u potpunosti slažem s tom porukom… uostalom tako o policiji učim i svoju djecu. No pokušajmo razumjeti što ti specijalci predstavljaju ovim mladim prosvjednicima koji su ih napali u Radićevoj ulici. Oni su čuvari omražene vlasti. To su oni klinci kojima su šmrkavi sjedili pred TV ekranima kad su se istovjetna ponašanja nazivala herojstvom i kad im je u glave usađivano da se upravo na taj način mijenja svijet i postiže željeni cilj. I čemu se sada čudimo?!!! Sada se svi snebivamo i djecu nazivamo huliganima.
Svatko od nas pojedinačno odgaja svoju djecu, ali svatko od nas kroz život i rad odgaja i svu drugu djecu. Djecu uz roditelje odgajaju i mediji, škola, cesta….
Ovo što gledamo danas je samo rezultat našeg zajedničkog odgoja. Osjećam se pomalo poput vještice jer sam prije desetak godina u mnogim komentarima na internetu proricala da će nam se nebriga o mladima i slanje pogrešnih poruka obiti o glavu i da će nam vrlo visoki računi stići na naplatu. Došla su ta vremena. Mi smo generacija koja je opako zaribala. Upropastili smo im budućnost…. a odgajali smo iz u okruženju pljačke, korupcije, nepotizma, nejednakosti….. narušenih vrijednosti. Uz to što smo učinili vlastitoj djeci… postoji još naših promašaja. Veliki dio ljudi je birao vlast koja je poticala pljačku, korupciju i nepotizam, veliki dio ljudi nije izlazio na izbore i svojom šutnjom su omogućili da na vlasti budu oni koji su nam zemlju doveli u ovakvo stanje, dio ljudi je i sam sudjelovao u svim tim nečasnim radnjama, a radi svojih privatnih interesa. Sve su to gledala naša djeca!
Stanje u zemlji je točno onakvo kakvo zaslužujemo – to je naš izbor i naša odgovornost!
Djeca su nam točno onakva kakvu smo odgojili! Prije dvadeset godina Boban se borio za „hrvatski cilj“. Cilj na koji smo stigli ne sviđa se našoj djeci, koja danas imaju godina kao Boban tada. Žele drugačiju Hrvatsku. Nisu oni krivi što ih mi nismo naučili koji su primjereni načini borbe za bolji svijet. Sram nas bilo!
Post je objavljen 26.02.2011. u 20:26 sati.