ovo je potpis

22.02.2010., ponedjeljak

Kako žena? Kako djeca? Kako ljubavnica?


Kad je ono onomadne (a ima tome skoro 15 godina) nakon raka prostate umro Francois Mitterrand, cijela je zemlja bila u tuzi i žalosti. Pogrebna povorka je tužno pratila lijes, i pored zakonite žene i tri sina, u prvim su redovima išli za lijesom i ljubavnica i tada 22-godišnja kćer.

Nakon što su neke tračerske novine objavile slike u kvazi pompoznom tonu, nacija je podigla lijevu obrvu, slegla ramenima i rekla "Ah, bio je dobar predsjednik".

I zbilja. Iako je imao drugu ženu preko 20 godina, i iako su to znali svi njegovi suradnici, većina novinara a i vjerojatno njegovi doma - vijest nije izazvala spektakl kao što bi, vjerojatno, bilo gdje drugdje u svijetu.

Netko je bio postavio pitanje: "A čijim je novcem plaćeno uzdržavanje te druge obitelji? Čime je platio kuću u kojoj je obitavala druga žena? Čime je školovao dijete?"

Poreznim novcem, svakako.
Ali.

U Francuskoj je porez ogroman. U zemlji Francuskoj, ljudi plaćaju da bi im bilo vraćeno. Njihova država funkcionira. Oni se ne pitaju "Gdje je naš novac?" oni se pitaju "Zašto se država nije pobrinula za to?". Njima ne pada na pamet da traže smanjenje poreza, obzirom na sve ono što im država pruža. Oni očekuju i traže da država radi za njih.
A država radi za njih.

I ako nitko nije osjetio da je od tog novca plaćena kuća, školovanje i na kraju krajeva - osnovne potrebe jedne žene i jednog djeteta (a nije osjetio) - onda nema potrebe izvlačiti mak na konac.

Francuzi se nikako nisu mogli načuditi Amerikancima kad je izbila afera Clinton - Lewinski. Nikako, ali nikako im nije bilo jasno kakve veze imaju funkcije predsjednika, kao poglavara države, sa njegovim seksualnim funkcijama. A još manje im je bilo jasno zašto se, zaboga, cijela nacija toliko raspisala o tome.
Da nacija? Ma svijet!

Obitelj, odnosno sačuvanje obitelji u Francuskoj se respektira kao nešto sveto. Ali eto, između partnera postoji i koja 'iznimka od pravila', tako da malo nevjernosti neće donijeti rastavu braka.Ne, ako je 'samo to' u pitanju.

Seks, politika, hrana i vino su oduvijek glavni izvori zadovoljstva za Francuze. Kako čulnih, tako i verbalnih.

Nije nevažna ni činjenica da je prostitucija postala ilegalna tek 1946. godine - one godine kad su žene dobile pravo glasa.

Poligamija je suprotnost dosadi, kažu Francuzi.

Generalno, naravno. Jer u svakoj naciji ima i iznimki i pravila, pa tako i u zemlji Francuskoj.



- 15:28 - Komentari (22) - Isprintaj - #

18.02.2010., četvrtak

Pariški dječaci

ali oni malo stariji sretan

Prvo ću napisati, za neke daljnje godine, da je ova zima bila jaka i oštra, duga i hladna. Jer, meni je svaka zima hladna, i sljedeće ću godine kukati kako 'nikad nije bilo ovako hladno', pa samo da stavim crticu - da, hladno je. Temperature ispod nule, bilo je pomalo snijega, najave snijega, predsnijega.

Ima sunca, i nema kiša. Ali je h l a d n o. Toliko hladno da su pariške djevojčice počele oblačiti vunene minice umjesto običnih, i debele hulahopke umjesto najlonskih.
Ja, naravno, navlačim po tri džempera na sebe.


A sad malo o pariškim dječacima.
Onim zaposlenima, iznad dvadeset godina, jelte.

Teen skupine neću ubrajati, iako su dosta pristojni, i sa prilično osviještenim smislom za modu, koji se, meni osobno, ne sviđa. One prestrašne frizure iz osamdesetih, hlače koje padaju, odjeća svih boja, naoko nemarno nabacana na sebe, ali očito pomno birana. Ponekad se zapitam koliko im zapravo treba vremena, živaca i gela da smotaju to gnijezdo na glavi, i koliko zapravo, samopouzdanja da to gnijezdo ponosno nose kroz grad.

Govorim neki dan mom mužu da je dosta Neretve proteklo otkad nisam vidjela visokog, kršnog, tamnog muškarca. U principu, navikla sam biti okružena takvima, iako sam to uvijek podrazumijevala. Ali kad dolaziš iz jedne Hercegovine, preko Primorja i Istre u Francusku - podrazumijevanje prestaje.

Francuzi, en generale, su većinom svijetli i mršavi. Uskih ramena, plavih do smeđih ili tamno smeđih kosa, uskoga lica. Uredno podšišanih frizura, u tamnim, poslovnim odijelima, špicastih - lakiranih cipela, i obavezno (čini mi se, i po ljeti) u crnim kaputima do koljena.
Sobom obavezno nose aktovke, u kojima su, pretpostavljam, njihovi laptopi.
Užurbani.
Sa mobitelom u džepu i slušalicama od moba na ušima.

Spomenuh li da su mršavi?

Ona malo nonšalantnija grupa ne nosi kapute i odijela, nego nose hlače i košulje, eventualno džempere. I sakoe. Sa laptopom i mobitelom po rukama i džepovima.

I isto su tako mršavi.

Oni koji ne drže do svoga posla (ili koji nemaju posao) obično nose tenisice, traperice, kape, slušalice sa muzikom, i općenito su sporiji, ležerniji, imaju drugačiji stav.
E, oni su malo jači. Da ne kažem, deblji.

Ali isto tako - mršavi.

Ni starija populacija nije debela. Nemaju one trbuhe ispred sebe, nego su lijepo, u skladu sa godinama, 'dobro očuvani', dobro obučeni, i kako mi se čini, uvijek aktivni. Zbilja se može vidjeti općenito, puno muškaraca koji šetaju ili šetuckaju, druže se sa ostalima, nose svoje baguette doma za doručak ili večeru, koji će jesti više od dva sata.
Stariji ljudi pretežno šetaju sa svojim ženama, ili psima. OK, ružno je što sam to stavila u jednu rečenicu, ali tako vam to dođe.

E, kad sam već kod pasa - dugo, jako dugo nisam vidjela pekinezera (možda je to moj nesvjesni razlog zašto ne idem u kineski restoran?! njami)

Uglavnom, dječaci u Parizu su nekako u skladu sa pariškim djevojčicama, i skupa s njima daju kompletnu sliku grada.

Jer, bez obzira na spomenike, znamenitosti, povijest i sve ono što znamo, ipak su ljudi ti koji čine grad.





- 14:15 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.02.2010., utorak

Petnaesti arrondissement

Najveći i najnaseljeniji arrondissement, smješten u jugoistočnom dijelu grada, ovaj arr. pruža velike (i razne) mogućnosti istraživanja svakodnevnog hodanja. Iako slika nakon kraja dana postaje ista, ovo područje ima vrlo jako industrijsku prošlost.

Naime, baš ovdje je izumljeno bjelilo za robu (eau de Javel), a Citroenove tvornice su ovdje bile do sedamdesetih godina.
Na mjesto tvornica došli su TV studiji, i odavde se emitira program Canal+.

Razolikost arhitekture je vrlo uočljiva u ovom području. Iako su zgrade većinom drugačije od "haussman" zgrada (koje važe za 'nobl' stil), ovdje možete naći i najviše zgrade u Parizu, smještene na samoj obali Seine, i blizu Tour de Eiffel. Budući da je pozicija jako lijepa, a liftovi iz stana vode ravno u garažu, mogu vam prišapnuti da su u jednoj od tih zgrada, na zadnjem (cijelom) katu, za vrijeme svog boravka u Parizu bili smješteni Angelina, Brad & co.

Dio Montparnassa također pripada u 15eme arr. tako da ne čudi da je tuda prodefilirao razni broj umjetnika u svoje vrijeme. Marc Chagall, Leger, Max Jacob, Modgiliani, a i mnogi drugi - koji su vjerojatno bili osobno prisutni za vrijeme svjetske izložbe 1889. godine, kada je svoje lice svijetu pokazao i slavni toranj.

Louis Pasteur živio je i radio u ovom arondismanu tijekom 19-tog stoljeća, pa je tu i muzej, naravno, njemu u čast. Ako je itko zaslužio spomenik, to je, valjda, on. :)

Postoje dijelovi ovog arr. u kojem je jako ugodno za živjeti, i oni u kojem je manje ugodno za živjeti, naravno, ovisno o tome što čovjek traži. Većina kvartova je uglavnom 'dosadna', bez nekih većih događanja, ali sa onim svakodnevnim uličnim zvukovima koje, na kraju krajeva, prate cijeli grad.

U parku Andre Citroen, nedaleko tornja (iako je toranj u 7eme arr.) se možete, recimo, naručiti za vožnju balonom iznad grada.

Na samom jugu nalazi se i Porte de Versailles, veliki izložbeni prostor (gdje se svake godine odigravaju veliki spektakli, između ostalih moto i auto show, photo show yes - ali gdje se i svaki vikend održavaju različita događanja - recimo, ovaj vikend je bio seminar o jezicima, a prije par mjeseci baby izložba i chocolat izložba).

Velik i živopisan, miran i 'dosadan' - ali svakako neizostavan dio ovog grada.


Povratak na: Arrondissements de Paris


- 18:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.02.2010., utorak

Pandur Ilija mete trotoar

U principu, i nije tako netočna izjava. Ono, svima poznate fraze koje odražavaju duh francuskog jezika ('če-tkom se če-tka, ke-fom se ke-fa; 'kra-va tra-vu pa-se' i slične) - sadrže i zbilja francuske riječi (u naslovu su to 'ilija' i 'trotoar'). OK, to smo znali svi, ali sada mi sve to dobija neku potpuno novu dimenziju.

Otkad sam krenula u školu, a ima tome evo i mjesec dana, moj se vokabular drastično proširio. Sad sam došla do te faze da u FNAC-u (velikoj robnoj kući za multimedije) mogu čak i prepoznati naslov, a ne samo ime autora knjige sretan

Šalim se malo, naravno, i prije sam znala prepoznati naslov (pogotovo ako je poznat i preveden na više jezika), ali zbilja - sad bih mogla i natucati kritike sa zadnje stranice, odnosno povezivati onih deset riječi koje znam u jednu cjelinu. Možda za par godina i počnem čitati knjige na francuskom (što mi je, u stvari, krajnji cilj, jer kako sam već pisala - knjige su upravo bezobrazno jeftine, a naslova ima da ti pamet stane). Za sada mi verbalna komunikacija ne ide baš (odnosno, jako mi je teško sročiti nešto - pravilno, naravno, a još mi je teže razumjeti kad pričaju brzo - iako sada shvaćam kontekst), ali pisana riječ mi je puno lakša za pratiti.
Izgovor - ha, trudim se, što da kažem. Koliko (ne)uspješno - ne smijem ni pomisliti. Ali, trudim se, da.

Jer, i o tome sam jednom govorila, svaki akcent, svaka pogrešna intonacija, svaka nehotična greška može stvoriti opći kaos u razgovoru.


Međutim, kako volim jezike, općenito, počela sam se sve više oduševljavati naučenim. Naročito sam počela obraćati pažnju na neke riječi koje mogu doslovce prevesti, a kako ionako volim francuski jezik kao takav - uživam u svemu naučenom.

Jeste li, na primjer, znali, da službeno, po školski - riječ "neću" ne postoji u francuskom jeziku.
Da, može se reći "Ž n v pa" (Je ne veux pas) - ali to je - nepristojno!

Kad sam pitala profesora, koji je već nakon razglabanja naučio malo pričekati jer Dona uvijek ima neko pitanje, postoji li riječ "neću" u njegovom jeziku, on se iskreno zaprepastio. Dobila sam pogled tipa "A zašto bi postojala ta riječ????"

Na kraju je rekao, ako baš moramo upotrijebiti nešto takvo, da se kaže "To me ne zanima".

Obzirom da su narod koji se voli žaliti i prigovarati (i to su nam naglasili u školi), mislim da je koncepcija vrlo zanimljiva.

Ali, htjela sam pričati o riječima.


Jedna od najljepših riječi koje sam čula, a možda i iz osobnih razloga je:

la belle-mere - lijepa majka - kod nas poznata kao svekrva
le beau-pere - lijepi otac - svekar

Budući da moja sveki, vjerna moja čitateljica, nije nikad voljela da je ja zovem tom titulom kad je predstavljam nekome, a ni ja joj nisam sklona, a budući da moja sveki zaslužuje baš jedan bellemere naziv - mislim da smo od danas našli kompromis. Jesmo li, ma belle-mere? kiss

le coucher de solieil (l kuše d solej) - zalazak sunca ili skoro pa u doslovnom prijevodu - sunce ide spavati

la femme (la fam)- žena, općepozanta riječ, ali meni draga od djetinjstva, ne znam zašto

la femme au foyer (la fam o foje) - kućanica - u doslovnom prijevodu - žena od ognjišta. U principu me zanima etimologija te riječi, koja je sami dokaz koliko su Francuzi tradicionalisti i zašto toliko drže do svog obožavanog jezika.

la jaune fille au pair (la žan fij o per) - dadilja. Doduše, neformalni naziv za ovo zanimanje je 'nounou' (nunu) - tako će djeca najčešće predstaviti osobu koja ih čuva. Nunu - kao onaj usisivač iz Teletabisa.

je fais la grasse mâtinee (ž fe la gras matine) - ustajem kasno - u doslovnom prijevodu - priuštim si masno jutro zubo

réveiller (reveje) - probuditi (se) - u doslovnom prijevodu - izaći iz snova. Prekrasno cerek


Da ne bi bilo sve tako jednostavno, ima i onih riječi na koje sam morala naviknuti uho:

l'ordinateur - lordinatur - računalo.
U stvari, ova riječ ima svoju povijest. Iako se u cijelom svijetu kaže 'kompjutor', predstavnici Apple u Francuskoj su bili prvi koji su predložili da se u ovoj zemlji upravo koristi gore navedena riječ. Naime, riječ 'computer' kao takva sadrži u svom nazivu izgovor vrlo sličan dvjema najvećim pogrdnim riječima u francuskom jeziku (mislim da je riječ o 'ku*va' i ne znam drugu - nisu nas učili o tome), tako da je ordinatur najbezbolnije rješenje.

U skladu s tim je i

l'imprimante (lampraman) - printer.
Ne znam zašto.

un facteur (an faktur) - poštar
Isto, riječ koja nema veze sa ostalim svjetskim jezicima (pogotovo jer je pošta - la poste), ali ima logike - pa tko nam drugi donosi fakture? zubo


garer (gare) - parkirati.
Isto, nejasno podrijetlo. Možda zato što je stanica 'la gare' a možda je riječ stanica, postaja nastala od tog glagola.

Iako je 'en face' poznati izraz koji se koristi kod nas kao 'preko puta' ili 'licem u lice', 'face' kao 'faca - lice' ne postoji kao riječ.
Riječ lice - u francuskom jeziku je 'visage' (vizaž). Zvuči poznato? sretan

I za kraj, uvijek se vratim na slične riječi. Nemojte se čuditi ako jednog dana dođem u frizerski salon i umjesto da kažem da mi operu kosu (les cheveux - le ševu) lijepo i na glas kažem da mi operu konje (les chevaux - le ševo). zubo




- 19:38 - Komentari (21) - Isprintaj - #

06.02.2010., subota

Les lentilles - iliti Leća

Direktno iz školice (ok, nije direktno, ima par dana od toga), a po receptu chef de da Régalade restorana, prenosim vam ovaj (jednostavan) recept, jednostavnog naziva - leća, a ja bih slobodno prevela - dinstana leća, iliti leća u lončiću:

sastojci:

250 g leće
jedan lovorov list
timjan
luk
ulje ili maslac
jedna mrkva
2 dcl pilećeg temeljca
češnjak

U malom loncu zagrijati ulje (ili maslac) i u njega dodati sitno nasjeckanu mrkvu, luk i češnjak. Nakon pet minuta dinstanja, dodati leću i pileći temeljac.

Krčkati na tihoj vatri 40 min.
Pri kraju kuhanja dodati lovorov list i timjan.

Poslužiti toplo.

I dobar vam tek sretan

(mene osobno jako privlači ovaj recept, jer je to ipak leća na neki drugačiji način)




(dodatak: možete dodavati začine po želji i ukusu, tako da se tu može naći i celer, đumbir, i sve ono što vam padne na pamet)



- 22:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Les lentilles - iliti Leća

Direktno iz školice (ok, nije direktno, ima par dana od toga), a po receptu chef de da Régalade restorana, prenosim vam ovaj (jednostavan) recept, jednostavnog naziva - leća, a ja bih slobodno prevela - dinstana leća, iliti leća u lončiću:

sastojci:

250 g leće
jedan lovorov list
timjan
luk
ulje ili maslac
jedna mrkva
2 dcl pilećeg temeljca
češnjak

U malom loncu zagrijati ulje (ili maslac) i u njega dodati sitno nasjeckanu mrkvu, luk i češnjak. Nakon pet minuta dinstanja, dodati leću i pileći temeljac.

Krčkati na tihoj vatri 40 min.
Pri kraju kuhanja dodati lovorov list i timjan.

Poslužiti toplo.

I dobar vam tek sretan

(mene osobno jako privlači ovaj recept, jer je to ipak leća na neki drugačiji način)




(dodatak: možete dodavati začine po želji i ukusu, tako da se tu može naći i celer, đumbir, i sve ono što vam padne na pamet)



- 22:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Les lentilles - iliti Leća

Direktno iz školice (ok, nije direktno, ima par dana od toga), a po receptu chef de da Régalade restorana, prenosim vam ovaj (jednostavan) recept, jednostavnog naziva - leća, a ja bih slobodno prevela - dinstana leća, iliti leća u lončiću:

sastojci:

250 g leće
jedan lovorov list
timjan
luk
ulje ili maslac
jedna mrkva
2 dcl pilećeg temeljca
češnjak

U malom loncu zagrijati ulje (ili maslac) i u njega dodati sitno nasjeckanu mrkvu, luk i češnjak. Nakon pet minuta dinstanja, dodati leću i pileći temeljac.

Krčkati na tihoj vatri 40 min.
Pri kraju kuhanja dodati lovorov list i timjan.

Poslužiti toplo.

I dobar vam tek sretan

(mene osobno jako privlači ovaj recept, jer je to ipak leća na neki drugačiji način)




(dodatak: možete dodavati začine po želji i ukusu, tako da se tu može naći i celer, đumbir, i sve ono što vam padne na pamet)



- 22:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.02.2010., srijeda

Četrnaesti arrondissement

Skoro pa gdje god gdje se nalazite u Parizu, u obzor vam pada jedan tamni stakleni toranj, na čijem se 56-tom katu nalazi (jako popularan) restoran iz kojega se pruža pogled na cijeli grad.

Taj je toranj obilježje 14eme arr. i kad god ga pogledate, znate da je tamo jug.

Montparnasse (originalno ime Mont Parnassus - Parnas gora, dom boga Apolona) je glavni kvart 14eme arr. U njemu su isprepletene ulice kojima su hodali svi boemi svojega vremena, i to je kvart koji je Hamingwaya, recimo, potaknuo na inspiraciju za mnoge knjige.
U kafićima, koji su i dan danas otvoreni, mnogi je picasso (a i sam Picasso) žvrljao čičkarije na salvetama.

Budući da u ono vrijeme (a pričamo o ranim godinama dvadesetog stoljeća) nije bilo previše ureda, pa čak niti 'navike sastančenja', kafići su postali mjesta na kojima su se umjetnici (spontano i namjerno) nalazili.

Najpoznatiji od njih su Le Dôme, La Closerie des Lilas i La Coupole - i kako rekoh, otvoreni i dan danas. Ne znam jesu li im vlasnici još živi, ali, u slučaju da jesu, možda budu raspoloženi za pričanje o starim danima i starim druženjima sa umjetnicima.

Ovaj kvart su naselili Amerikanci, koristeći prednost franaka nad dolarima (odnosno, koristeći razliku u tečaju), tako da je od 1921 -1924 godine njihov broj u Parizu porastao za 24 000 duša.

Mnogi su poznati ostali ovdje i zauvijek - posljednje počivalište im je na poznatom groblju Montparnasse o kojem sam već pisala, a između ostalog tamo su i Frédéric Bartholdi (onaj koji je dizajnirao Kip slobode), Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Samuel Beckett (ne znam je li tamo dočekao svoga Godota...)

A ako baš želite i vidjeti kako mrtvi izgledaju, nedaleko se nalaze i katakombe. Ja nisam bila niti imam namjeru ići (bila sam u drugom gradu u katakombama i to iskustvo nije za mene).
Naime, kad se groblje na Les Halles zatvorilo, posmrtni ostaci su prebačeni u katakombe na Montparnasse. Ako baš želite ići, odredište neka vam bude metro stanica Denfert-Rochereau na liniji 4.

Sretno :)




Povratak na: Arrondissements de Paris


- 16:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


dodaj rss

Komentari On/Off

dan po dan

donazuli@gmail.com

donazuli@gmail.com


page counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se