Blog Sadašnjeg trenutka

petak, 29.06.2007.

Potrošnja vremena na materijal pozitive

Imao sam puno tema o kojima sam mogao pisati danas, odlučio sam se za vrijeme koje trošimo na proučavanje raznog materijala samorazvoja, pozitive i sl.

Realno gledajući postoji toliko puno zanimljivog i kvalitetnog materijala na tržištu samorazvoja/duhovnosti/poboljšanja kvalitete života. Knjige, tečajevi, iskustva drugih ljudi, audio i video materijal, forumi, blogovi, siteovi i sl. Stvarno jako puno toga i onaj koga to zanima mogao bi po cijeli dan proučavati takve stvari i obradio bi tek manji dio. Naravno, na mnogim mjestima se piše o istim stvarima, ponekad iz drukčijeg ugla, ponekad iz istog, neke stvari su dosta nekvalitetne i nezanimljive - no moje iskustvo mi govori da je zanimljivog sadržaja puno više nego što imam vremena (a i volje) za proučavati.

Na koji način se snalazim u tom moru pozitive? Improvizacijom. wink
Svaki dan imam stav da ono što trebam pročitati ću pročitati. I tako i bude. I ono što trebam komentirati ću komentirati. Bude i tako. Ako ne pročitam nešto, pa makar sam to "trebao" pročitati (npr. nečiji post) ne osjećam nikakvu grižnju savjest jer ako nisam ni pročitao smatram da ni nisam trebao taj dan pročitati.
S obzirom da sam pretplaćen na mnoge yahoo grupe vezane za samorazvoj dnevno dobijem preko 100 mailova te tematike. Zadnjih mjeseci ne čitam niti jednog iz te kategorije već puštam da mi raste arhiva na mom kompu.

Za blogove nekih meni dragih ljudi nađem vremena, ali to prvenstveno zbog njih, a ne nužno zbog samog sadržaja. Da napišu što su jučer jeli isto bi ih čitao. Znam da su i neki od mojih čitatelja u toj kategoriji.

Ponekad izgubim 10 minuta na dan, ponekad sate - prestao sam sebe ograničavati na bilo koji način. Ako imam želju i uvjete (npr. slobodnog vremena) tada nešto čitam, inače ne. Ne ograničavam se ni sa time da proučavam točno jedno područje da mi se ne bi pomiješalo sa nečim drugim. Zašto ni bi? Pročitam ponekad pola stranice neke knjige pa je ne pogledam mjesecima. I to je OK, jer mi je u tom periodu ta knjiga trebala dati samo tih pola stranice.

Ukratko da ne zabrijem previše i pretvorim ovo u kilometarski post, vremena je puno manje nego li zanimljivog materijala. I onda je ipak na neki način i kompliment to da netko odvoji svoje vrijeme i čita postove na ovom blogu. Jer time što čita ovaj blog, znači da kaže "ne" u tom trenutku nekim drugim stvarima. Naravno, taj kompliment ne shvaćam osobno jer ionako ne smatram da je moja zasluga ovaj blog.

Faza u kojoj sam trenutno je ta da mi se sviđa sa drugim ljudima izmjenjivati iskustva, mišljenja i sl. Naravno, sa onima koji su sposobni to napraviti na jedan tolerantan način. Svojim putem idem samostalno i nisam dio neke grupe, no ipak mi je fora po putu se malo podružiti sa ljudima koji isto idu nekim putem samorazvoja. A to mi ovaj blog i neki slične tematike omogućava. I to mi se sviđa. U ovom periodu života.

prijavi hr.digg - 08:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 27.06.2007.

Reiki-hara forum

Danas sam dobio da pišem o forumu na kojem sam se aktivirao pred koji dan. Radi se o Reiki-hara forumu. Neki od čitatelja ovog bloga su već članovi tog foruma. Svima ostalima preporučam da odete na njega. Ne morate se registrirati da bi bili čitatelji.

Iako u imenu foruma stoji Reiki, ne govori se samo o Reikiju već i o mnogim drugim temama samorazvoja, alternative, filozofije i sl. Tek jedan dio foruma je posvećen Reikiju. Ja sam već prije čuo za taj forum, no po imenu sam pomislio da se radi samo o Reikiju pa zato i nisam išao na njega. Ne zato jer mislim da je Reiki loš, dapače, već čisto zato jer mi Reiki nije u mojim trenutnim filmovima. Međutim, kada sam dobio informaciju da je neki moj post tamo citiran to me je zainteresiralo i otišao sam malo bolje pogledati i usput sam se i registrirao. Početni dojam je taj da mi se dosta sviđa. Nadam se da će tako i ostati i nakon što se i detaljnije upoznam sa tim forumom i aktivnim članovima unutar njega. U svakom slučaju do daljnjega mi je taj forum jedna od nekoliko redovitih on-line destinacija.

Imam ograničenu količinu vremena u toku dana i zato do daljnjega, što se tiče foruma, mislim biti aktivan samo na now-for-you i reiki-hara forumu. Sigurno ima još kvalitetih naših i stranih foruma, no zbog nedostatka vremena mislim biti aktivan do daljnjega na samo ova dva. Pod aktivnost smatram prvenstveno čitanje po arhivi, a po potrebi i komentiranje.

Potencijalno jako mnogo dobroga može izaći iz mojeg prisutva tamo i veselim se vidjeti koliko će se od tog potencijala stvarno i realizirati.

Do kada ću biti tamo prisutan/aktivan? Odgovor je jednostavan: dok ne dobijem unutarnju uputu da više ne budem.

prijavi hr.digg - 08:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.06.2007.

Nevezani promatrač - praktična primjena

Gledao sam u sebe očekujući sadržaj ovog posta. Puno toga sam napisao prije nego li se je na kraju definirao ovaj kratki post. Pisao sam o 3D razini, eksperimentima, radu sa energijom, LOA modelu - no o ničemu dovoljno detaljno da bi postalo post. Znao sam da je potrebno samo dalje pisati i da kada dođe trenutak znati ću što treba biti u današnjem postu. I eto ga. yes

Prije nekoliko dana, u svom 100. postu pisao sam o poziciji nevezanog promatrača. Danas ću dati primjer na koji način ću koristiti poziciju nevezanog promatrača na konkretnom cilju.

Ali prvo jedan kratki uvod...
Osim što radim, izvanredno i studiram. I tamo su mi ostala još dva ispita koja eto bez ikakvih problema i grižnje savjesti razvlačim dosta dugo. Što je najbolje nisu to ni neki teški ispiti, položio sam puno težih u svojoj studentskoj karijeri. Danas mi je došlo da bi bilo OK provest jedan eksperiment sa jednim od tih ispita (teži od tih dva) - 18.7. je rok.

U tom eksperimentu postojim ja kao promatrač i sistem koji upravlja kombinacijom tijela/uma jedinke imena Berix. Glavni smisao eksperimenta je vidjeti kako će se ponašati sistem kada ga promatrač konstantno promatra. Nije smisao eksperimenta položiti ispit, već reakcija sistema na promatranje. Cijela ova priča sa promatračem i sa sistemom može se objasniti na način kao da jedna osoba promatra sve vrijeme drugu osobu, a ta druga osoba zna da ju prva promatra. U ovom slučaju, ja sam ujedno i promatrač i onaj koji je promatran.

Npr. to bi značilo da promatrač primjeti stvari kao što su:
- sistem je odlučio sada vizualizirati da je već razvalio ispit i da je 18.7. i da je dobio 5.
- sistem je sada pročitao nekoliko stranica i nastojao ih zapamtiti.
- sistemu se sada neda proučavati ovaj dio ispita, nego li ovaj drugi

Maknuti maksimalno iz cijele te priče "ja", tj. uglavnom razmišljati o sebi u 3. licu jednine.
Postoji promatrač koji promatra sistem koji djeluje. Promatrač je nevezan za rezultat i što god bude sa sistemom mu je OK. Dominantna perspektiva iz koje će promatrač promatrati sistem je taj ispit. Npr. dok putujem autom, dok nešto radim i sl. biti će stalno negdje prisutna misao "koje su reakcije sistema u ovom trenutku vezane za taj ispit". Jedan od mogućih rezultata tog eksperimenta je i to da se sistem sruši od tolikog promatranja, ako se to dogodi promatraču isto OK.

Vjerojatno ću vas po putu obavjesiti kako se razvija eksperiment. Osim naravno ako ne budem. wink

prijavi hr.digg - 13:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2007.

Majstorstvo

U današnjem postu ću sa vama podijeliti neka svoja razmišljanja o tome što to znači biti Majstor i kako to postati. S obzirom da ja to još nisam, ne mogu reći iz svojeg iskustva, no na temelju promatranja, intuicije i zdravog razuma imam određeni stav oko toga.

Da bi se postalo stvarno majstor u nečemu potrebno je puno kontinuiranog rada.
To nije nešto što radimo sat vremena dnevno, već to postaje način života. Govorim o vrhunskim majstorima, a ne o ljudima koji su dobri u nečemu, ali su zanemarivo vješti u odnosu na Majstora.
Npr. ja se sasvim OK snalazim u programiranju, ali nisam Majstor.

Znači, još jednom, potrebno je puno usmjerene akcije da bi se postalo Majstor i to je nešto što traje cijeli život, jer koliko god bili dobri u nečemu možemo biti još bolji. S obzirom da naša akcije slijedi iz naših misli, tj. iz našeg unutarnjeg modela što je za nas stvarnost, što je za nas bitno/nebitno i sl. tada je temeljna stvar pogledati kakav je naš model po kojem funkcioniramo.

Npr. ako netko sebe smatra Jehovinim svjedokom, tada će on sigurno poduzimati totalno drukčiju akciju nego li netko tko sebe vidi kao Budistu. Ili ako netko smatra da drugi ljudi nisu bitni, već je jedino bitno da se ostvari vlastiti uspjeh akcije će biti značajno drukčije nego li kod osobe koja smatra da su svi ljudi jednaki.

Upravo zato i je model (skup unutarnjih programa) po kojem funkcioniramo izuzetno bitan. Jer ako postoje konflikti unutar modela nećemo moći postati majstor iz jednostavnog razloga što to zahtjeva kontinuiranu akciju kroz dugi vremenski period. Osim u određenim slučajevima, ali o njima ću na kraju ovog posta.

10 godina se bavim proučavanjem alternative, samorazvoja - i malo je dostupnih učenja/tehnika sa kojima se nisam susreo na neki način - da li kroz knjigu, tečaj, pričanje sa nekim tko ima takvo iskustvo itd. Prekrasno je da ima toliko toga tako da si svatko može naći nešto što će njemu biti korisno za poboljšanje kvalitete života. To je prednost. I to je i mana. Jer sam ja godina bio rastrzan i malo bi krenuo jednim putem, pa zatim drugim putem i iako je svaki od puteva dovoljno dobar ako se ide dovoljno dugo po njemu, nema neke koristi ako nastojimo ići po 10 puteva istovremeno.

Ono što mi je nedostajalo je taj unutrašnji model koji će me održavati u istom smjeru sve vrijeme. Odavno sam shvatio da je problem u unutrašnjem modelu, i pokušavao sam i to riješiti, ali bezuspješno sve do prije par mjeseci kada se je dogodio neki klik u meni i koji me je odveo na put učenja Sadašnjeg trenutka. Iz svega toga mi se i objavila moja životna misija, a time i definiralo u čemu ja želim postati Majstor. I sada svakodnevno idem tim putem, koliko god su mi prije neke stvari odvlačile pažnju i skretale me sa puta, sada više nemaju tu moć. Oni koji redovito čitaju moj blog moći će shvatiti na koji način je moj model povezan sa mojom životnom misijom.

Ukratko, zaključak
Za postati Majstorom potrebna je svakodevna akcija, zapravo to treba postati način života. Da bi tako pristupali životu, tada je nužno da imamo unutarnju motivaciju za takav način života jer ako je nemamo prije ili kasnije skrenuti ćemo sa puta. Malo ljudi ostvari to majstorstvo jer malo ljudi ima takvu unutarnju motivaciju. Ne znam da li ću ja uspijeti to ostvariti u ovom životu, ali to nije ni bitno. Bitno je da svakodnevno idem tim putem, a brzina putovanja mi nije uopće bitna.

Iznimke
I sada za kraj, postoje i iznimke za ovo što ja pišem - a to su npr. Eckhart Tolle i Byron Katie, moja dva glavna mentora na tom putu. Oboje su aktivno razmišljali o samoubojstvu jer su bili toliko u krizi sa samim sobom. I onda im se je dogodio klik i postali su prosvjetljeni (tj. potpuno probuđeni). Oni su sasvim sigurno Majstori, no njihova Duša je izabrala taj neobičan način da bi aktivirala to majstorstvo. I zato svima vama, koji želite biti stvarno majstori u nekoj duhovnoj disciplini, ako vam sada ne uspijeva imati potrebnu unutarnju motivaciju, ne brinite jer ako trebate postati majstor nećete ju moći izbijeći onda kada bude bilo pravo vrijeme - nije moj izbor bio da ja aktiviram tu unutarnju motivaciju, već se je ona aktivirala i pokrenula me po putu Sadašnjeg trenutka.

prijavi hr.digg - 11:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2007.

Prioriteti koji se događaju

S obzirom da je mojem sistemu veći prioritet duhovni rad od npr. informatike neki moji informatički projekti su na konstantnoj listi čekanja da jednom dođu na red. Tako da su na toj listi neki od programa koje želim napraviti (npr. igrica Othello/Reversi), prelazak na Ubuntu sa Windowsa itd.
I ovdje se ne radi o tome da ja donosim odluku o tome da ću se baviti sa duhovnošću više nego li sa informatikom u svoje slobodno vrijeme, već mi se ta odluka događa. Naime, sistem redovito donosi tu odluku i tijelo i um je slijede. Osobno, JA, sam ovdje promatrač cijelog tog procesa. Nuspojava tog procesa je ta da nemam neke rezultate na informatičkom polju, ali zato imam na području duhovnih uvida. S obzirom da sam samo promatrač, da sistem donosi i drukčiju odluku, pa da imam pojačanu aktivnost oko informatike, a ne na duhovnom - i to bi mi bilo sasvim OK. Ja sam samo promatrač i ne vezujem se na to.

To je moj način življenja načela "Neka bude volja Tvoja". Moj stav kroz cijeli dan je taj da bude ono što treba biti, a ja ću biti promatrač toga. Kad kažem "toga" to znači i djelovanja mojeg sistema na situacije. Moj um ima premalo informacija da bi mogao znati što je u jednoj široj slici treba stvarno biti, pa je zato moja volja da neka bude volja Njegova koji ionako ima savršeni pogled.
Ono što promatranjem mogu potvrditi je da moj sistem redovito pokreće unutrašnje razgovore o temeljnim duhovnim temama, da tjera moje tijelo na pisanje i čitanje duhovne tematike. Meni, kao promatraču to je sasvim OK kao što bi mi bilo i da me tjera na informatičku djelatnost. Nemam potrebu boriti se protiv odluka koje se događaju u mojem sistemu, jer samim činom borbe ometa se djelovanje nečeg puno mudrijeg od mojeg uma - dovoljno je prepustiti se djelovanju više mudrosti na način da budem nevezani promatrač. Barem u mom slučaju.

A i kada mi dođe da se budem više bavio sa informatikom to ne znači da će to biti manje duhovno od proučavanje materijala duhovnosti. Jer bavio se čitanjem knjige ili pisanjem programa, u oba slučaja sam to Ja. Pisanje programa vjerujem da može biti izuzetno duhovno iskustvo ako je to ono što iz nas izlazi kao takvo. Ali ne samo pisanje programa, već i obične svakodnevne radnje kao što su hodanje, pranje ruku, vožnja auta, rad u vrtu i sl.

Zato, što god mojem sistemu došlo da radi, nije na meni da se oko toga brinem jer postoji netko puno mudriji od mog uma tko se brine oko toga. Na meni je samo da budem nevezani promatrač aktivnosti koju poduzima moj sistem i uživam u sadašnjem trenutku koliko mogu. Eto, u mom sistemu se je dogodilo to povjerenje prema višoj mudrosti u nama, kod većine ljudi još nije. I to je savršeno OK.

prijavi hr.digg - 08:03 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2007.

Nevezani promatrač, 100. post i novi blog

Nevezani promatrač
Pristup koji me najviše privlači u životu je biti nevezani promatrač sebe samog - znači stajati sa strane i promatrati moj um kao zasebni dio, a isto tako i moje tijelo. Oni to i jesu, s obzirom sam Ja duša koja ih koristi za neke svoje ciljeve. Ako ću se poistovjetiti sa svojim umom, tada dopuštam umu da me preuzme. Isto tako i tijelu. Za mene je biti promatrač najbolji način za imati iskustvo kontakta sa Bićem u sebi.
Ako dopustim da me preuzme um, tada imam drukčija iskustva. Sve se svodi na to kakva iskustva želim imati. Manje više cijeli svoj život sam bio poistovjećen sa svojim umom i vidim koje su prednosti i mane toga.
Mana poistovjećivanja sa umom je ta da stvaramo temelj za život u kojem smo itekako podložni negativnim emocijama - ako stvari nisu onakve kakve um zamišlja da bi trebale biti tada se događa negativna emocija. Prednost poistovjećivanja je da je to lakše nego li biti promatrač zato jer je to već postao automatizam, a kao što kaže moj omiljeni pjesnik Đole "čudna je navike moć...".

Promatram svoje tijelo na način kao da stojim sa strane i gledam nečije tuđe tijelo i jednostavno vršim obzervacije - "aha tijelo je sada diglo ruku, tijelo je sada pomaknulo nogu, tijelo sada osjeća fizičku bol u području koljena, tijelo je sada otišlo po vodu" itd. Isto tako promatram i um - aha um sada vrti misao: "pogledati ću večeras dr. Housea, tko zna kako je završila utakmica i sl."
Ako to promatram kao da je nešto izvan mene, tj. nešto što ima svoj zasebnu inteligenciju koja ih vodi, tada je puno lakše ostati nevezan. Jer ako smatram da je moj um i moje tijelo - tada se automatski vezujem i puno je teže ostati u poziciji promatrača.
Ovako s obzirom da ih promatram odvojeno, zapravo ono što ja nanovo i nanovo primjećujem su događaji - dogodila se je ta i ta misao, ta i ta fizička senzacija u tijelu, dogodilo se je to da je tijelo otišlo popiti vode i sl.
To implicira i sljedeće - ja ne donosim odluke, već se odluke događaju. Ja ne mislim o nečemu, već mi se događaju misli o nekoj temi.

Eto, to je moj način sa kojim ja nanovo i nanovo pristupam Sadašnjem trenutku. Dogodi mi se da me um ponovo preuzme i da se izgubim iz pozicije promatrača na neko vrijeme, a onda se ponovo vratim u tu poziciju. I tako stalno se izmjenjuju um i promatrač, s time da još uvijek faza uma traje duže nego li promatrača. U mom slučaju to je proces, pri čemu malo po malo faza promatrača sve duže traje.
*****************************
100. post
Današnji post je 100. objavljeni. party

Da li sam zadovoljan sa dosadašnjim napretkom? Naravno da jesam jer vjerujem da su se događale stvari koje su se trebale događati. Bilo je trenutaka kada sam se osjećao kao da sam sam u svemiru u pisanju ovog bloga jer ga skoro nitko nije čitao osim nekolicine prijatelja koji su ga čitali zbog mene, a ne zbog tematike. I drago mi je da su to radili jer mi je ipak bilo malo lakše. Međutim, pomalo su se po putu počeli i pojavljivati i drugi čitatelji kojima je tematika bitnija od autora i takvih je eto sve više.
U međuvremenu se je promijenio smjer ovog bloga u odnosu na onaj kroz prvih 50 postova, upoznao sam i dobio dosta novih blog prijatelja i sada se više ne mogu osjećati kao sam sam u svemiru što se tiče ovog bloga.
Sve do sada smatram da zapravo još ovaj blog nije zapravo ni počeo... Ne znam što će biti u narednih 100 postova i ta neizvjesnost i je najljepša u svemu tome.
******************************
Novi blog
Kao poklon sebi za 100. post poklonio sam si novi blog imena Berix neobavezno. Na njemu ću pisati sve što nije vezano za tematiku ovog bloga.
Zašto sam to napravio?
1. Jer mi je došlo da tako napravim. -> ovo je glavni razlog
2. Tamo ću imati priliku pisati slobodno o svim onim stvarima kojima nije mjesto na ovom blogu - i to će biti laganini teme - npr. o omiljenim filmovima, knjigama, informatičke teme, fore i općenito svašta pomalo... Jedan dio mene ima potrebu povremeno pisati o tome, pa će to biti moj prostor potpune opuštenosti - mada ni na ovom blogu nisam nešto napet... Ali sada ću napokon imati prostor gdje ću npr. moći napisati i posvetiti post Balaševiću.
3. Svim čitateljima koje to zanima dati ću priliku i da upoznaju drugi dio mene. Naime, zbog tematike ovog bloga netko bi o meni mogao dobiti sliku neke posebne osobe i sl., mada je istina da sam ja zapravo jako obična osoba sa neobično snažnim unutarnjim porivom za duhovnošću. Istina, imam i ja svojih čudnih osobina, ali zar ih nemamo svi?
Većina ljudi oko mene u mom stvarnom životu nema o meni neko posebno mišljenje jer ne znaju što mi se vrti u glavi - jer uglavnom ne pričam o tematici ovog bloga. Većina ljudi zna onu drugu stranu koja će pisati na Berix neobavezno.
Ne znam baš koliko će vam biti zanimljiv taj drugi blog (uh, i nisam neki prodavač), ali svratite i pustite koji dobar komentar tako da i taj blog krene sa jednim pozitivnim vjetrom... wave

prijavi hr.digg - 08:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 15.06.2007.

Tko sam Ja?

Na nekim blogovima se zna pričati o temama kao što su adamični ljudi vs. organski portali, Kasiopejci, donosioci svjetla, reptili, zavjere itd. Meni je drago da se piše o tome jer i to je dio nečijeg puta i to ima svoju svrhu.

Meni osobno je sasvim nebitno što sam ja: reptil, nekakvo biće svjetlosti, neki (neuspjeli?) genetski eksperiment, jedinka u Matrixu ili just human. Ono sam što jesam, i to je točno ono što trebam biti u ovom trenutku.

No, ajmo u malo dublju analizu. Za mene postoje 3 stvari:
1. vozač
2. vozilo
3. karta puta i put

Vozilo je fizičko tijelo (u kombinaciji sa programima po kojima djeluje) kojeg ljudi prepoznaju po imenu Berix, a karta puta je karta po kojoj će to vozilo Berix u ovom životu putovati.

A tko je vozač? Svjesnost, Biće, Bog, Viša sila ili kakogod to već nazvali.

Ovdje me više ne opterećuje previše samo vozilo i karta puta, već ono što me najviše zanima je vozač.
Netko u ovom životu ima super ekstra opremljeno vozilo i vozi se po najljepšim putevima, a netko ima staru biciklu i ide po putevima pustinje i sl. Netko sa svojim vozilom u životu preveze jako puno putnika, a netko niti jednog - čak i zgazi neke po putu. No sve je to sporedno. Bitno je da u svakom od tih slučajeva vozač isti. Pa zvalo se to vozilo Steve Pavlina, Hitler, Einstein ili moj susjed Ante. Pa bilo to vozilo svjetlosnog, reptilskog, anđeoskog ili just human tipa.

Upravo zato baš me briga što je točno moje vozilo jer ionako to nisam Ja. Isto tako bio ja u budućnosti slavni pisac duhovne tematike koji vodi blog kojeg oduševljeno čitaju na tisuće ljudi ili samo anonimni programer, nema mi velike razlike jer vozač je isti u oba slučaja. Upravo zbog toga u osnovi svi smo jednako vrijedni iz jedne više perspektive. Ako ćemo gledati sama vozila, naravno, tada će netko imati puno veću vrijednost i puno poželjniji put, a netko neće. Ako smatrate da je vozilo i put najbitnije, tada je to savršeno OK i nemojte to mijenjati osim ako vam ne dođe drukčije. To što je meni sada puno bitniji vozač, ne znači da je u ovom trenutku to dio vašeg puta - niti da je moj trenutni put imalo vrijedniji/mudriji od vašeg.

Ionako je vozač isti, pa zašto da se brinemo?
Neovisno o vozilu i karti puta, svatko od nas je već sada u "dodiru" sa vozačem, pa makar toga nikad i ne bili svjesni. Ne trebamo nigdje doći i ne trebamo nikakvo vozilo za to. A opet s druge strane trebamo doći negdje da bi toga postali svjesni. Zar to nije prekrasan paradoks - ne trebamo doći nigdje da bi bili ono što već jesmo, ali opet moramo doći negdje da bi bili toga iskustveno svjesni?

prijavi hr.digg - 08:06 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 13.06.2007.

Suzdržavanje od komentiranja

Odluka o tihom nastupu
Zadnji period je bio dosta aktivan u mom blogovanju - na mom blogu i nekim drugim blogovima vodile su se raznorazne rasprave u kojima sam ja bio aktivan sudionik i iznosio svoje mišljenje o raznim temama. Osobno vjerujem da za sve postoji pravo vrijeme, i samim time što sam sudjelovao u njima vjerujem da je tako i trebalo biti. Međutim, sada više nisam zainteresiran za tako nešto. Došlo mi je jedno zasićenje i to je bio trenutak odluke da se trenutno povučem i tek miminalno iznosim svoje mišljenje. Dosadilo mi je objašnjavati što ja jesam, što ja nisam, što znam, što ne, što sam ja točno mislio sa ovim ili onim komentarom, zašto ja mislim da ponašanje nekih nisu ispravna i sl. Odlučio sam napraviti uslugu i sebi i drugima i maknuti se iz toga. Nisam više dio tog svijeta.
Umjesto stalnog davanja svojeg mišljenja, ono što me puno više privlači je posvetiti se tišini u sebi i uživati u njoj. Komentirati ću povremeno i pisati postove, pa tako da to nije potpuna tišina, već jedan tihi nastup na blogerskoj sceni.

Izlazak iz blog ekipe
Jedno vrijeme sam bio dio jedne blog ekipe, i bilo mi je dobro, ali se više sada ne smatram članom pa tako dalje nastavljam uglavnom sam. Niti su neki blogovi više korisni za mene, niti ni ja za njih - tako da je došlo do mojeg samoinicijativnog iščlanjivanja iz ekipe. Nemam oko nikog iz bivše ekipe negativne emocije. Ali isto tako ne mogu reći ni da postoji kompatibilnost sa nekim članovima.
Svejedno, vrata mog bloga su u svakom trenutku svima otvorena koji su zainteresirani za svratiti kao što vjerujem da su i njihova za mene.

Detalji tihog nastupa i što očekujem od toga
I dalje ću pisati postove na svojem blogu i ako bude nekih komentara na koje mislim da treba odgovoriti komentarom to ću i napraviti. Međutim, na tuđim blogovima to neću raditi osim ako stvarno nemam neki posebno dobar razlog za to učiniti. Zašto? Jer smatram da drugi nemaju neke previše koristi od mojih komentara, pa je onda bolje sačuvati svoju energiju, a i tuđu jer na komentar se odgovori komentarom i začas imamo raspravu. A rasprava mi je više dosta.

Samim time što ću malo komentirati na drugim blogovima očekujem da će se smanjiti i broj posjetitelja na mom blogu. Ako i bude tako, meni je to sasvim OK. Dokle god mi dolazi da pišem postove, to ću i raditi pa makar bio samo ja čitatelj. Ionako vjerujem da onaj tko treba će pročitati neki post kada ga bude trebao pročitati. A onaj tko ne treba neće, pa makar bio hiper aktivan na raznim blogovima.

Meni dobri razlozi za pustiti negdje komentar:
- ako me netko direktno pita za mišljenje - tada ću odgovoriti. No ne vjerujem da će to biti baš često s obzirom da i nisam neki autoritet na polju samorazvoja, tako da iskreno ne vidim zašto bi to netko išao raditi.
- ostaviti ću komentare na nekim meni dragim blogovima, ali to prvenstveno zbog autora tih blogova oko kojih sam prilično pozitivan (npr. Nea, Budnost, ...) i to u obliku pozdrava, "slažem se" ili pohvale samog posta ako mislim da zaslužuje. Također, ako vidim da bi možda dobro došao komentar podrške u nekom obliku, to ću isto vrlo rado napraviti.
- komentare koji bi mogli pokrenuti raspravu u kojoj bih trebao ja sudjelovati ću izbjegavati, isto tako i oni u kojima ja dajem savjete, pametujem o nečemu i sl.
- dati ću savjet tamo gdje stvarno mislim da ga ima smisla dati, ali ću dobro promisliti prije nego li to napravim. Npr. Nei mi je OK dati savjet ako ga kad budem imao jer znam da se neću morati zbog toga dva dana raspravljati.

Ako netko želi, može me kontaktirati mailom i možemo pričati o kojoj god temi. To mi je u redu jer mi je to neka sasvim druga kategorija.

Moj blog i komentiranje drugih na njemu
Što se tiče mog bloga i tuđih komentara ljudima dajem slobodu da komentiraju neki post kako god žele sa jedinim pravilom da vrijeđanje i omalovažanje drugih nije dopušteno. Konstruktivne kritike, prijedlozi, mišljenja o postu ili čisto komentar pozdrava, podrške, pohvale su dobrodošli. No ako se ne možete suzdržati od negativnosti u komentaru, molim vas da se suzdržite od komentara, tj. komentirajte negdje drugdje jer takav komentar nije dobrodošao na blogu pozitivnog utjecaja.

Otvoreni ljudi vs. Jehovini svjedoci
Sa nekima blogerima ću vrlo rado izmijeniti mišljenje jer ih smatram otvorenim, inteligentnim ljudima - npr. opet Nea. I kada se ne slaže sa mišljenjem, nastoji to argumentirano i kulturno objasniti zašto se ne slaže. S druge strane, naišao sam i na ljude koji su toliko zabrijali u svoj stav da ako se čovjek ne slaže sa njima onda to znači da ga treba probuditi ili da je ovca ili da je slijep ili ne znam ni ja sam što... To su mi ljudi koji imaju obrazac ponašanja kao Jehovini svjedoci:
1. misle da sve znaju i da su svi drugi u zabludi koji nemaju isto mišljenje kao oni
2. misle da je na njima da bude druge i da ih odvedu na pravi put
3. osjećaju negativne emocije ako netko slijepo ne prihvati ono što oni govore iako je to što oni govore u najmanju ruku nešto što bi se trebalo dodatno istražiti prije nego li se prihvati kao istina

Meni takvi ljudi ne trebaju u mom životu, a ne trebam ni ja njima jer ih evenutalno mogu samo naživcirati time što ne reagiram onako kako oni misle da trebam. Poruka svima koji misle da me trebaju probuditi je probudite se najprije vi, pa tek onda dođite vidjeti da li sam ja budan. A ako nisam, pustite me da i dalje spavam jer ću se probuditi kada se trebam probuditi - niste vi moja budilica, već je to Bog u meni. Svako tko mi dođe sa nastupom kao Jehovin svjedok automatski se diskvalificira, pa makar imao svo znanje ovoga svijeta - ne zanima me.

Zaključak
Ako je nekoga uvrijedio moj post, onda se zapitajte zašto vas vrijeđa moje iskreno mišljenje. Namjerno nisam nikoga imenovao, niti neću. Tko se prepozna njegov problem, ne moj.
Isto tako, ako netko smatra da nemam pojma o čemu pišem ili da sam budala ili da spavam ili da imam ogromni ego, barem će imati jako dobar razlog za više ne čitati ovaj blog jer tko bi normalan htio čitati blog takvog autora? nut

Eto, sada kada sam to podijelio sa vama, sada sam opet miran i osjećam taj unutarnji mir kojih sam zadnjih par dana izgubio zbog rasprava. A on mi vrijedi više od bilo čega... Uh, kako sam zadovoljan da više neću morati gubiti vrijeme na glupa objašnjavanja zašto meni nitko ne treba govoriti da se trebam probuditi, niti na ulaganje energije u to da ostanem tolerantan u situaciji kada se netko ponaša kao da je lokalni šerif.

Imam dva online doma. Jedan je očito ovaj blog, a drugi je now for you forum. Tamo je stvarno pozitivna atmosfera (barem je bila svaki put kada sam bio tamo) gdje me drugi članovi prihvaćaju onakav kakav jesam, a ne kako oni misle da bih trebao biti i govori se intezivno o meni najzanimljivijoj temi - Sadašnji trenutak tako da ću sada imati više vremena za provoditi u svom drugom domu.

prijavi hr.digg - 08:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.06.2007.

Što je uistinu u ovom trenutku najbolje za mene?

Ovo si pitanje znam relativno često postaviti vezano za moj samorazvoj.
Tri su kategorije odgovora:
1. prakticiranje neke tehnike, meditacije i sl.
2. proučavanje dostupnih filozofija i što one znače za mene
3. kombinacija prve i druge kategorije

Za mene je trenutni odgovor pod brojem 2.

Što je to što ja dobivam sa proučavanjem duhovnih filozofija i što one znače za mene?
Zahvaljujući tom proučavanju događaju se promjene na razini modela kojeg moj sistem prihvaća kao istinit i po kojem djelujem.
A ako mi se promjeni pogled na život na jednoj dubokoj, temeljnoj razini tada mnogi problemi jednostavno više ne mogu opstati. To je kao da imamo viruse napisane za Windows OS, a prebacili smo se na Linux. Virusi koji nisu ništa drugo nego bajtovi zapisani na hard disku, u ovom slučaju više nemaju uvjeta da se startaju.
I zato je to za mene pravi put u ovom trenutku - čitanje knjiga o taoizmu, budizmu, hinduzimu, tantri, knjige od pisaca kao što su Eckhart Tolle, Krishnamurti, Byron Katie, Osho i sl. I promišljanje o tome što sam pročitao, promatranje samog sebe i kako reagiram na ono što pročitam, pisanje o tome i na neki način prepuštanje energiji poruke koje te knjige nose. A sve u temelju nose istu poruku ispričanu iz različitih uglova. I ta energija prilično snažno djeluje na mene - pročitam nekoliko rečenica i jednostavno ne mogu čitati dalje jer nešto u meni se toliko uzbudi i vrišti "Da!!! Da!!! To je istina!!!". I onda moram prestati čitati i par minuta šetati po sobi i poluizbezumljeno probavaljati u glavi to što sam pročitao. Jednostavo nastupi koktel emocija uzbuđenja, radosti, mira, nemira, ljubavi. I tek nakon par minuta mogu nastaviti dalje. Takvu energiju nisam osjetio niti u jednoj meditaciji, a nisam malo puto u životu meditirao.

Trenutno ne prakticiram neku posebnu tehniku ili meditaciju.
Povremeno se zapitam da li bi trebao ponovo početi meditirati i svaki put je nanovo jasan odgovor "ne". Završio sam više različitih tečajeva i imam i više nego li dovoljno materijala za prakticiranje neke tehnike, ali to ne radim jer osjećam da to nije ono što mi treba u ovom trenutku.
Dugo vremena sam sebi prebacivao zašto ne radim nešto što bi trebao raditi na sebi - i sada znam odgovor: nisam to radio jer nisam ni trebao raditi.

A sada?
Sada sam prilično miran... Znam da što se Boga tiče ne moram se promijeniti niti jedan promil, dovoljno je samo da budem koliko mogu u sadašnjem trenutku. Pa makar taj "koliko mogu" bio "nikako". Znači, ako se ne moram promijeniti, tada ne moram ni prakticirati neku tehniku. Međutim, nešto me snažno vuče prema proučavanju gore navedene tematike. I vidim rezultate toga - prvo mi se je definirao model po kojem djelujem, a zatim se taj model dodatno jača i nadograđuje. I to je proces. Rijetko kada imam negativne misli, ne zato jer sam išao riješavati jednu po jednu misao, nego zato jer sam napravio promjenu u OS-u. Imam i ja dalje stvari koje bi mogle biti bolje, ali njih ionako smatram posljedicom još neispravljenih bugova u mom trenutnom OS-u. Što znači, one su manje više nebitne jer dok mi se poboljašava OS samo je pitanje vremena kada će i ti problemi spontano nestati.
I nije da smatram da moram poboljšati OS, ne moram, ali činjenica je da osjećam snažnu motivaciju iznutra koja me tjera na to tako da se tome ne mogu oduprijeti. To je proces koji ne znam koliko će trajati, ali vjerujem da će se u narednih nekoliko mjeseci ili eventualno godinu, dvije velike stvari dogoditi.

Zanimljivo mi je da se nađu ljudi koji će mi doći i reći "Berixe, ne, ne - ideš krivim putem. Probudi se - tvoj način je potpuno krivi, ja ću ti reći moj način koji je funkcionirao za mene i zato će sigurno funkcionirati i za tebe. To ti je jedini pravi način." Ponekad takvu izjavu dobijem od nekoga od koga to ne bih očekivao, ali eto - očito i takav stav je trenutno dio nečijeg puta - i nije na meni da mijenjam stavove takvih ljudi. Prihvaćam i to i sa velikom unutarnjom radošću i dalje nastavljam svojim putem pa koje god posljedice bile tog puta...

Naravno, ovo je trenutno ispravni put za mene, ako osjećate da bi bilo dobro za vas da meditirate, primjenjujete neku tehniku i sl. svakako to napravite.

prijavi hr.digg - 08:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2007.

Nečija vrijednost

Ovih dana razmišljam o tome koliko je svatko od nas vrijedan, da li se može doći i reći da je osoba A vrijednija od osobe B.
I došao sam do sljedećeg zaključka: postoji relativna vrijednost i apsolutna vrijednost.

Relativna vrijednost je npr. vrijednost koju neka firma ima od svojeg zaposlenika. Tu možemo reći da radnik A je vrijedniji firmi od radnika B jer ima više vještina, bolje sposobnosti, bolji je kao osoba i sl. Ako član neke zajednice doprinosi više od nekog drugog člana, tada je on vrijedniji toj zajednici.

Apsolutna vrijednost je po meni kako nas Bog vidi.
Moje duboko uvjerenje je da je apsolutna vrijednost za sve ljude ista, tj. da ih Bog (što god Bog bio) vidi kao jednako vrijedne. I sasvim je nebitno gdje smo na duhovnom razvoju, da li smo ateisti, kršćani, budisti ili satanisti.
U zadnje vrijeme meni je spontano došlo da sam i ja druge ljude počeo prvenstveno promatrati kroz perspektivu apsolutne vrijednosti, a ne relativne. Zahvalan sam na tom blagoslovu.

Konkretno, to u mom svakodnevnom životu znači sljedeće:
- koji god rezultat postignem u životu, pa makar on bio i daleko natprosječan nisam ništa vrijedniji od bilo koga tko nema takve rezultate: ponekad mi kroz glavu prođu filmovi mogućih postignuća koje ću ostvariti u ovom životu: biti pisac, učitelj, financijski uspješan, osoba koja je ostvarila svoju životnu misiju i kada promatram te filmove, osjetim jednu smirenost koja mi govori "Pa što ako i bude? Nisi ništa vrijedniji ako to ostvariš..." Jednostavno, ako je to dio mojeg puta bit će, i to prihvaćam, ali to nema nikakve veze sa time da li sam ja poseban ili ne.
- koliko god duhovno napredovao, imao zdravi pogled na život, imao iskustva unutarnjeg kontakta sa Bogom - to me ne čini ništa vrijednijim od nekog ateista

Kada iz te perspektive gledamo ljude, ego je puno manji jer on živi od tog osjećaja ponosa da imamo nešto što drugi nemaju, da smo nešto što drugi nisu i sl. Ne znam koliko vam je lako promatrati ljude iz perspektive apsolutne vrijednosti, sada, no ako uspijete biti ćete mirniji sami sa sobom.
Relativna vrijednost ima isto svoju primjenu, ako bi bio vlasnik firme radije bi uzeo radnika veće relativne vrijednosti. No to ne znači da ću njega smatrati vrijednijim kao čovjeka od nekog male relativne vrijednosti.

Znači, kontekst je taj koji određuje iz koje vrste vrijednosti ćemo promatrati nekoga.

Eto, to su neke moje misli koje trenutno imam o ovoj temi...

prijavi hr.digg - 08:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 06.06.2007.

Ne znam

"Ne znam" je odgovor koji puno puta dam u toku dana. To mi je čak postao i defaultni odgovor, tako da ponekad kažem automatski "ne znam" i onda skužim da ipak znam. wink
U mojoj stvarnosti to je odgovor koji je prilično OK iz dva razloga:
1. to je iskreni i pošteni odgovor
2. nisam zbog toga manje vrijedan

Neznanje nije nešto čega se treba sramiti jer ako je, tada bi se svi trebali sramiti pošto i za najveće znalce prostor neznanja je neopisivo veći od prostora znanja.
Ovu nedjelju u emisiji Nedjeljom u dva gost je bio novi predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Igrom slučaja naišao sam na tu emisiju i zainteresirali su me njegovi odgovori na neka teška pitanja od Stankovića. Odgovor je bio "nemam pojma". Nikakvo muljanje, izmotavanje (kao što je bilo kada je gost bio Šeks) već otvoreno "nemam pojma". Naravno, Milanović je nakon svakog "nemam pojma" argumentirano objasnio zašto ima taj odgovor.

Nekad prije mi to nije bilo OK reći - i onda sam se ja ponekad isto izmotavao. Na taj način sam bio nepošten i prema sebi i prema drugome tko očekuje moj odgovor.

Čak i na poslu, ako me netko pita nešto što sam radio prije 3 godine toga se više ne sjećam i odgovor je "ne znam". Naravno, uz to ide i "ne znam u ovom trenutku, ali daj mi neki razumni rok i imati ću odgovor". Jedno ne isključuje drugo, štoviše ako smo si spremni priznati da nešto ne znamo stvaramo prostor da dobijemo to znanje ako nam je to bitno.

Znam neke ljude koji bi radije umrli nego li priznali da ne znaju. Kako mora da je teško živjeti pod tim nepotrebnim teretom...

Eto, mene smiruje kada znam da uvijek imam neki odgovor na pitanja koja mi mogu postaviti ljudi na temelju pisanja ovog bloga. U najgorem slučaju uvijek mogu doći i reći "ne znam". yes

I za kraj jedan doživljaj sa mojim nećakom kada je bio mali. Unutar minute je znao postaviti po nekoliko pitanja od čega su većina bila pomalo bedasta i uglavnom nisam znao odgovor. I često sam mu rekao "ne znam". I onda tako kod milijuntog pitanja, on mene pita "zašto je X (ovdje ide neka glupost) baš ovako Y (i ovdje isto)?" i ja mu odgovorim sa protupitanjem "Želiš li istinu ili ono što želiš čuti?" I on mi je rekao - ne želim istinu jer ćeš mi onda reći "ne znam". rofl

prijavi hr.digg - 08:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2007.

Katolička crkva

U ovom postu ću iznijeti svoja iskustva i mišljenje vezano za Katoličku crkvu. O drugim crkvama ne znam ništa, ali pretpostavljam da je slična situacija.
Napomena: ovo je moje mišljenje, a ne apsolutna istina, pa ovaj post i čitajte na taj način... Također, ako netko smatra da je crkva svetinja za njega, ja to poštujem i takvim čitateljima preporučam da preskoče ovaj post. Osobno, cijenim katolike koji se drže učenja Isusa u stvarnom životu - i koji su dobri ljudi, spremni pomoći, puni ljubavi prema Boga i sl. - ali ovaj post nije o njima, nego o crkvi kao organizaciji.

Moja prošla iskustva sa crkvom
Kada sam bio mali, jako sam se bojao Boga i često sam se molio i ispovijedao - ne u crkvi, nego doma.
Zatim me je ta faza straha prošla, i u srednjoj školi sam dvije godine svake nedjelje išao na misu. Nakon dvije godine sam došao do spoznaje da sam ja jedna obična ovca i da ono što katolička crkva podučava ima previše nelogičnosti i rupa da bi je ja više mogao poštovati kao nekog učitelja. Inače na jedan inteligentan i duhoviti način su te nelogičnosti obrađene u knjigama Razgovori s Bogom, pogotovo prvi dio.

Zatim sam bio protiv crkve, ismijavao sam sve njezine nelogičnosti i došao do zaključka da je to organizacija kojoj je primarni cilj moć, a ne da duhovno pomogne ljudima. OK je ako se i dogodi duhovna pomoć, ali to nije nužno. Također i organizacija čiji zaposlenici (svećenici, časne sestre) često nisu ono što bi se očekivalo od nekog svećenika. Uglavnom, imao sam negativnih emocija.
I ta faza toga da sam bio protiv crkve je bila do prije nekih mjesec dana.

Sada na crkvu gledam ovako:
Ona je vrlo važna za evoluciju čovječanstva, i da nije tako ne bi postojala tako dugo i bila tako jaka. Nije savršena i nikad neće biti, uvijek će imati više ili manje mana, ali očito je ljudi trebaju na nekoj razini takva kakva je u sadašnjem trenutku. Da je ne trebaju ne bi išli u nju. Za mene osobno nema više nikakav značaj i postojala ona ili ne, ništa mi se ne bi u životu promijenilo. Čak i pod pretpostavkom da je istina da je podsvjesna želja crkve moć i da ljude napravi ovcama, nije ni to loše zato jer tim istim ljudima onda je očito u tom trenutku na nekoj razini potrebno da budu ovce. Crkva želi moć i spremna se dosta potruditi da je ostvari, ima previše rupa u svojoj interpretaciji Istine, miješa se tamo gdje joj nije mjesto, zna ponekad biti prilično zadrta, a i njezini svećenici ponekad znaju seksualno zastraniti. Svejedno, jednostavno ne vidim niti jedan dobar razlog da bih imao ikakve negativne emocije oko toga. A imate li vi? Jer, IMHO, ako imate to je onda vaš problem, a ne problem crkve.

Dok pišem ovaj post sjetio sam se i Jehovinih svjedoka. Malo tko se želi sresti sa njima i slušati njihovo uvjeravanje da ćemo goriti u paklu ako se ne budemo trgnuli i krenuli pravim putem (a to je naravno njihov). Uh, što su me prije živcirali. A sada? Sada su mi sasvim OK. Da ja živim sa uvjerenjem da ću ja goriti u paklu ako ne dam sve od sebe da nekoga spasim od tog istog pakla, tada bi i ja bio tako uporan kao što su oni.
Sad mi je baš došla želja da naiđem na nekog svjedoka koji bi mi nastojao objasniti da sam na vrlo lošem putu. smijeh

Jednostavno prihvaćam da određeni ljudi imaju potrebu da meni pričaju njihovu interpretaciju istine i da imaju potrebu da se ja složim sa time. Kako ne bi mogao to razumjeti kada sam i ja bio većinu svog života u toj poziciji, a i sada sam još uvijek ponekad.

prijavi hr.digg - 08:59 - Komentari (29) - Isprintaj - #

petak, 01.06.2007.

Unutarnji otpor

Kada primjenim neku tehniku, metodu, ideju prvih 2 - 3 dana ide jako lagano, zatim naiđem na neke poteškoće, a onda oko 6. - 7. dana postane jako teško i u većini slučajeva nakon 2 - 3 dana odustanem od daljnje primjene te metode.

Uzmimo kao primjer tehniku 15 sekundi objašnjenu u prošlom postu. Prvih dva - tri dana mi je bilo lakše to primjeniti, a zatim je postalo teže. Ni prvi, ni zadnji put da je to tako pa sam već nekad davno promatranjem došao do zaključka da tu vrijedi određena ratna analogija. Iskoristiti ću ratnu analogiju iako više samorazvoj ne doživljavam kao borbu, međutim ona je u ovom slučaju prikladna da na jednostavan način objasnim kako funkcionira unutarnji otpor oko pozitivne promjene. Barem je kod mene tako, a vi vidite da li se i vi barem donekle prepoznajte u tome.

Ratna analogija koja opisuje mehanizam unutarnjeg otpora
Velika vojska dođe i osvoji neki teritorij, uništi sve neprijatelje i dugo vremena bude sama na tom teritoriju. S obzirom da očito nije potrebno da na tom teritoriju bude tako velika vojska puste tek malu šačicu vojnika i većina ostale vojske ode negdje drugdje. U ovom slučaju vojska je energija problema kojeg želimo riješiti. Nakon nekog vremena odlučimo to promijeniti i napadnemo sa vojskom pozitivne promjene. I što se dogodi? Vojska pozitivne promjene bez problema svlada onu malu šačicu vojnika problema. I trenutno nema problema i bi dan prvi. I zatim svane novi dan, tu i tamo naleti neki vojničić problema i njega se riješimo. I bi dan drugi. I tako eventualno još dan, dva. Zatim odjedanput vojnika problema je sve više i više, dok tamo oko 7. dana ih je tako puno da su puno brojniji u odnosu na vojnike pozitivne promjene. Taj dio je najteži zbog razočarenja da promjena nije trajna koja se je činila itekako trajnom nakon prvih nekoliko dana. I zapravo tek tada počinje ozbiljna primjena neke tehnike i metode. Sve do tog trenutka nismo je uistinu primjenili jer i nije bilo nekog stvarnog problema.
Vojska problema radi dosta pametno - prekine nam kontakt sa unutrašnjim resursima koji su potrebni da bi mogli riješiti problem. I onda se odjednom pojavljuju misli kao što su "pa to ionako ne funkcionira", "pa zašto bi to mijenjao", "idem se za sada baviti sa nečim drugim pa ću tehniku primjeniti poslije" ili jednostavno osoba zaboravi na tehniku. Sve je to pokazatelj da smo izgubili povezanost sa unutrašnjim resursima rješenja.

I što napraviti kada naiđemo na pravi unutarnji otpor?
Najjednostavniji odgovor je nastaviti svjestan da je to zapravo pravi početak primjene tehnike. Za to je potrebno više energije nego li na početku, i neće uspjeti svatko, ali eto samo vam želim dati ohrabrenje da ako izdržite neko vrijeme i stvari će biti bolje.

Ovo je samo jedan od pristupa tematici unutarnjeg otpora i o njemu se može, a i vjerojatno hoće još dosta pisati na ovom blogu... Ovo je tek jedan komadić jedne veće slike. No opet, komadić koji bi mogao možda nekome pomoći već sada.
*******************
Ako vam se je na neki način svidio ovaj post i mislite li da bi mogao i nekome drugome biti zanimljiv ili koristan, imate priliku napraviti dobro djelo tako što ćete kliknuti na "Prijavi hr.digg" i time omogućiti i drugim ljudima da saznaju za ovaj post. Puno vam hvala. mah

prijavi hr.digg - 08:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

My web office's WebRing
Ring Owner: Toni Anicic Site: My web office
Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet
Get Your Free Web Ring
by Bravenet.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se