Nevezani promatrač
Pristup koji me najviše privlači u životu je biti nevezani promatrač sebe samog - znači stajati sa strane i promatrati moj um kao zasebni dio, a isto tako i moje tijelo. Oni to i jesu, s obzirom sam Ja duša koja ih koristi za neke svoje ciljeve. Ako ću se poistovjetiti sa svojim umom, tada dopuštam umu da me preuzme. Isto tako i tijelu. Za mene je biti promatrač najbolji način za imati iskustvo kontakta sa Bićem u sebi.
Ako dopustim da me preuzme um, tada imam drukčija iskustva. Sve se svodi na to kakva iskustva želim imati. Manje više cijeli svoj život sam bio poistovjećen sa svojim umom i vidim koje su prednosti i mane toga.
Mana poistovjećivanja sa umom je ta da stvaramo temelj za život u kojem smo itekako podložni negativnim emocijama - ako stvari nisu onakve kakve um zamišlja da bi trebale biti tada se događa negativna emocija. Prednost poistovjećivanja je da je to lakše nego li biti promatrač zato jer je to već postao automatizam, a kao što kaže moj omiljeni pjesnik Đole "čudna je navike moć...".
Promatram svoje tijelo na način kao da stojim sa strane i gledam nečije tuđe tijelo i jednostavno vršim obzervacije - "aha tijelo je sada diglo ruku, tijelo je sada pomaknulo nogu, tijelo sada osjeća fizičku bol u području koljena, tijelo je sada otišlo po vodu" itd. Isto tako promatram i um - aha um sada vrti misao: "pogledati ću večeras dr. Housea, tko zna kako je završila utakmica i sl."
Ako to promatram kao da je nešto izvan mene, tj. nešto što ima svoj zasebnu inteligenciju koja ih vodi, tada je puno lakše ostati nevezan. Jer ako smatram da je moj um i moje tijelo - tada se automatski vezujem i puno je teže ostati u poziciji promatrača.
Ovako s obzirom da ih promatram odvojeno, zapravo ono što ja nanovo i nanovo primjećujem su događaji - dogodila se je ta i ta misao, ta i ta fizička senzacija u tijelu, dogodilo se je to da je tijelo otišlo popiti vode i sl.
To implicira i sljedeće - ja ne donosim odluke, već se odluke događaju. Ja ne mislim o nečemu, već mi se događaju misli o nekoj temi.
Eto, to je moj način sa kojim ja nanovo i nanovo pristupam Sadašnjem trenutku. Dogodi mi se da me um ponovo preuzme i da se izgubim iz pozicije promatrača na neko vrijeme, a onda se ponovo vratim u tu poziciju. I tako stalno se izmjenjuju um i promatrač, s time da još uvijek faza uma traje duže nego li promatrača. U mom slučaju to je proces, pri čemu malo po malo faza promatrača sve duže traje.
*****************************
100. post
Današnji post je 100. objavljeni. 
Da li sam zadovoljan sa dosadašnjim napretkom? Naravno da jesam jer vjerujem da su se događale stvari koje su se trebale događati. Bilo je trenutaka kada sam se osjećao kao da sam sam u svemiru u pisanju ovog bloga jer ga skoro nitko nije čitao osim nekolicine prijatelja koji su ga čitali zbog mene, a ne zbog tematike. I drago mi je da su to radili jer mi je ipak bilo malo lakše. Međutim, pomalo su se po putu počeli i pojavljivati i drugi čitatelji kojima je tematika bitnija od autora i takvih je eto sve više.
U međuvremenu se je promijenio smjer ovog bloga u odnosu na onaj kroz prvih 50 postova, upoznao sam i dobio dosta novih blog prijatelja i sada se više ne mogu osjećati kao sam sam u svemiru što se tiče ovog bloga.
Sve do sada smatram da zapravo još ovaj blog nije zapravo ni počeo... Ne znam što će biti u narednih 100 postova i ta neizvjesnost i je najljepša u svemu tome.
******************************
Novi blog
Kao poklon sebi za 100. post poklonio sam si novi blog imena Berix neobavezno. Na njemu ću pisati sve što nije vezano za tematiku ovog bloga.
Zašto sam to napravio?
1. Jer mi je došlo da tako napravim. -> ovo je glavni razlog
2. Tamo ću imati priliku pisati slobodno o svim onim stvarima kojima nije mjesto na ovom blogu - i to će biti laganini teme - npr. o omiljenim filmovima, knjigama, informatičke teme, fore i općenito svašta pomalo... Jedan dio mene ima potrebu povremeno pisati o tome, pa će to biti moj prostor potpune opuštenosti - mada ni na ovom blogu nisam nešto napet... Ali sada ću napokon imati prostor gdje ću npr. moći napisati i posvetiti post Balaševiću.
3. Svim čitateljima koje to zanima dati ću priliku i da upoznaju drugi dio mene. Naime, zbog tematike ovog bloga netko bi o meni mogao dobiti sliku neke posebne osobe i sl., mada je istina da sam ja zapravo jako obična osoba sa neobično snažnim unutarnjim porivom za duhovnošću. Istina, imam i ja svojih čudnih osobina, ali zar ih nemamo svi?
Većina ljudi oko mene u mom stvarnom životu nema o meni neko posebno mišljenje jer ne znaju što mi se vrti u glavi - jer uglavnom ne pričam o tematici ovog bloga. Većina ljudi zna onu drugu stranu koja će pisati na Berix neobavezno.
Ne znam baš koliko će vam biti zanimljiv taj drugi blog (uh, i nisam neki prodavač), ali svratite i pustite koji dobar komentar tako da i taj blog krene sa jednim pozitivnim vjetrom... 
