Blog Sadašnjeg trenutka

S obzirom da je mojem sistemu veći prioritet duhovni rad od npr. informatike neki moji informatički projekti su na konstantnoj listi čekanja da jednom dođu na red. Tako da su na toj listi neki od programa koje želim napraviti (npr. igrica Othello/Reversi), prelazak na Ubuntu sa Windowsa itd.
I ovdje se ne radi o tome da ja donosim odluku o tome da ću se baviti sa duhovnošću više nego li sa informatikom u svoje slobodno vrijeme, već mi se ta odluka događa. Naime, sistem redovito donosi tu odluku i tijelo i um je slijede. Osobno, JA, sam ovdje promatrač cijelog tog procesa. Nuspojava tog procesa je ta da nemam neke rezultate na informatičkom polju, ali zato imam na području duhovnih uvida. S obzirom da sam samo promatrač, da sistem donosi i drukčiju odluku, pa da imam pojačanu aktivnost oko informatike, a ne na duhovnom - i to bi mi bilo sasvim OK. Ja sam samo promatrač i ne vezujem se na to.

To je moj način življenja načela "Neka bude volja Tvoja". Moj stav kroz cijeli dan je taj da bude ono što treba biti, a ja ću biti promatrač toga. Kad kažem "toga" to znači i djelovanja mojeg sistema na situacije. Moj um ima premalo informacija da bi mogao znati što je u jednoj široj slici treba stvarno biti, pa je zato moja volja da neka bude volja Njegova koji ionako ima savršeni pogled.
Ono što promatranjem mogu potvrditi je da moj sistem redovito pokreće unutrašnje razgovore o temeljnim duhovnim temama, da tjera moje tijelo na pisanje i čitanje duhovne tematike. Meni, kao promatraču to je sasvim OK kao što bi mi bilo i da me tjera na informatičku djelatnost. Nemam potrebu boriti se protiv odluka koje se događaju u mojem sistemu, jer samim činom borbe ometa se djelovanje nečeg puno mudrijeg od mojeg uma - dovoljno je prepustiti se djelovanju više mudrosti na način da budem nevezani promatrač. Barem u mom slučaju.

A i kada mi dođe da se budem više bavio sa informatikom to ne znači da će to biti manje duhovno od proučavanje materijala duhovnosti. Jer bavio se čitanjem knjige ili pisanjem programa, u oba slučaja sam to Ja. Pisanje programa vjerujem da može biti izuzetno duhovno iskustvo ako je to ono što iz nas izlazi kao takvo. Ali ne samo pisanje programa, već i obične svakodnevne radnje kao što su hodanje, pranje ruku, vožnja auta, rad u vrtu i sl.

Zato, što god mojem sistemu došlo da radi, nije na meni da se oko toga brinem jer postoji netko puno mudriji od mog uma tko se brine oko toga. Na meni je samo da budem nevezani promatrač aktivnosti koju poduzima moj sistem i uživam u sadašnjem trenutku koliko mogu. Eto, u mom sistemu se je dogodilo to povjerenje prema višoj mudrosti u nama, kod većine ljudi još nije. I to je savršeno OK.