Komentari

berix.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • putnik promatrač

    To je jedan mogući scenario, a naš neuspjeh u tom slučaju je uzrokovan vlastitom samouvjerenošću. Kako sam jednom čuo: "Isa samouvjerenosti se uvijek krije glupost!"
    Kada krenemo u tu "bitku" i gledamo samo "očima" bez stvarnog osjećaja osudili smo pothvat na neuspjeh jer nismo proživjeli prazninu prije "bitke". Svaku borbu treba najprije sagledati i proživjetu u vlastitoj glavi i napraviti naj-pametniju taktiku koja osim napada na juriš sadrži i niz planova podrške i djelovanja iz pozadine. Ako je neka vojska osvoila teritorij i ostavila malu grupu da održava sustav, za pretpostaviti je da je ostavila i sustav koji je nevidljiv, a koji omogućuje djelovanje iznenađenjima i brzo kontradjelovanje. Taj dio je nevidljiv i može se samo osjetiti i proživjeti u glavi. Sukladno tome treba djelovati na svim poljima.
    Zato je prije prave "bitke" najbolje upoznati neprijatelja i osjetiti njegovu taktiku i način razmišljanja, a istovremeno se ne upuštati u prave okršaje. Na taj način on ne pozna našu taktiku jer nije nikad ratovao s nama i tada je iznenađenje na našoj strani.
    Evo primjera, ako se borimo protiv bakterija u organizmu možemo ih prvo upoznati i djelovati najefikasnijim lijekom i koristiti lijek dovoljno dugo u pravoj dozi dok se sve bakterije ne povuku. Pritom se ne smije djelovati preagresivno kako se ne bi oštetio organizam.
    Drugi način je isprobavati razne lijekove dok se ne nađe najbolji lijek i najbolja doza. U tom načinu se omogućuje bakterijama da nauče način borbe i na kraju smo prisiljeni koristiti lijek koji je pre-agresivan i za organizam.
    Upoznati sebe je pravi put da se shvati vlastiti privid i sve ono što mi nismo, pri tom je potrebno biti potpuno iskren i ne lagati sam sebi. Osjećaj i znanje se stječe postepeno kroz igru i naoko nevažne stvari, ali na kraju sve se sastoji od nevažnih stvari. Svaka slika se sastoji od običnih točkica i one su samo to točkice i ništa više, slika je samo u našoj glavi.
    "Bitka" je život, život je borba, a nedostatak osjećaja borbe je samo osjećaj postojanja iznad borbe. Pri tom negirati borbu znači negirati vlastiti život, a mi smo upravo tu da živimo i trebamo činiti upravo to, živjeti.
    Oni koji su se prepustili i prihvatili nivo postojanja bez borbe nisu živi, oni su "Umrli prije bitke" i proživjeli su to u svojoj glavi kao posljedicu straha od vlastite nemoći i zato su se prepustili.
    Život je pravilo i tu smo da bi živjeli!
    Ovo vrijedi za sve oko nas, ali do toga treba doći postepeno, samo onaj koji je proživio mnoge bitke može se s "radošću baciti u nepoznato", dotad se putuje korak po korak.

    avatar

    01.06.2007. (10:36)    -   -   -   -  

  • xanthus

    ?

    avatar

    01.06.2007. (15:21)    -   -   -   -  

  • neazess

    Hmmmm, pazi sad: neću napisati slažem se ;). Možda mi treba pokoji konkretan primjer protiv čega se zapravo boriš. Ja, kad osjetim jak otpor prema nečemu, zastanem, pričekam, promatram ga (ne nužno 15 sekundi ;))) i gledam hoće li proći. Ako ne prođe - postoji razlog za njega. E tada krećem u duboku analizu tih razloga. Npr. neda mi se ustati ujutro - imam veliki otpor prema tome da ustanem i krenem na posao. Ako analiziram otpor, shvatit ću da je to zato što ne poštujem prirodni bioritam svog tijela koje se zbog toga buni. Odbacivanje tog otpora, dakle donosi mi štetu. Otpor je tu sa jako dobrim razlogom. Ok, prisiljena sam ići na posao jer odbacivanje toga pak dovodi do egzistencijalnih poteškoća :)). To smatram problemom - većinu vremena živimo u disharmoniji sa samima sobom. Ne smatram da je moje tijelo u krivu kada mi govori da bih trebala duže spavati, već smatram da je pogrešan (za mene) sustav koji mi nameće pravila koja nisu u skladu samnom. Zato se djelomično opirem tehnikama koje služe odbacivanju i ignoriranju otpora bez da ga se prethodno dobro analizira. Eto i tako ja, kao racinalna osoba, radije odabirem borbu protiv sustava koji remeti moj prirodni bioritam nego borbu protiv vlastitih korisnih otpora - to je lakše ;)))))))))))))).
    Naravno, ponekad postoje i "beskorisni" otpori. No najčešće, kada ih se analizira, možemo shvatiti da mu je uzrok neka sitnica (i samo je zbog te sitnice koristan). Takvu sitnicu je moguće promijeniti i time ukloniti otpor. Npr. volimo pisati blog, ali počne se javljati otpor. Kada analiziramo otpor shvatimo da je problem u neudobnoj stolici na kojoj sjedimo dok pišemo - promijenimo stolicu - nestane otpor. Znam da zvuči glupasto, ali velik broj otpora je uzrokovan takvim sitnicama. Ako ga uklonimo pomoću neke tehnike riskiramo iskrivljenje kičme ;)). Ako ga pak analiziramo - možemo riješiti problem. Eto, napokon sam i kod tebe nešto napisala, a da nije samo obično "slažem se" ili "potpuno se slažem" ;)))).

    avatar

    01.06.2007. (16:16)    -   -   -   -  

  • Hrabri mali pekač

    @svi- slažem se:), pogotovo sa neazess i njenom analizom korisnih i beskorisnh otpora. Još uvijek je bolje biti dobar čitalac nego loš pisac pa svoje mišljenje neću i ovaj put ostaviti :):)

    avatar

    01.06.2007. (18:26)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @putnik - po meni najbolja stvar za neki blog koja mu se može dogoditi je to da komentari na post budu pametniji i zanimljiviji od samog posta. To sam prvi put susreo kod Nove vizije (što ne znači da mu postovi nisu zanimljivi i pametni :)). E pa ovaj tvoj komentar je tog tipa. Toliko pametan da nadilazi moje sposobnosti poimanja, pa iskreno ovaj komentar i nakon više čitanja sam shvatio tek djelomično... :) Može još neko dodatno pojašnjenje tako da Cyanide (koji ima 14 god.) i ja bolje razumijemo? :))

    @Nea - pazi sad: neću napisati slažem se
    A ja ću napisati da se slažem sa tvojim komentarom! :) I ja tako pristupam otporima.
    Postoje 3 vrste otpora:
    1. otpor koji će nam dati poruku ako se malo pozabavimo sa njime - takve otpore rješavam kroz pisanje jer kroz pisanje otkrijem što je zapravo uzrok otpora. To je tvoj primjer stolice i bloga.
    2. otpor čiji uzrok ne mogu riješiti kroz pisanje, to je otpor koji isto ima poruku, ali je toliko zaštićen da do te poruke ne uspijevam doći - to može biti neka podsvjesna trauma i sl. U tom slučaju ga samo promatram i budem sa njim - ako se borim, samo ga jačam. To je kada ljudi imaju neki iracionalni strah - npr. vide zmiju na televiziji i boje se.
    3. specifični otpor o kojem sam pisao u ovom postu - otpor prema tome da nam bude bolje u životu, da imamo nešto što će nam pomoći da se riješimo raznih problema, a ne samo nekog konkretnog. Znači nije više bitno na koji problem primjenjujem neku tehniku, jer neovisno o problemu kao da je nešto unutra što kaže "neće ići bato, nećeš ti imati metodu sa kojom možeš brzo riješavati probleme". Za mene je to jedini otpor koji ima važnost jer sve ostalo je rješivo kada se riješi ovaj. To je slučaj za mene, s obzirom na reakcije (i nedostatak iste) izgleda da je to moj specifični otpor i da ga drugi nemaju tako izraženog.

    avatar

    01.06.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • K@te

    ++++++++++++++++++++++
    3. specifični otpor o kojem sam pisao u ovom postu - otpor prema tome da nam bude bolje u životu, da imamo nešto što će nam pomoći da se riješimo raznih problema, a ne samo nekog konkretnog.
    Nedavno sam, za vrijeme bolovanja, konačno odgledala epizode "Hitne službe" snimljene još u listopadu, a do kojih nisam ranije stigla. Radi se o 12. sezoni serije u kojoj jedna doktorica otkad se pojavila ima štaku i sada bi trebala operirati kuk jer joj je stanje vrlo loše, ne može više dignuti predmet koji joj padne na pod itd. Ona smišlja "razloge" radi kojih nekoliko puta odgađa operaciju, da bi na kraju priznala sama sebi da ona sebe doživljava kao invalida sa štakom i boji se tko će ona biti nakon što joj štaka više ne bude trebala.
    Dobar primjer su i hipohondri koje znamo, a koji jednostavno ne žele biti zdravi jer su bolesti i pričanje o njima njihovo karakteristično obilježje. Kad ne bi imali te bolesti i strahove zbog njih, ne bi imali o čemu pričati. Ne bi imali na temelju čega zahtijevati da budu u središtu pažnje jer ni po čemu drugome nisu značajni.
    Možda se bojiš tko ćeš biti kada se otarasiš problema koji dolaze s paketom Berix?
    ++++++++++++++++++++++

    avatar

    01.06.2007. (23:43)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Kate - vrlo dobri primjeri... Pametna je ova moja ženica... :-)
    Možda se bojiš tko ćeš biti kada se otarasiš problema koji dolaze s paketom Berix?
    Sasvim moguće...

    avatar

    01.06.2007. (23:58)    -   -   -   -  

  • How does cyanide taste?

    ne treba mi objasnjenje nego mi je mozak u blokadi...to što imam 14 godina ne mora znacit da razmisljam kao djete,a to sto si ti punoljetan ne mora znacit da razmisljas kao odrastao covjek!by the way nova adresa je xanthus.blog.hr

    avatar

    02.06.2007. (12:11)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Cyanide - to što imam 14 godina ne mora znacit da razmisljam kao djete,a to sto si ti punoljetan ne mora znacit da razmisljas kao odrastao covjek
    Sa ovim se slažem.

    ne treba mi objasnjenje nego mi je mozak u blokadi...
    Imao ja blokadu ili ne, meni treba objašnjenje...

    avatar

    02.06.2007. (12:28)    -   -   -   -  

  • xanthus

    jednom prilikom je netko izjavio:ljudi misle kao magarci,bar ja tako mislim!XD

    avatar

    02.06.2007. (16:30)    -   -   -   -  

  • putnik promatrač

    @Berix: Možda uspijem pojasniti u mojim postovima. :)

    avatar

    02.06.2007. (16:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...