Na nekim blogovima se zna pričati o temama kao što su adamični ljudi vs. organski portali, Kasiopejci, donosioci svjetla, reptili, zavjere itd. Meni je drago da se piše o tome jer i to je dio nečijeg puta i to ima svoju svrhu.
Meni osobno je sasvim nebitno što sam ja: reptil, nekakvo biće svjetlosti, neki (neuspjeli?) genetski eksperiment, jedinka u Matrixu ili just human. Ono sam što jesam, i to je točno ono što trebam biti u ovom trenutku.
No, ajmo u malo dublju analizu. Za mene postoje 3 stvari:
1. vozač
2. vozilo
3. karta puta i put
Vozilo je fizičko tijelo (u kombinaciji sa programima po kojima djeluje) kojeg ljudi prepoznaju po imenu Berix, a karta puta je karta po kojoj će to vozilo Berix u ovom životu putovati.
A tko je vozač? Svjesnost, Biće, Bog, Viša sila ili kakogod to već nazvali.
Ovdje me više ne opterećuje previše samo vozilo i karta puta, već ono što me najviše zanima je vozač.
Netko u ovom životu ima super ekstra opremljeno vozilo i vozi se po najljepšim putevima, a netko ima staru biciklu i ide po putevima pustinje i sl. Netko sa svojim vozilom u životu preveze jako puno putnika, a netko niti jednog - čak i zgazi neke po putu. No sve je to sporedno. Bitno je da u svakom od tih slučajeva vozač isti. Pa zvalo se to vozilo Steve Pavlina, Hitler, Einstein ili moj susjed Ante. Pa bilo to vozilo svjetlosnog, reptilskog, anđeoskog ili just human tipa.
Upravo zato baš me briga što je točno moje vozilo jer ionako to nisam Ja. Isto tako bio ja u budućnosti slavni pisac duhovne tematike koji vodi blog kojeg oduševljeno čitaju na tisuće ljudi ili samo anonimni programer, nema mi velike razlike jer vozač je isti u oba slučaja. Upravo zbog toga u osnovi svi smo jednako vrijedni iz jedne više perspektive. Ako ćemo gledati sama vozila, naravno, tada će netko imati puno veću vrijednost i puno poželjniji put, a netko neće. Ako smatrate da je vozilo i put najbitnije, tada je to savršeno OK i nemojte to mijenjati osim ako vam ne dođe drukčije. To što je meni sada puno bitniji vozač, ne znači da je u ovom trenutku to dio vašeg puta - niti da je moj trenutni put imalo vrijedniji/mudriji od vašeg.
Ionako je vozač isti, pa zašto da se brinemo?
Neovisno o vozilu i karti puta, svatko od nas je već sada u "dodiru" sa vozačem, pa makar toga nikad i ne bili svjesni. Ne trebamo nigdje doći i ne trebamo nikakvo vozilo za to. A opet s druge strane trebamo doći negdje da bi toga postali svjesni. Zar to nije prekrasan paradoks - ne trebamo doći nigdje da bi bili ono što već jesmo, ali opet moramo doći negdje da bi bili toga iskustveno svjesni?
Post je objavljen 15.06.2007. u 08:06 sati.