Blog Sadašnjeg trenutka

Imao sam puno tema o kojima sam mogao pisati danas, odlučio sam se za vrijeme koje trošimo na proučavanje raznog materijala samorazvoja, pozitive i sl.

Realno gledajući postoji toliko puno zanimljivog i kvalitetnog materijala na tržištu samorazvoja/duhovnosti/poboljšanja kvalitete života. Knjige, tečajevi, iskustva drugih ljudi, audio i video materijal, forumi, blogovi, siteovi i sl. Stvarno jako puno toga i onaj koga to zanima mogao bi po cijeli dan proučavati takve stvari i obradio bi tek manji dio. Naravno, na mnogim mjestima se piše o istim stvarima, ponekad iz drukčijeg ugla, ponekad iz istog, neke stvari su dosta nekvalitetne i nezanimljive - no moje iskustvo mi govori da je zanimljivog sadržaja puno više nego što imam vremena (a i volje) za proučavati.

Na koji način se snalazim u tom moru pozitive? Improvizacijom.
Svaki dan imam stav da ono što trebam pročitati ću pročitati. I tako i bude. I ono što trebam komentirati ću komentirati. Bude i tako. Ako ne pročitam nešto, pa makar sam to "trebao" pročitati (npr. nečiji post) ne osjećam nikakvu grižnju savjest jer ako nisam ni pročitao smatram da ni nisam trebao taj dan pročitati.
S obzirom da sam pretplaćen na mnoge yahoo grupe vezane za samorazvoj dnevno dobijem preko 100 mailova te tematike. Zadnjih mjeseci ne čitam niti jednog iz te kategorije već puštam da mi raste arhiva na mom kompu.

Za blogove nekih meni dragih ljudi nađem vremena, ali to prvenstveno zbog njih, a ne nužno zbog samog sadržaja. Da napišu što su jučer jeli isto bi ih čitao. Znam da su i neki od mojih čitatelja u toj kategoriji.

Ponekad izgubim 10 minuta na dan, ponekad sate - prestao sam sebe ograničavati na bilo koji način. Ako imam želju i uvjete (npr. slobodnog vremena) tada nešto čitam, inače ne. Ne ograničavam se ni sa time da proučavam točno jedno područje da mi se ne bi pomiješalo sa nečim drugim. Zašto ni bi? Pročitam ponekad pola stranice neke knjige pa je ne pogledam mjesecima. I to je OK, jer mi je u tom periodu ta knjiga trebala dati samo tih pola stranice.

Ukratko da ne zabrijem previše i pretvorim ovo u kilometarski post, vremena je puno manje nego li zanimljivog materijala. I onda je ipak na neki način i kompliment to da netko odvoji svoje vrijeme i čita postove na ovom blogu. Jer time što čita ovaj blog, znači da kaže "ne" u tom trenutku nekim drugim stvarima. Naravno, taj kompliment ne shvaćam osobno jer ionako ne smatram da je moja zasluga ovaj blog.

Faza u kojoj sam trenutno je ta da mi se sviđa sa drugim ljudima izmjenjivati iskustva, mišljenja i sl. Naravno, sa onima koji su sposobni to napraviti na jedan tolerantan način. Svojim putem idem samostalno i nisam dio neke grupe, no ipak mi je fora po putu se malo podružiti sa ljudima koji isto idu nekim putem samorazvoja. A to mi ovaj blog i neki slične tematike omogućava. I to mi se sviđa. U ovom periodu života.