azhdaja

utorak, 31.01.2006.

Pojest ću sve kolačiće

Narode, mi na Azhdaji imamo jednoga zmaja koji konta kolko je ljudi posjetilo našu stranicu.
Budući da mi po petnaest tisuća puta dnevno dolazimo na stanoviti blog, ta nam statistika ne vrijedi kurca.
Međutizim, zmaj je u stanju računat i kolko RAZLIČITIH štovatelja dnevno posjeti naš velebni blog, ali to računa na posvemašnje osebujan način iliti pomoću cookija i brez njih se more jebat.
Budući da smo mi ljudi koji pate od taštine, sujete i želje za popularnošću, apeliram na vas, naše vijerne hodočasnike i hododočasnike da učinite sljedeće:
Dizejblajte kukije u vašem omiljenom mrežnom pregledniku pa će zmaj svaki put mislit da dolazite po prvi put i tako će broj naših junik posjetitelja, a samim time i naš ego, rast u nebeske visine dgje samo velebni Sveborg obitava.

Zmaj i 'Rvati!

--'Iroaki

- 23:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

azhdaja unplugged

Zadnjih nekoliko dana (jedno 2-3) imali ste prilike čitati unplugged, akustičnu verziju azhdaje. Uopće ne sumnjamo da vam se svidjela, no zbog prevelikog psihološkog (možda i psihijatarskog) pritiska da se vratimo starim navadama i žicama, odlučili smo se ipak polako vratiti na staro. Koliko to već bude u našoj moći.

Zato vas za sad sve pozdravljamo, s nekoliko posljednjih akustičnih krikovaobrada, koje možete čuti na uobičajenoj adresi.

U međuvremenu, budi dobri, lijepo odgojeni i plavo obojeni, idite okolo i komentirajte na svim blogovima kako smo mi zakon i nek nas svi dođu vidjet i čut.

-- silly moi

- 17:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 27.01.2006.

Azhdaja se smije

Krenu Bruce Lee, Rambo i Vuco spasit neko selo od strašnog zmaja dođu pred pećinu i dogovore se da prvi uđe Rambo i uleti on u pećinu i počne borba ratatatatatata bang bang

Uskoro izleti Rambo sav skršen van i kaže:

- jebo te koji zmaj i padne mrtav

Zatim uleti Bruce Lee i čuješ

haaaja ojaaa haaaajaaaa

Izleti i Bruce Lee van i kaže:

- jebo te koji zmaj i padne mrtav

Sad uleti Vuco i čuješ

volim piti, volim piti, volim piti i ljubiti

Sad izleti zmaj i kaže:

- jebo te koja seljačina i padne mrtav



--karaizbunara

- 10:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2006.

a few tips on....

dormliving (part one)

eto, u sve cescoj navali kojekakvih domskih aktivnosti odlucih se, vama, buducim i proslim stanarima i stanaricama studenstkih i inih domova u zagrebu, ukazati na par bitnih stvari koje ce vam pomoci u snalazenju u novonastaloj okolini i (eventualno) sprijeciti kompleksne situacije i zadrzati sve na realnoj bazi.

tocka jedan: dolazak
napravite taj jebeni lijecnicki u ljeto prije... ili barem mjesec prije, ili ako nikako nije moguce, onda odite kod svog dezurnog lijecnika ili ljekarnika i konzultirajte ga o eventualnim nuspojavama situacije u kojoj zelite uselite u dom, a NEMATE ovjerenu potvrdu o lijecnickom (bilo u indexu ili na necem sto su jos stari egipcani izumili i nazvali papirom). No, s obzirom da doticni nece imati pojma o navedenim komplikacijama, jerbo :
pod a) nikad nije zivio u domu,
pod b) ako i je, to je u njegovo vrijeme bilo drugacije, pa
pod c) nije citao ovaj moj clanak i nas blog, te
pod d-z) vam je bolje da se vratite na ovu stranicu i nastavite citanje (s)lijepo slijedeci upustva...

nakon sto ste shvatili sve navedeno pod jedan, krenimo dalje na

tocku jedan i pol: stvaran dolazak
ako je IKAKO moguce, dodjite cim ranije... jest da se dan boravka u domu placa nekih 3.5 kn, ali tih (eventulano 10.5) 7 kuna vam moze ustediti puno vasih zivaca i vremena... jer:
I) obicno se domovi otvaraju za useljenje dan do dva i pol prije neg kaj pise sluzbeno useljenje...
II) cjeli jebeni dom dodje na useljenje onda kad pise... i to obicno bas u isto vrijeme kad i vi... (*)
III) obicno taj dan morate uciti jerbo nemate jos uvijeta danih, a ako i imate sigurno imate nesto BITNO za obaviti odmah nakon sto uselite, pa vam je u interesu da cim prije skinete to s kurca i nastavite uzivati do datuma odredjenog vasim statusom:
IIIa) 14.7. (**) ako niste apsolvent i diplomirat cete prije navedenog datuma (u prevodu ako nemate pola mozga, takodjer uz sve navedeno)
IIIIb) privremeni ste (vjerojatno do pocetka 10. mjeseca, mozda i dulje)
IIIc) legalni ilegalac (nemam iskustva sa tim, ali vjerojatno ce ovaj dio kalvarije onaj na cije ste "mjesto" uletili, sa kime krevet dijelite, proci umjesto vas) pa vas dobar dio ovog posta ne zanima (takve umoljavam ponizno i sa dozom cinizma da odmah isljucidu ovu stranicu i izbrisu kolace, da ih nas kaunter ne registruje pod 'junik'), al vjerojatno do 14.7., osim ako ste kao podskupina navedeni u IIIb)
IIId) ilegalni ilegalac - isto kao i pod IIIc, samo sto vam je(a i vasim cimerima i docimerima) puno lakse u zivotu jerbo ne morate tjerati navedenu grupicu ljudi da poslije 2 sata sna jednu srijedu ujutro idu potpisat izjavu kako ste vi divni krasni i slatki i kako volite bas pravi tip talijanskih automotobila i tome slicno (bez obzira sto je BAS taj tip automotobila proglasen drugim naj gej autom godine, odma poslje AM DB9, tak bar pise na indexu)...
IV) kako vrijeme useljavanja odmice, raspolozivost osoblja zaduzenog za kontrolu soba pred useljenje opada sa nekim realnim brojem (najbolje vam je predpostaviti, cisto u duhu GPSS-a, nesto vrlo vjerojatno, ali opet ne pre ocito)... pretpostavimo da pada sa vjerojatnoscu od -0.1/danu..., dok u isti mah broj ljudi koji dolazi useliti raste sa recimo *2/danu, sto znaci u prevodu da 9 dan useljenja, ako imate raspolozivih 10 osoblja zaduzenih za gore navedeno, ako imate srece, jedna osoba ce biti zaduzena za nekih recimo 500 ljudi koji oce BAS taj dan useliti i nijedan drugi...

skuzili ?
okej, idemo dalje...

tocka dva: zimski san i komentiranje istog...
budite pristojni, ne previse pristojni, ali, pod uvjetom da se niste unaprijed dogovorili sa nekim od sustanovanju u istoj vam dragoj sobi, nemojte ni pod 'razno' raditi sljedece :
1) komentirati kolicinu spavanja cimera/cimerice.
2) komentirati vrijeme spavanja cimera/cimerica
3) komentirati prehrambene navike cimera/cimerice (u daljnjem tekstu cu rijeci cimera/cimerice zamjeniti za c&c, jerbo ionak nam pada net tu di jesmo, pa da ustedim na
a) uploadu ovog teksta
b) downloadu ovog teksta svaki puta kad ga netko ide citati, a ne samo njega i sve buduce, ili kad recimo budu backup radili ako budu)
4) zapravo, nemojte NISTA komentirati glede icega vezanog uz c&c, jer to vam nista dobro u zivotu ne nosi... i poopcite ova pravila na dc&dc, sa napomenom da je dc tranzitivna i refleksivna relacija, pa se suszdrzite od icega sto bi vam moglo zagorcati zivot u sljedecih N mjeseci zivota u domu, gdje je N ovisan o tome u koju od grupa navedenih pod tockom jedan i pol, sekcija III spadate...

kako dalje citate ovo, a i ja kako pisem, shvacate da smo poceli sa bitnim stvarim pa idemo u minimum vaznosti sa sljedecih par tocaka, da bi se na kraju vratili par najbitnijih mogucih onih bitnih...
no, kao sto napisah, sad klizimo prema dolje u polu slobdonom padu... pa...

tocka tri: kupat'lo, i koristenje/odrzavanje istog
ljudska rasa, kao i ostatak rasa na zemlji (koje god to bile), bilo da se krece, miruje, ili radi nesto trece (jebiga, ja slusao kinematiku i statiku, ako postoji jos nesto, slobodno komentirajte), ispusta razno razne (mio)mirise, naravno, ovisno o razno raznim parametrima poput: sposobnosti tjela da izlucuje negativne tvari iz vas, kolika je raznorodnost raznolikosti menija u menzama, i u pekarama/fast foodovima/picerijama i tome slicno, kolika je vasa sposobnost experimentirati sa debelim crijevom (a i s tankim), sa zeludacem, popularno jos nazvane feromoni, iskoristite svo moguce vrijeme i toplu vodu (a i hladnu) da sperete to sa sebe... postoje pricanja koja kazu da ako se s vremenom ne tusiras, prestajes izlucivati te "feromone", i to je samo po sebi kao lijek, ali ne bi isao u dublju analizu toga... isto tako, postoje pricanja, po kojem ste, ispustaju te "feromone" privlacniji suprotnom spolu, ali ni u to nebi ulazio (u pricanja, ne u suprotni spol)...
sto se odrzavanja tice, meni je to samo po sebi nesvrsishodno, ali kad ste uspjesno (recimo) uletili u ekipu od jednog c-a, i 2 dc-a, i zelite to sacuvati do sljedece godine, ovi "neki" se prijete da to ne mozete ako redovito ne odrzavate genitalije i sanitarije... e sad, lako za genitalije, taj dio opisasmo, ali sanitarije su vam ono opisano u pasusu prije ovog, i dijele vasu sobu, vas teritorij od sobe dc-a, i od njeihovog teritorija... znaci iz same opisne definicije to bi trebala biti neka "tampon" zona (sto moze znaciti sve, osim da se tamo smiju ostavljati nekoristeni, a pogotovo ne koristeni, tamponi i tome slicni gadgeti)... znaci, treba napraviti dobru strategiju (preporucam temeljem "krace sibice", ali ako to ne prodje, uvijek mozete po velicini, starosti, tezini, duljini kose, dioptriji, samo nebo je granica u mogucnostima odabira ko ce prije).... i da, u navali popularni sanitarnih inspekcija, dzoger (mocho rese, nesto trece) ce vam biti najbolji prijatelj u subotu/nedjelju navecer i ustedit puno zivaca koje treba sacuvat za ostale tocke...


eto, neznam kol'ko je ovo veliko, ali za danas je dosta... imam jos puno posla... pa nastavak ocekujte (lagano uzlazan, sa velikom kulminac'jom na kraju) negdje oko cetvrtka... (ili kad vec se smogne novaca za nove diskove i/ili intefaceove na ruteru na shari...)

-- chimaera --

p.s. ovo je moj prvi apsolventski post :)










- 10:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 25.01.2006.

Brrr..

Kome nije poznato (a nadam se da ima i takvih), radnja ovog bloga dešava se uglavnom u Zagrebu. Igrom slučaja. Ne mogu svjedočiti za ostatak Hrvatske, no ovdje je malo prohladno zadnjih dana. Srećom - ne puše. Štos sa svom tom hladnoćom je što nekako počne mijenjati puteve misli.

Inače, vozim bicikl. Što se pokazalo iznimno dobrim potezom, jer je kao prijevozno sredstvo tri koplja bolji od svega ostalog, barem za moje potrebe i udaljenosti koje prelazim. Od vožnje ne odustajem ni kad je kiša, snijeg, led a bogami i sunce. Ni ja ni ostale 3 budale u ZG koje možete vidjeti po svakakvom vremenu na dva kotača. Silom prilika imam i auto, no nekako mi ne uspijeva sjetiti se da uopće postoji (što, priznajem, nekad požalim ;). Čisto da ilustriram - razmišljate li ikad zašto idete pješke/tramvajem/autom/... u školu, na faks, na posao, u grad, bilo gdje? Ili jednostavno idete tim čime idete zato što - jednostavno idete? E pa to je to - idem biciklom jer - idem, rijetko se uopće sjetim neke alternative. A teško da je i ima - i po ledu se osjećam sigurnije na kotačima nego na nogama. Slobodno probajte :)

Tako mi se desilo ove zime da je pao snijeg, ja naravno polako pedalim, ljudi se snebivaju (pao je i jedan aplauz, hvala hvala ;) i tako pomalo, po dubljem snijegu stvarno ne ide baš, al je gušt očistiti gume :) Nema predaje!

Tu i tamo se ipak pitam jesam li ipak previše tvrdoglav - recimo neki dan. Vani minus 10, vjetar u prsa, nos standardno curi ko blesav, a rukavice iako drže vjetar ne drže Celzijuse. Pravo vrijeme za razglabanje o alternativama :) Pa da vidimo - pješke - treba mi jedno 3 puta duže, smrznut ću se ovako i onako, biciklom sam bar brže, zagrijem se jednako kao i hodanjem, na vjetar mogu utjecati brzinom... Dalje. Tramvaj treba čekat, što mi nikad nije bila jača strana, švercat se (nemam pokaznu, hvala na pitanju .), gužvat... i na kraju se opet smrznem u zadnjih 50 metara. Dalje. Auto otpada odmah na startu, dok ga upalim već stignem biciklom, a i da nema tog detalja, parkiranje ubija u pojam. Pa šta da se radi ;)

Ovo je sve bilo uz vjetar. U suprotnom smjeru, niz vjetar, nema više aalinonegoveć, klizim lagano među jaknama, kapama, šalovima, kapuljačama popunjenim rumenim obrazima. Ljudi, nemate pojma :) Malo trnu jagodice prstiju, kočnice krivo koče, maaa .. nema veze :)

I tako već skoro na vratima sretnem poznata lica, negdje ispod hrpe vune...

- Pa šta ti nije hladno?
- NIJE!

Ha, silly moi. ;)

-- Silly Moi

P.S. A nema ljepšeg nego kad se ulovi kondenzacija po rami, pa dobije lagani mat sjaj :)

- 13:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 24.01.2006.

Ne fali nitko

Ne fali nitko na banneru. Bar nitko iz tenisa.

--hiroaki

- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2006.

(nema posta)

Ovaj post nije ovdje. Lijepo piše u naslovu. Nema posta. Neeeema. Poskupilo. Nema posta. Ovog. Ono što u stvari JE ovdje je ooogroman post o životnim pitanjima (i, zar ste sumnjali, odgovorima na sve što ste ikad željeli pitat o životu al niste imali koga, a mama bi pocrvenila kad bi je pitali). Post koji u stvari vidite ali ga niste svjesni jer je nemoguće pojmiti da postoji tako nešto sveobuhvatno golemo a opet tako jednostavno da je pravo čudo da se toga niste sami sjetili. Aha! Jelda? Sad vidite? Da? Onu crvenu točkicu? Ne? Kako ne? Točkica. Crvena? Ma da, ta. E sad gledajte u tu točkicu dok ne shvatite o čemu je ovdje riječ.

U međuvremenu, ide moi plivat s dupinima. Zašto dupinima? Jer dupini trgaju mreže. Ne trudite se shvatit.

-- silly moi

- 18:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.01.2006.

Stres

Pritisak je gadna stvar. Pritisak od stvari koje nisu općenito prihvaćene kao bitne još i više. Zašto to, pojma nemam. Možda se od nekih stvari podrazumijeva da stvaraju pritisak, pa to nikog ne čudi. Moraš proći ispit? Ne možeš spavati baš najbolje? Je, je oće to tako. Umro ti hrčak, nesretnim slučajem zapeo u printeru? Sranje. A dešava se, kupi ribicu, manje grizu. Treba sredit neki stan pa si malo živčan i plašiš malu djecu podočnjacima? Čekaš u redu za oglasnik pred kioskom? Ukrali ti mobitel, ostao bez svih brojeva? Maznuli ti ratkape s auta? Autoradio? Ako ništa drugo malo je krčao na desnom zvučniku, ajde ajde.. Sve 5, živ si.

Ali muči te neki vrag jer ona glupa kućica s lijeva još nije pocrvenila cijeli dan? Hmmmm... Da porazgovaraš s nekim o tome? Ili napišeš konačno nešto na blogu? ;)

Učinito.

-- silly moi

- 20:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2006.

Tulum, danaske

Hiroaki: Unda, rod'ce, šta ti veliš na ovi tulum?
Lydia: Ma, ništa rodijak, ni amena ni kamena!
H: I ja isto velim. Kad smo ja i rodijak bili na Mati Bul'ću sve je bilo domaće.
L: E, znam. Ne volim ti ni ja baš ove stranjske.
H: A koda ja volim. Ni ne znam šta divane. A i ima samo za popit, a nema začim. Ja i rodijak smo se dobro naili.
L: Rodijak, je li oni Jure Mikanov?
H: E, on. A je čouk! I to naš čouk! A ne ovi svit. Otuđilo se to sve!
L: Majde kume, to sve zaglum'lo neku gospodu, a do juče' su mi s materom u čobane bili!
H: E, a sad tu glume da su ono, kako vele, "urbani"! Do prije koju godinu su s mojim ćaćom njijovi rod'telji, kad triba trgat, nosili vriće!
L: ...Pa uno misliš, pošten svit, kad uno biće to od dobrote - nadali se oni da će im šuške u džep. Ma nema ti više poštenog svita, velim ti ja.
H: Šuške, veliš? Đavla, a ne šuške. Ošlo u Zagreb i sad misle da će pare po putu skupljat. A ono rade za male novce kod ko zna kakovih ljudi i sve potroše na režije i da se mogu obuć za izać vanka. Znaš, da ono mi mislimo kako su uljuđeni!
L: Ki da si čouk kako te obuklo, a ne kako te rod'lo!
H: Pravo veliš, rod'ce! Svaka ti je na mistu! Meni je najžalije kad pogledam voćke dolikarce kako gnjiju! Ja bi najvolio da neko oće rad't tu zemlju. Baš gledam kod starog Stipurine di su se prije dica igrala. Zemlja se ne radi nego je obična led'na. A oskoruše će sagnjit. Nije to ko kad smo mi bili dica!
L: Ma zato ti ja i ne volim ove stranjske pisme. Nema tu duše ni istine! Uno kad čuješ "maslina je neobrana, nima koga da je bere" ki da su je u tvom selu spivali. A uni neki njijov Em'nem šta nabraja trte - mrte, tamo - amo, livo - desno, ki oni s pijace "krušaka, jabuka..."!
H: E, i ovi iz Rijeke, šta su sad počeli svirat, a gologuzi odaju po cesti! Pa moremo sad mi svi odat goli po svitu! Ki da je to red!
L: Ma đava tu kolo vodi!
H: Dašta ma đava!

-- hiroaki i lydia

- 01:19 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

Malo nas je al' nas ima

Budući da se hrvatsko ime premalo spominje na ovom blogu, došao je novi header. Prvo sam psovao satima jer mi je kalendar išao preko istog, a onda je došao silly moi i spasio stvar. Jos bi ga mozda trebalo poštelit (headera, a ne silly moi), ali sam ja preglup za to.
Ako netko misli da još nekoga/nešto trebamo dodat na sliku, neka rekne.
Zmaj i Hrvati!
--hiroaki

- 03:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.01.2006.

Azhdajin interaktivni hotline!

Predstavljamo vam prvi interaktivni blog-hotline u Hrvata i to kakvih Hrvata i to kakvi hotline i to kakvi blog i to kakvi interaktivni i to kakvi prvi! I to kako predstavljamo!

Pred vama je Radojka. Ona zna samo po redu.



-- hiroaki & silly moi

- 01:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 18.01.2006.

Azhdaja progovorila engleski!

Ekskluzivno iz Njenih odaja, poslušajte prve riječi!

Kad ne vidim player, bar da čujem!

Respect! Ovim je jednim potezom Azhdaja postala prvi jedini nenadmašni neponovljivi multimedijalni multikulturalni i ini blog u Hrvata u Svemiru a i šire.

-- KaraIzBunara & SillyMoi

- 22:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Logo

Možda u silnom bunilu i izbezumljenosti, uzrokovanim nemilosrdnom genijalošću sadržaja ovog bloga, niste primjetili suptilnu promjenu vizualnog identiteta istoga. Ovom prilikom stoga skrećem Vam pažnju na najnoviji dodatak prejebenosti ovog bloga... uputite svoje plahe okice u divljenju i tihom strahopoštovanju u gornji desni ugao vašeg browsera i odajte počast - Sveborgu! Nemojte se bojati, Sveborg vas čini sigurnima.

Logo je nastao na sličan način kao i sam blog - stvoren je božanskom intervencijom. Koincidencija? Ne bih rekao. A evo i još jednog zanimljivog podatka: na kamenoj ploči koja je pronađena kraj mjesta gdje je Sveborg rodjen, osim ovog loga, pronadjen je i uklesan zapis o cjelokupnoj hrvatskoj povjesti. Zaključke izvucite sami.

U ovom trenutku, osjećam da moram napomenuti i slijedeće tri zanimljivosti, a koje se tiču same ploče:
1) na dijelu ploče jasno su vidljivi tragovi gumice, kojom se na bezbožan i drzak način pokušalo brisati dijelove teksta
...nekoliko redaka ispod toga stoji nekakav neobicni tekst u kojem se netko refencira na taj pokušaj a u potpisu stoji:
2) Drazxen Zxanko
3) nedaleko od tog mjesta pronađen je velik broj najrazličitijih kostura, koji su mahom imali gumice u ruci, a neki od njih su i vanzemaljske prirode.

Sve to navodi nas na slijedećih nekoliko zaključaka:

a) Svaki pokušaj potkopavanja hrvatstva unaprijed je osuđen na propast i užas
b) Od svih bića u svemiru, najsilnije biće je Hrvat
c) Tko pod Hrvatom jamu kopa, pojede ga Sveborg za doručak i posere u onu rupu sto ju je kopao, ako ga prije toga ne snađe još groznija sudbina...
d) Dražen Žanko je ustvari Highlander
e) Nindže su također hrvati
f) Međugalaktički kung-fu vampirski zombiji-ajkule su sto puta slabiji od Sveborga
g) Hrvati su bili prvi na mjesecu. Nisu ništa pametnog našli pa nisu to ni spominjali.

Zbog kompleksnosti objašnjenja, ovom prilikom neću ulaziti u svu intriku logičkih silogizama koji su doveli do navedenih zaključaka.

No dotaknimo se sad i nekih drugih povijesnih pitanja, a to su pitanja domoljublja i veličine Hrvatskog naroda, što teritorijalno što karakterno. Objasnit ću... Naime, kao što je pažljivije oko neminovno primjetilo, na krilima Sveborga, osim 5 grbova koji označavaju svima poznate hrvatske pokrajine, nalazi se i još nekoliko grbova, koji obilježavaju teritorije koji su po svojoj geografskoj lokaciji ali i moralno očito hrvatski teritoriji. Zaključak se nameće sam, ali je od tako velike važnosti da ću ga sad eksplicitno izreći (naime često dolazi do smutnje i nekotrolirane panike u stanju domoljubnog ludila, i to oko znamenja na Sveborgovim krilima). Radi se o teritorijima na koje Hrvat s posebnim pravom može polagati pravo. No kroz svoju dobrotu i veličinu, Hrvat je nesebično dao dio svoje zemlje na korištenje i onima koji nisu imali toliko sreće da se rode sa šahovnicom u srcu. S tim na umu, ostavljam vas u razmišljanju... Stojte mi dobro!

Novi vizualni identitet by:
--Hiroaki
--Silly moi
--Lydia
--Chinchi
--Chima
--Kara iz bunara

Tekstualni obol:
--Dr.Pov. KaraIzBunara

Odabrao:
--Dželo Hadžiselimović

- 21:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

Zen i škola skijanja

-- dio treći --

Iskoristit ćemo ovu priliku te se zahvaliti dragim nam čitateljima na iznimnom interesu koji su pokazali za našu Malu školu i neočekivanom broju komentara. Drago nam je da ste prepoznali ovaj jedinstveni spoj Duhovnog i Fizičkog - želja nam je bila da vam ukažemo na Duhovni Mir koji možete postići jednostavnim Putem Skijanja. Također bi u ovom Duhovnom Trenutku htjeli naglasiti da je Žiro Račun redakcije 2360000-324515673521, a sve Uplate koje stignu na spomenuti Žiro Račun biti će proslijeđene Potrebitima i Žednima. S naglaskom na Žedne. Hvala. Kao dodatnu Stimulaciju, omoguč't ćemo vam da utječete na Put kojim će ova Škola kročiti - na Doznaku u Svrhu Zena dopišite svoj Komentar ili Želju (do 20 znakova), te time sudjelujte u Stvaranju. Skijajte u Miru.

- 21:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.01.2006.

Zen i škola skijanja

-- dio drugi --

Prije nego što nastavimo s Drugom Stepenicom, uvest ćemo vas u Atmosferu kroz Astralnu Projekciju Skijališta. Uzmimo za primjer našeg Skijaša u Imaginarnoj Zemlji te uđimo časkom u njegov Um dok se gracilno spušta niz Padinu. Padinu obilježenu Crvenom Bojom, što je Tajni Znak kojeg Hrvati vjekovima poštuju, znajući da spadaju u Povlaštene kojima vjekovni Korijeni omogućuju da počnu kročiti putevima Skijanja upravo ovdje, dok ostali moraju pokazati svoju Vrijednost na Nižim Padinama. (dramatska pauza enebili ovo sjelo, mili štioče (i naravno štiočice), to i najava programa na TVu).

Dakle vratimo se našem Finom Primjerku. Upravo se spušta (gracilno, točno, vidi se oštrina uma, dragi štioče ili štiočice), praćen nježnim Povicima duhovnog vođe, Prosvijetljenog Skijaša.

Ajmo, zabij taj štap, hop!
Ma koji štap, šta ti je, ako je mogla Janica s jednim štapom i bez rukavice, mogu i ja valda, šta tu ima...

U ovom trenutku ćemo stati, okrenimo se na trenutak na Drugu Stranu dok se naš Skijaš izvuče iz Snijega Spoznaje, da naglasimo Bitnost Štapova. Naime - shvatite Štapove kao dio vašeg Duhovnog Bića kao Skijaša, slično brkovima u mačke. Štapovi su Tu da naglase Trenutak Prijelaza u drugu Ravan Padine.. laički rečeno - Zavoj.

Ajde, ajde, šta se stalno vrtiš, rekli smo - gledat prema dolje, pazi na one ispod sebe!
J...m ti snijeg, magle mi se naočale, kakvo im je to vrijeme, stalno pada snijeg.. I onda se oni bune kad dođu kod nas na more pa im pada kiša tri od pet dana, a vidi ovo.

Ne ulazeći u detalje Meteorologije spomenut ćemo samo da je Snijeg naizgled Meteorološka Pojava okarakterizirana pojavom Pahulja. Koje su svaka za sebe Posebna i Drugačija, kao što su to Listovi Kiselog Zelja koji nas vežu s Mistikom Predaka. Hm. Preci nas uče da je Snijeg Dobra Stvar za Skijanje, a Kiša Loša Stvar za Kupanje. Uglavnom.

Treća zanimljivost koju bi željeli istaknuti je - usprkos opće poznatoj Hrvatskoj Poliglotskoj Crti, zanimljivo je kako Pozitivna Narav ovog predivnog Naroda uvijek prevlada sve druge Divne Osobine, uvijek i u svakoj prilici. Suočen s Negativnim Silama (utjelovljenim na primjer u znaku zabrane prolaska), naš Skijaš djelovat će isključivo Pozitivno - prolaskom kraj Negativne Sile kao da je uopće nema, dajući joj do znanja da Dobro uvijek pobjeđuje. Osobina je to kojoj drugi mogu tek stremiti.

Drugi Dan ili Dan Ralice
Ajde ajde, ovo ste mogli i očekivati. Put do Prosvijetljenja mukotrpan je i posut Naočigled Glupim Potezima. Kao što je spomenuta Vježba. Plug ili Ralica. Njena Svrha je da u vama probudi Osjećaj. Vrlo bitan osjećaj na Putu - osjećaj Sigurnosti. Ipak, ne pretjerujte s tim osjećajem, kao što stara narodna poslovica iz Mjesta Znanog Kao Mali Sjever kaže - Stajat Na Dvije Namašćene Daščet'ne Dok Jure Nizbrdo 60 Na Sat I Osjećat Se Sigurnim Nije Najbolji Put Zdravom Životu, Ned'lje Ti. Razmislimo trenutak o tim Mudrim Riječima.

Vježba Ralice vrlo je jednostavna, pogotovo ako ste još Dijete koje Kroči Putem:

1. Izvedite Vježbu Prvog Dana uz ravnomjerno disanje
2. Prihvatite cjelinu svog Duhovnog Bića uzimanjem Štapova
3. Nježno raširite Skije tako da im se Vrhovi dodiruju a Repovi razilaze
4. Krenite niz Padinu (blaže Padine iziskuju manje od vašeg Duhovnog Bića)
5. Naglasite svoju Duhovnost i Jedinstvo naglašavanjem Pritiska na Vrhove Skija

Primijetit ćete kako promjenom Pritiska utječete na Silu koja vas povezuje sa Stazom. Ponavljanjem ove Vježbe utjelovit ćete se u Drugom Danu. Za Napredne - pokušajte mijenjati Pritisak s Lijeve na Desnu Skiju, pokazujući Simetričnost svoje Ličnosti, što će u konačnici dovesti do Izjednačenja Polariteta svih vaših Čakri i blagog Skretanja s jedne na drugu Stranu kad postignete pravu Mjeru Sile. U ovom trenutku završit ćemo uz mile zvuke Maksima Mrvice koji najavljuje legendarnu emisiju TV Aukcije u prijenosu Katoličkog Radija. Sveta Providnost na djelu. Skijajte u Miru.

--silly moi

- 01:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2006.

Zen i škola skijanja

-- dio prvi --

Nagovoreni ogromnom količinom pisama ogromne količine dragih nam čitatelja u kojima je izrazio želju da mu pomognemo u što je moguće ljepšem provođenju zimskih praznika, urednički odbor Azhdaje pokušat će prenijeti svoje pregolemo iskustvo na ovim stranicama. Da ne duljimo, počnimo s nekim osnovama. Svima je naravno poznato da Hrvate kao Svjetsku Velesilu u sportu (a i šire naravno) ne treba praktički ni pripremati za Vrhunske Rezultate, no ipak, skijanje ima nekih specifičnosti. Za početak, zovu ga zimskim sportom, zbog činjenice da je u Hrvatskoj zima kad se ide na skijanje - malo je poznato da je sama ta činjenica izazvala tenzije u Australiji s čijeg je gledišta bilo ljeto, no.. šta oni znaju. Osim što je zimski sport, skijanje se dijeli u nekoliko faza, nazovimo ih 'Danima' kao u drugim borilačkim sportovima. Svaki Dan zasebna je Stepenica zamišljena kao prag čiji prelazak zahtijeva jedinstvo Duha i Tijela u mladog Skijaša. I Skijašice naravno.

Avalon i Kiselo Zelje
Polazak na svaki put stresan je i može naškoditi čak i tako stamenom biću kao što je naš Hrvat. I Hrvatica naravno. Za odhrvavanje stresa nužne su mistične kvalitete Kiselog Zelja, tradicije ukorijenjene duboko u Hrvatskim korijenima - malo je poznato da su upravo od nas Rimljani naučili kiseliti Zelje, jadnicima se redovito kvarilo. Eh. Uz miris mistike potaknutom duhovnom obnovom možemo se vratiti u Materijalni Svijet da završimo pripreme.

Valhalla i Nulti Dan
Nulti Dan ili Dan unutarnjeg nemira može trajati i mjesecima. Za početak - krenimo s Opremom.

Svakom Hrvatu (i Hrvatici naravno) svjesnom veličine svog naroda bjelodano je jasno da kupovini svakog oblika Opreme može pristupiti kroz dva puta - s naglaskom na Iskustvo (Posu-do) i s naglaskom na Kvalitetu (Mastercar-do). Put Kvalitete duhovno je lakši, no materijalno zahtjevniji, te se njime možete uputiti uz pretpostavku da je vaš osobni trener u banci još uvijek raspoložen za razgovor nakon što ste kupili onih 5+1 mobitela na Božićnoj Akciji. Osnovna premisa Puta Kvalitete je naglašavanje Vlastitih Kvaliteta kao Hrvata. I Hrvatice naravno. Primijenjeno na skijašku opremu, možemo vas uputiti s nekoliko smjernica.

- Crveno i bijelo, s daškom plave, naravno ne treba naglašavati otkud te boje; ne uspijete li u taj savršeni sklad ubaciti još i pokoju kockicu, niste ništa napravili. Jakne na kojima preko cijelih leđa fluorescento piše 'Cro Ski Team' hit su svake sezone i s takvim argumentima bit ćete Glavni na stazi. I Glavna naravno.
- Kupujte provjerene marke, po mogućnosti hrvatske. A.Tomić skije su tu apsolutni minimum, za ostale odjevne predmete konzultirajte prigodni kalendar s Janicom.

Etikete s cijenom na vašim novim skijama naravno nije potrebno skidati.

Dženet i Put Iskustva
Put Iskustva ne ište peglanje kartica, već pretpostavlja da možete posuditi štogod opreme, bogate Iskustvom. Dakle, okružite se Iskusnim predmetima, imaju li pokoju rupu - ništa lakše, pokrijte je naljepnicom Hrvatske Skijaške Reprezentacije, duhovne osovine našeg Puta. Ostale smjernice naravno vrijede i ovdje. Ispunjeni Iskustvom kojim odiše vaša jakna (naši stari govorili su da Iskustvo mirisom podsjeća na tavan), bitno je da ispoljavate Samouvjerenost i Prezir prema malodušnim skorojevićima koji, u nedostatku Duhovnih Kvaliteta, biraju crtu manjeg otpora. Pih.

Kad smo dolično obukli našeg novopečenog Skijaša, pozabavimo se i pozornicom za njegov Duhovni Izraštaj. Teoretsko i duhovno razmatranje kao što je ovo neće, naravno, reklamirati nikog, već će se poslužiti izmišljenom zemljom za potrebe Škole. Za lakše uživljavanje u scenarij, nudimo vam kratki opis naše Imaginarne Zemlje.

Zamislimo Malenu Zemlju, negdje u blizini Hrvatske da uštedimo vrijeme na put. Iako je općepoznato da su Hrvati poligloti, stanovnicima Malene Zemlje ćemo ipak dati moć razumijevanja našeg Jezika, da skratimo objašnjenje, recimo da je to zbog toga što su porijeklom Slaveni. Pa kad su već Slaveni i stanuju u Malenoj Zemlji, nazovimo je, ajde, Slavenija. Osim što nas razumiju, Slavenci nam potajno zavide i žele biti Kao Mi.. ova činjenica odlikuje sve narode svijeta, te nema razloga da Slavenci budu izuzeti iz toga. E, da, osim ovog nužno je i da Slavenija bude nešto brdovitija da riješimo problem zimskog odmora. Za ljeto ionako nema boljeg nego kod nas, što znaju svi, pa i Slavenci.. dakle, ne treba im more, no dajmo im koji kilometar, nek se djeca vesele. I da ne budu dosadni susjedi.

Krenimo polako na put prema Slaveniji. Preskočit ćemo detalje pakiranja, određivanja Vozača i ostalog. Ionako još od ljeta ubacujete diuretike u pivo onom malom kretenu kojeg nitko iz ekipe ne voli ali ga ipak vodite sa sobom - iz prozaičnog razloga što pije antibiotike pa ne smije piti. Odnosno može voziti. Jadničak. A dobro je primio vijest da ima akutni kronični nekrotični sifilis koji izaziva to urnebesno mokrenje svakih 5 minuta. Što traje još od ljeta. Čudno kakve se sve zarazne bolesti mogu dobiti gledanjem BBC-evih dokumentaraca. Dobro je što ste mu mogli preporučiti svog kuma doktora. Ah, da je bar više takvih Dobročinitelja.

(Napomena: zbog komentara ogromne količine našeg čitatelja, koji je iz Slavonije - što je nažalost previše slično sa 'Slavenija', odlučili smo ovog trenutka promijeniti ime naše Imaginarne Zemlje u Slovenija. Nije nam namjera bila uvrijediti niti jednog Slavonca, te se ovom prilikom ispričavamo)

Nirvana i Prvi Korak
Ok. Konačno smo na putu, ušli smo u Sloveniju, sve teče glatko izuzev omanjeg incidenta na granici (kako neukom čovjeku objasniti da 120 litara piva za četvoricu (minus onaj jedan) kroz tjedan dana JESU osobne potrebe, vječito je pitanje). Poželili su nam i sretan put, na nemuštom njemačkom - Šen-gen.. hm.. mislili su valjda schön gehen.. naučit će. No dobro. Stigli ste, udobno se smjestili, krenimo na Snijeg. Konačno! U međuvremenu je valjda i Marko Kara-Polo stigao, no nazvat ćemo ga kasnije (rekli smo da je Slovenija maaalaaa, te u dometu Hrvatskog Signala, još jedne Mistične Karike koja nas veže s Domovinom).

Prvi Korak ili Prvi Dan prva je Duhovna Stepenica prelazak koje zahtijeva samo da ste sposobni ispoljiti vještinu Stajanja Na Skijama. Za sve One Koje Odbijaju Poziv Na Skijanje s blijedom izlikom da ne znaju Skijati, objasnit ćemo u kratkim crtama Vježbu za osvajanje Prvog Dana. Pratite pozorno.

1. Obucite Pancerice
2. Stanite na Skije (Trenutak Spoznaje koji tražimo trebao bi se manifestirati u ovoj Spektralnoj Ravni kroz jedan 'klik'. Pardon, 'Klik')
3. Ostanite Stajati

Ovom jednostavnom Vježbom u prisustvu Prosvijećenog Skijaša potvrdit ćete se kao Skijaš Prvog Dana. Za Napredne, primijetite kako vas Skije drže dok se naginjete Naprijed i Nazad, što je samo još jedna Potvrda Duhovnog Jedinstva kojem težimo. Na kraju krajeva, zar to nije očekivano - opće je poznato da su Skije izumili Hrvati, da bi egipatskim faraonima pokazali Vrhunske Rezultate, čak i u izmišljenim sportovima. S ovom Povijesnom Crticom završit ćemo današnju epizodu. Skijajte u Miru.

-- silly moi

- 22:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ne srljajte kao guske u maglu

Nisam sigurna zašto je naš stari Štef, Stipe, Stevo ili ako baš želite Stjepan upotrijebio baš ovu usporedbu. Srljati je više nekako nepromišljena radnja, a poučena vlastitim iskustvom usudila bih se tvrditi da su guske(lat. anser anser domesticus) veoma promišljene životinje. E da su one samo promišljene, rekla bih odlično, ali ta njihova promišljenost dolazi u kombinaciji s vrlo izraženom agresivnošću. Godinama sam se bavila promatranjem gusaka i tako dobila mnoga saznanja o njima, no uvijek je to bila samo moja slika i samo jedno mišljenje. Tek kad sam počela razgovarati s različitim ljudima iz svih krajeva naše domovine, koji su također imali neugodne, čak bih rekla traumatične susrete s njima, mogu reći da sam dobila potpun uvid u guščje metode zastrašivanja. Te ptičurine uglavnom napadaju djecu, jer su i one svjesne da objektivno gledajući kod ostalih ne bi njihovo zastrašivanje imalo velik učinak, iako je bilo slučajeva da su napadale i odrasle osobe, kada su procijenile da su te osobe podložne takvom načinu zastrašivanja. E sada, tijek njihova napada se razlikuje od slučaja do slučaja, a to uglavnom ovisi o njihovom trenutnom broju i raspoloženju, te procjeni mete. Razlikujemo dva tipična napada. Prvi je onaj koji koriste dok su u većem broju i kada se sa njima nalazi vođa, takozvani gusak. Taj napad je u početku smiren i vrlo organiziran. Prvo se postroje u četu, od po dvije-tri guske u svakom redu na čelu sa vođom. Ispruže svoje duge vratove prema naprijed, otvore kljunove i sikću kao zmije svojim mesnatim, ali vrlo pokretnim jezicima i polako se kreću prema meti. Drugu vrstu napada primjenjuju kada ih ima manje i uglavnom tada s njima nije gusak. Takav napad je nešto nagliji, ali je vrlo efikasan. Prvo sve guske u isto vrijeme počnu luđački mahati krilima s glavama dignutim prema gore i zatim se poslože u jedan red, jer ih je manje pa da obuhvate što šire područje oko mete prema kojoj se kreću. Daljnji tijek takve vrste napada je isti kakav je opisan u prvom slučaju. U oba slučaja napad završava ili kada meta uspije uteći ili kada barem jedna guska(u prvom slučaju je to najčešće gusak) uspije ugristi metu. Prema pričama ljudi koji su zadobili ugriz neke od tih zlokobnih gusaka, takav ugriz je popraćen sa vrlo intenzivnom, skoro neizdrživom boli, ali još su gore psihičke traume od tog događaja koje najčešće ostaju cijelog života. Normalnoj peradi su osnovni ciljevi u životu hraniti se i razmnožavati kako bi očuvali svoju vrstu, ali glavni i jedini cilj ovih agresivnih, neugodnih i nadasve promišljenih gusaka je zastrašivanje i ozljeđivanje jedine rase koja im još stoji na putu - ljudi(jer kao, pojest ćemo ih.Pazi razlog!).
Molim sve ljude koji pročitaju ovaj tekst da ga najozbiljnije shvate, i neka izbjegavaju bilo kakve susrete s tim odvratnim remetiteljima mira u našim selima(zasad samo u selima), te isto tako molim one koji su imali neugodne susrete s tim beštijama neka mi se jave i neka sa mnom podjele svoja stravična iskustva, jer zajedno ćemo biti jači u borbi protiv tog nehumanog i neptičjeg ugnjetavanja.

--chinchi

- 08:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2006.

Be warned

Dio žiteljstva ovog bloga ogrezao je u ljenosti. U znak opomene, naša hrabra jednočlana teroristička skupina na čelu sa hrabrim Ja izvela je napad probavnim plinovima klase "trpimir", na ljude koji nemaju ništa s tim, u svlačionici dvorane na knežiji nakon kasnonoćne nogometne utakmice u kojoj je sudjelovao i vaš najdraži terorista. Ovom prilikom preuzimamo odgovornost za taj smjeli i ako mogu reci izrazito pametan i sexy napad. Smatrajte se opomenutima. Drugi put neće biti samo nevini koji će stradati.

-- Al QuaraIzBunara

- 21:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 10.01.2006.

Ona

Već nekoliko godina je ona bitan dio mog života. Ne znam zašto, ali opsjednuta sam njome. Često, ako ne pazim dovoljno, se dogodi da je nema pored mene i ja tada ne mogu funkcionirati normalno. Cijeli svijet mi je tada žestoki protivnik, imam osjećaj kao da se urotio protiv mene da bi mi je oduzeo. Mislim na nju i ne mogu čak ni glumiti da je sve u redu. Nisam posesivna, mogu je dijeliti s drugima, ali samo ako i ja dobijem dio nje. Nisam sigurna osjeća li ona išta prema meni, ali to nije važno. Noću, prije spavanja često mislim na odnos između nje i mene, i čvrsto odlučim da je više ne želim, da mi uništava život. Tada dođe jutro i kada otvorim oči njena slika je preda mnom, samo je želim osjetiti na svojim usnama i ne sjetim se više da sam ju odlučila ostaviti. Iako ujutro imam osjećaj kao da mi je velika knedla u grlu i znam da je to sve zbog nje, ipak odem po nju i milujem je usnama dok sva ne izgori od tog plamena ljubavi. Prije nego nasrnem na nju, volim je malo navlažiti vrškom jezika po čitavoj njenoj dužini i od toga me prolaze lagani trnci. Ne znam zašto ona i ja imamo taj ritual, mislim zbog toga jer sam vidjela da joj to drugi rade, pa sam pomislila da joj se to sviđa. Neki moji prijatelji imaju nešto protiv nje, nagovaraju me da je se okanim, da nije dobra za mene, ali me to ne brine previše sve dok znam da je ona uz mene. Dosta mojih poznanika me izbjegava kad sam s njom i ne pokušavaju sakriti razlog zbog kojeg to rade, ali do tih ljudi mi nije uglavnom stalo, jer ako me ne mogu podnijeti s njom, bolje da se maknu, jer ona mi je važnija. Nekad mi se čini kao da misle je to što je volim nešto neprirodno i nastrano i ponašaju se kao da su bolji od mene. Ali ja stvarno ne mislim da sam lošija od njih samo zato što prokleto volim tu jebenu cigaretu.

--chinchi

- 06:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.01.2006.

Svinjet'na

Kara iz bunara i Hiroaki u Hiroakijevoj sobi. Večer 6.1. prije odlaska u Močvaru. Dijalog.
kara: [zijevanje] AAAAAAA [/zijevanje] kako mi se spava!
hiro: Kako bi bilo ne ić na taj koncert?
kara: Pa mogli bi. [smijeh] A koji smo mi krmci! [/smijeh]
hiro: Pa nisam krmak ako sam gladan!
kara: I ja sam gladan!
hiro: [oduševljenje] Ima svinjetine u frižideru! [/oduševljenje]
kara: [oduševljenje] !!! [/oduševljenje]
Nastavak je više nego očekivan: Svinjetina! Jebo Močvaru!

- 01:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

E, sad bi još i naslov trebao izmišljat...

Prođoše nam blagdani pa evo da se osvrnem.
Svake godine dolaze 25. prosinca i odlaze 7. siječnja iduće godine.
Dakle od Božića do Božića i tako svaki put. Naravno, poradi odavno poznate i prepričate sveopće komercijalizacije, svaki se pravi komercijalist potrudi oko svog izloga pa tako "božići" počinu već 3. jedanaestog i traju do brat-bratu ožujka. I onda imamo tjedan dana odmora što je taman dovoljno da napola zaboravimo na borove, male Isuse i senilne djedove daltoniste koji misle da im crvena boja jako dobro stoji, a svake godine zaborave da su već glumili nošenje darova pa to ponavljaju.
E, kad napola zaboravimo na te blagdanske radosti, po onim izlozima počnu skakat neki debilni zečevi po jajima (nema veze ni s Playboyem ni mudima nago s Uskrsom) pa klinci misle da zečevi nose jaja i to šarenih boja. Onda to prođe pa dođe ljeto i mi se opet radujemo jer nam stižu nove radosti u vidu dobijanja raka kože i slušanja latinoameričkih ljetnih hitova koji su bitno lošiji od uspješnica Maje Šuput.
Onda to prođe i eto nam sprdačine sa danom mrtvih pokupljene od zapadnjaka. Pa opet "božići".
E, a zašto ja ovo govorim? Zato šta želim naglasit da su u nas stalno neki blagdani i da imamo cjelogodišnju rutinu kako se veselit iznova. Ima tu još, ali neću nabrajat.
Zaključak: Jasno je meni obilježavanje blagdana, ali radovanje!?! Čemu radovanje kad znaš šta će se dogodit, a to šta će se dogodit nije ništa.
Osobno bi se puno više veselio nuklearnoj katastrofi jer tada postoji (iako mizerna) šansa da usljed zračenja dobijem ekstra ekstremitet po želji.

--hiroaki

- 01:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2006.

new brand on the market



Jedina je cigareta postojećega asortimana. Iako je na tržištu prisutna dvadesetak godina, neznatno je redizajnirana tek prije nekoliko dana. Da je riječ o kvalitetnome proizvodu, potvrđuje njezino značajno mjesto na tržištu. Cigareta po svojim organoepileptičkim obilježjima odgovara tipu full flavour semi shara blendu. Nalazi se u mekom pakovanju, punog je okusa i posebne duhanske mješavine oplemenjene prirodnim aromama i sokovima.

-- chimaera --
p.s. svaka slucajnost sa icim poznatim ne postoji...

- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

elcon: the bootstrap brainwashing

u pocetku je sve bilo super, bio sam mlad, poceo piti, poceo qBasic, svi su me voljeli (dobro, izuzevsi blizu i dalju rodbinu, nazovimo ih prijatelje, profesore, kolege, zapravo uglavnom svi osim moje desnice i ljevice samo ponekad)... net su imali samo odabrani, 32 kune/sat, ali, tada je to bijo san snova... oni imucniji imadose 28800, a ostali 14400, ili 9600, ovisi o nabavljivosti... ja konkretno sam razgolacio oci kad su mi prvi puta rekli telnet... tak je dosla i srednja... u kabinetu iz informatike, postojao je taj neki v.92 bis ili stovec... i tamo se skidalo, getrajt je bila fora, namjesten da zove hpt navecer kad svi odu, Samek je poskidao gomile stvari jos onda, kad to drugi nisu radili... uvijek je bila fora da ako znas sloziti modem na kompu, sve je ostalo samo tak... pis of kejk, sto bi rekli anglosaksonci... onda, ja sam doma zapeo na 56k, koji je s vremena na vrijeme radio na 33, ali eto, nije bilo neke posebne multimedije za gledat, za mene su to bili dani i mjeseci chatanja i chatanja i samo chatanja... krajem 3. srednje i pocetkom 4. se pojavilo nesto sto se zvalo isdn... da budem iskren, taj koncept mi se nikako nije svidio... mislim zasto bi netko imao 4 zice umjesto 2 i da placa 20 kuna umjesto 10... ajde jos onaj dio "linija telefona moze ostati slobodna" ima smisla, ali mislim, ne ?!

i sad se vracamo u sadasnje vrijeme... tocnije, ova prosla, 2005, godina... u selu di zivim, par entuzijasata, ukljucivo moj mladji brat, je culo za stvarcu imenA dsl... koncept je super, jer jos je netko davnih dana ustvrdio da je vrijeme novac, pa zasto onda naplacivati vrijeme koje je skupo, bolje naplacivati pakete, paketi su i onak super, paketi su zakonj, svi smo mi kad tad bili paketi... i naravno, dok su veci epicentri dsl potresa bili prilicno dobro zahvaceni novim konceptom, mi (kad kazem mi mislim na to moje spomenuto seoce) smo bili sigurni, i na rihterovim ljestvama, jos uvijek sa prefiksom mili tezili ka deci... na stranicama omiljenog nam TElefonskog, interneT i mobilnog rozno crnog provajdera, upustva su bila manje vise jasna :

ako postoji 15 ljudi iz odredjenog mjesta sa postanskim brojem, stvaralac popisa, zajedno sa JMBZ-ovima tih 15 ljudi treba popis poslati u najblizi centar i postavljanje novog, revolucionarnog koncepta ce uslijediti vrlo brzo
... mos mislit... ne samo moj buraz, nego i frend iz ulice, svaki su nasli svoje disjunktne skupove od po 15 ljudi iz naseg nam dragog seoceta, i poslali ih... i jedino sto su dobili kao reply je bilo:
evo svaki cas ce, samo sto nije...
i tako, dosao je napokon i taj dan (nakon jedno 3-4 mjeseca od poslanog prvog popisa), kad je revolucionarni novi koncept stigao u moje seoce... skale su se promjenila, brda se tresla, cak su i ljudi nevicni internetu klicali, i palminim granama mahali, vicuci:
ovo je kao u najljepsem snu
... i sada (pod sada, mislim na predbozicno vrijeme, znaci pred jedno tjedan i pol) dolazim doma iz zabrega, i naravno donosim svoj komp, svoj multimedijalni centar, svoju igracku, svoj prst u more... svoj neprenosivi prenosnik... i ? i nista... mislim, da, pricao sam sa ljudima, savjetovali su me, znam sta moram napraviti, ali ne, dragi nam inTErnestki, TElefonski i mobilni provajder ne nudi nikakvu podrsku... a zasto i bi, jerbo ruter kod njih mozete dobiti za samo 400+ kn... prava sitnica... naravno da vam nitko nece (pricam o zaposlenima, zaduzenim za isntalaciju kupljenog) iz cista mira reci da vam vise kompova moze odjednom na net, bez obzira sto imate jedan jedini account kod njih... naravno, da ako i shvatite, ako znate ponesto, da samo morate prebaciti dEeSeL modem u ruterski nacin rada, i da imate get away i nikakav rutercic od 400 ili vise kuna ne morate kupovati (bijo on wireless ili ne)... veli meni buraz:
ma bum ja nazval centar za podrsku, oni sigurno znaju kak i sta...
znaju ? pa mozda i znaju, ali zasto bi to rekli, zast bi meni ustedili 8 sati pranja mozga mom modemu, gestapovskim i inim nacinima dokazivanja mu da je on ruter, a ne samo modem...

na kraju sam, naravno, uspio, iskoristivsi podli i prokusani truik imena googao, uz kombinaciju hrvatskog useneta, moj, fino mozgovno oprani ne vise modem, nego ruter, omogucio mi je da svoje muke podijelim s vama...

-- chimaera --

p.s. za p.s. koji sam htio napisati, a ne da mi se, pogledajte jedan post nize, dragog nam Kare...

- 19:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tamo i unatrag - Poglavlje 1: Tamo


Napomena: svi likovi su izmišljeni i svaka sličnost sa Oliverom Dragojevićem je slučajna.

"Blud i nemoral"... to su napisali na promotivnom letku. Možete razumjeti moj entuzijazam kad sam se spremao za dolazak u tu obećanu zemlju (kako sam si je ja predočavao). Odlazivši tamo, nisam ni slutio da cu slijedećih 20 godina mog mladog života provesti u izučavanju drevnih zanata jezične analize i KARAoka...
Ok nije baš 20 godina...možda 6...nepunih. A nije baš bio ni letak... više usmena predaja nahormoniranih ali optimisticnih tinejdžera koje sam od milja vabio "ekipa", što je skupni izraz za ono sto se na drevnom nariječju(tzv. štokavici) mog srednjoeuropskog(*) ueber-naroda tzv. Hrvata koji žive poviš karpata, prevodi sa "drugovi iz četvrti i školski kolege".

Kratka digresija:

Zacjelo vas zanima čemu zvjezdica u prethodnoj rečenici. Ako vas ne zanima- ili ne čitate pažljivo ili ste pakosni i noge vam smrde. Ako vas pak zanima, divna ste osoba visoke inteligencije sa blistavom budućnosti i velikom potencijom kojom ćete ostvariti brojno potomstvo.
Zvjezdica, koja tu stoji kao strašilo, upozorava na slijedeću stvar: ako ste pripadnik inferiornijih rasa(ne-hrvata) i slučajno naletite na Hrvata(poput mene npr.) napravite slijedeće:
- izrazite svoje divljenje
- spomenite vašu nedostojnost da boravite na istoj planeti sa njim
- navedite i neke od bezbroj sportskih uspjeha hrvata kojima ste impresionirani do izbezumljenosti i opišite nevjerojatan osjećaj strahopoštovanja prema njemu i njegovom narodu i kulturi
Nemojte napraviti slijedeće:
-nemojte mu ni slučajno implicirati da je njegova država "istočnoevropska"! To je laž i potpuna glupost, koju je raširila zla kapitalistička mašinerija iz Ugande i česta zabluda kod manje inteligentnih žitelja zapadnog svjeta, koji misle da je sve što je manje zapadno od njih - istočnoevropsko. Svi znamo da je "Istočnoevropski" u zapadnom svijetu jedan vrlo uvredljiv atribut koji obilježava nazadnost i zaostalost, što posve odgovara antonimu hrvatstva. Osim toga, ono što je zlo i loše u tome je da se time vrijeđa one trutove iz istočne europe. Ako pogledate zemljopisnu kartu europe kroz konveksnu leću pod kutem od 36,7 stupnjeva, jasno ćete vidjeti da je geografski (ali i moralno i etički) korekan opis "sredjoeuropska".


Dakle 1843. godina. Bila je to godina otkačenih frizura, neobičnih glazbenih trendova i ludih kineskih tiranina (molim zamisliti filmsko maglovito mjenjanje kadra na na mladog karu u to doba u vlaku za tibet)
Vlak je bio pun. Sa mnom u kupeu jos 5 lica. Nisu izgledali ni osobito ushićeno ni zabrinuto. Ništa čudno, išli su doma. Tibećani.
Iz zvučnika se čuo poznat glas... Oliver. Čudan odabir glazbe za jedan međukontinentlni vlak usred 19. stoljeća, pomislih. Nisam se previše zamarao tom mišlju, bitnije stvari okupirale su moj um... Dvije bitnije stvari, poimence: blud i nemoral. Mmmm bluuuuuud...

Put je trajao beskonačno, a ja sam ga dobrim dijelom proveo maštajući o bludnim radnjama sa golišavim tibetanskim domorotkinjama sa velikim očima (ko u onim anime crticima), pirsanim pupcima i željom da mi ugode. I tako dok su one mene hranile grožđem, mahale palminim listovima da me rashlade i ugađale mi na sve moguće načine koje bi katolička crkva osudila, samo me jedna stvar jos smetala...taj...taj...TAJ JEBENI OLIVER, JEBAT CU MU PRETKE, PROBUDIO ME! Ljutit sam se digao, posegnuo za spasonosnim potenciometrom koji bi odagnao zvuk zlog glazbenika, samo da bi me, trenutak do olakšanja, zaustavio oštar zvuk nezadovoljstva iz smjera onih 5 lica... rekli su svi u glas: "Ej!!! Šta radiš?" i to na tečnom hrvatskom. Morao sam cijeniti njihovo nevjerojatno veliko ali posve krivo usmjereno divljenje hrvatskoj kulturi. Okrenuo sam se i vidio 5 ozlojađenih lica, kako s prijekorom gledaju moj pokušaj paljenja blažene tišine. Sjeo sam na svoje mjesto, dijelom nezadovoljan, a djelom ne. Ionako je to samo privremeno unazadjenje, nije taj Oliver ni tako loš kad začepiš uši sirom iz sendviča koji sam imao u svom novom samsonite ruksaku. Nije da ga nevolim, ali što je previše previše je. (Još jednom napominjem da su sva imena izmišljena i nemaju veze sa nikakvim stvarnim ličnostima koje se eventualno nekim slučajem zovu kao neki od likova).

...Stigli smo. Izlazim iz vlaka, a ispred mene - (šta mislite sta je bilo? Nije tesko pogodit. Aj probaj, aj. Sigurno ces pogodit. A-a, nemoj gledat dole. Ako pogodis bolje ces se osjecat. Bit ćeš zadovoljan sobom i lijepo će ti biti. A pogodit ćeš sigurno, ajde probaj, nije teško. E sad kad sam produljio napetsot, čak i bolje nego što to čini ona nadasve zanimljiva eks-next-anti-primjer-mladima Antonija iz big-brothera te kad smo se dotakli i samog velikog brata, teme koja dokazano povećava interes i zadovoljstvo svekolikog čitateljstva, možemo konačno nastaviti s pričom, i to na način da vam otkrijem šta sam vidio kad sam izašao iz vlaka) ni "G" od golišavih domorotkinja, eto što.

Uhvatio sam suluđeno prvog slučajnog prolaznika i izurlao na njega:A gdje su golišave domortkinje!?. On me u čudu gleda i prozbori "Zar niste čuli?!". "Ne"-odvratio sam. Što sam trebao čuti? Es~Tse je donio dekret. Kakav jebeni EsTse, kakav dekret... tip je samo nestao u mraku(sakrio se iza zidića, vidia sam ga, ali mi je bia crnjak gnjavit ga više). Zbunjen i prestrašen, sluteći da "dekret" ne znači ništa dobro za moje uživanje u golišavim domorotkinjama, trčao sam bezumno okolo po stanici, glasno psujući Olivera, dok nisam odjednom osjetio stisak jake ruke na mom ramenu i vidio kako izmješano svjetlo tmurnog dana i blještećeg snjega nestaje kao posljedica vreće koju sam sad imao na glavi.

(nastavak slijedi...muahahaha)

--Marco KaraIzBunara Polo

P.S. Želim vam svima prejebeno sretnu Novu Godinu. Zdravi i veseli bili!

- 16:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #