azhdaja

Kome nije poznato (a nadam se da ima i takvih), radnja ovog bloga dešava se uglavnom u Zagrebu. Igrom slučaja. Ne mogu svjedočiti za ostatak Hrvatske, no ovdje je malo prohladno zadnjih dana. Srećom - ne puše. Štos sa svom tom hladnoćom je što nekako počne mijenjati puteve misli.

Inače, vozim bicikl. Što se pokazalo iznimno dobrim potezom, jer je kao prijevozno sredstvo tri koplja bolji od svega ostalog, barem za moje potrebe i udaljenosti koje prelazim. Od vožnje ne odustajem ni kad je kiša, snijeg, led a bogami i sunce. Ni ja ni ostale 3 budale u ZG koje možete vidjeti po svakakvom vremenu na dva kotača. Silom prilika imam i auto, no nekako mi ne uspijeva sjetiti se da uopće postoji (što, priznajem, nekad požalim ;). Čisto da ilustriram - razmišljate li ikad zašto idete pješke/tramvajem/autom/... u školu, na faks, na posao, u grad, bilo gdje? Ili jednostavno idete tim čime idete zato što - jednostavno idete? E pa to je to - idem biciklom jer - idem, rijetko se uopće sjetim neke alternative. A teško da je i ima - i po ledu se osjećam sigurnije na kotačima nego na nogama. Slobodno probajte :)

Tako mi se desilo ove zime da je pao snijeg, ja naravno polako pedalim, ljudi se snebivaju (pao je i jedan aplauz, hvala hvala ;) i tako pomalo, po dubljem snijegu stvarno ne ide baš, al je gušt očistiti gume :) Nema predaje!

Tu i tamo se ipak pitam jesam li ipak previše tvrdoglav - recimo neki dan. Vani minus 10, vjetar u prsa, nos standardno curi ko blesav, a rukavice iako drže vjetar ne drže Celzijuse. Pravo vrijeme za razglabanje o alternativama :) Pa da vidimo - pješke - treba mi jedno 3 puta duže, smrznut ću se ovako i onako, biciklom sam bar brže, zagrijem se jednako kao i hodanjem, na vjetar mogu utjecati brzinom... Dalje. Tramvaj treba čekat, što mi nikad nije bila jača strana, švercat se (nemam pokaznu, hvala na pitanju .), gužvat... i na kraju se opet smrznem u zadnjih 50 metara. Dalje. Auto otpada odmah na startu, dok ga upalim već stignem biciklom, a i da nema tog detalja, parkiranje ubija u pojam. Pa šta da se radi ;)

Ovo je sve bilo uz vjetar. U suprotnom smjeru, niz vjetar, nema više aalinonegoveć, klizim lagano među jaknama, kapama, šalovima, kapuljačama popunjenim rumenim obrazima. Ljudi, nemate pojma :) Malo trnu jagodice prstiju, kočnice krivo koče, maaa .. nema veze :)

I tako već skoro na vratima sretnem poznata lica, negdje ispod hrpe vune...

- Pa šta ti nije hladno?
- NIJE!

Ha, silly moi. ;)

-- Silly Moi

P.S. A nema ljepšeg nego kad se ulovi kondenzacija po rami, pa dobije lagani mat sjaj :)