azhdaja

Jednostavno moram ovo podijeliti sa hordom obožavatelja Azhdaje.
Ja sam tako jebeno radišna i super i tako ponosna na sebe da mi se riga sad.
Jutros se, naime, vozim busom iz Voltinog, enebili stigla na faks do osam, jer se provode studentske ankete, a Filozofski ih provodi i treći tjedan za redom budući da su anktetari bili lijeni prethodna dva tjedna, te je neke kolegije još uvijek potrebno izanketirati. I ko bi drugi nego informativni centar, medju ostalima i ja sama. Pa se tako vedro i prpošno probudim (ako ćemo srat i lagat), čak sam odgovorila Chinchi na poruku i odem na bus, u 7.00, kako bi stigla do 8.00 - zlu netrebalo, ipak ću tamo bit sama, ne može niko osim mene otvorit.
E, ali šta.
Nije zapavo uopće tema za post, bar ne na ovakvu blogu, jer šta; bus u kojem se vozim, nakon samo 5 min vožnje lupi čovika na bicikli. Ono najmonstruoznije u ciloj priči bilo je to šta je meni prva pomisao bila "jebemti, zakasnit ću, ubit će me neko". Pa sam, ne sačekavši dijagnozu o frajeru izašla vani i nastavila dalje. Mislim, nije da sam morala čekat šta će bit s njim, ali svejedno.
Naravno, zaksanila sam, ali nekih 10 minuta, a anketar se - izgleda - ipak nije pojavio.
I sad ću morat ja obavit anketu umisto njega, iako sam student, i to bolonjac pa ne smim, i ostatak dana ću provest osjećajući se ko neki odvratni štreber jer me zapravo priča s tipom na bicikli i nije toliko potresla koliko to šta sad na znam je li možda jadni anketar bzvz došao na faks, vidio da me nema i otišao.
Iako sigurno nije.
Jer je lijen.
Ili samo normalan, pa mu se nešto dogodilo, a ne misli kako je anketa na prvom mistu.

--lydia

Ja jesam lijena. Al mislim da postoje ljudi koji su toliko lijeni da su u stanju umrijeti od gladi, jer su prelijeni otić jest. Bio je onaj neki spot lazy davno na mtv-u. Na tak nekaj mislim.
Oduvijek me jebe jedna stvar. Koji je ispravan komparativ(pa onda i superlativ) od pridjeva lijen ?

--chinchi

Često ja volim mislit da sam posebna, drugačija, i imam osjećaj da ne mogu sa nikim podijelit način na koji nekad zaključujem stvari i općenito kako razmišljam, jer bi ljudi, kada bi to sve čuli, mogli mislit da sam prečudna i pobjeć od mene glavom bez obzira.
Bila to istina ili samo moje zabrijavanje zbog "potrebe" da budem posebna, jedan današnji događaj mi je pomogao da sve te svoje "brije" svrstam u kategoriju NORMALNO.

Prvo moram napravit mali uvod, za one neupućene u moj odnos sa docimericom. Ja sam nju upoznala na početku ove akademske godine, nemamo nikakve prijateljske (niti neprijateljske) odnose.
Ne ulazimo jedna drugoj u sobu bez kucanja, nikad tijekom cijele ove godine nismo zajedno popile času vode, a kamoli kavu, a naprisnije situacije između nas dvije su kada jedna od druge posudimo deci mlijeka.
Što se tiće moje cimerice, ona još manje ima ikakav odnos s docimericom, jer je tek nedavno doselila k meni. Upoznale su se nedavno i dva put izmijenile par riječi kad su slučajno naišle jedna na drugu u kupaoni.
E sada...Danas popodne čmrljimo cimerica i ja u sobi. Kuca docimerica na vrata kupaone i ulazi u našu sobu, drzeći u ruci neku dječju slikovnicu. Obraća se mojoj cimerici, pokazujući na tu slikovnicu, i pita: "Pretpostavljam da je to tvoje?".
Cimerica i ja joj uputimo zbunjene poglede. Šutimo par sekundi kako bi naglasile koliko nam je čudna cijela situacija i napokon cimerica uspije progovorit: "Zašto misliš da bi to trebalo bit moje?", a istovremeno sam isto pitanje ja imala u glavi, jer mi nikako nije jasno zašto bi docimerica mogla pomislit da je ta dječja slikovnica ustvari cimeričina, al sam šutila i čekala daljni razvoj situacije. Nakon toga docimerica otvara slikovnicu, a kad tamo, to su samo korice od slikovnice, u kojima je hrpa slika neke nama nepoznate cure i njene obitelji. Uglavnom, docimerica kaže mojoj cimerici: "Pa ovo si ti na slici, šta ne?" i pokaže nam prvu sliku u hrpi, gdje je neka cura crne kose. Btw, to je jedino šta ta cura sa slike ima zajedničko s mojom cimericom-boju kose. Cimerica i ja prasnemo u smijeh, i razvežemo se u isti glas da to nije ona, i ispitujemo gdje je to našla, kažemo da je to vjerojatno od prošlogodišnje stanarke itd. Na to kaže docimerica da sigurno nije, jer je to našla u ormaru koji stalno koristi i da toga svega do sad nije bilo u ormaru. Ok, ja si mislim, ovo je već misterija, nije ni čudo da je pomislila na nas prvo (pošto ona nema cimericu), al je svejedno pitam zašto je mislila da bi moja cimerica stavila nešto u njen ormar...eee sad slijedi ONAJ dio priče, zbog kojeg je ovaj post nastao. Docimerica odgovara (obračajući se meni, mrtva ozbiljna): "Pa mislila sam da se vi možda tako igrate, sakrivate si stvari, pa da si ti njene slike sakrila u moj ormar!!"
IGRAMO???Mislim da daljnji komentari nisu potrebni. Poanta priče je: ako ikad pomislite da ste čudni, nenormalni, da vas svijet ne razumije, samo pogledajte kakvi ljudi žive vrata do vaših, bit će vam odmah lakše.

--chinchi

p.s. Moj braco(chima) je diplomirao!!!JEEEEEEEEE!!!Ja mu se ispričavam što nije dobio onakav post kao i svi azhdajevci kad su diplomirali ili magistrirali, al onaj dan, kad je diplomirao bila sam vjerojatno više uzbuđena od njega, drugi dan sam se "lečila", a od trećeg dana već i zaboravila. Sad dok sam se i sjetila, više mi je glupo postit samo i tome, jer već i vrapci na grani znaju da je braco dipomiral.No,evo,bracina,da bude i javno,čestitam i puno te volim!

Stara narodna kaže "bolje spriječiti nego liječiti" pa bi valjalo da se i ja njome poslužim. Naime, otkako mi ružičasti alterego poznatiji kao Bubbles nemilosrdno guši Lydiju, stalno se trudom napisati ovaj post, a evo, danas je sunce konačno malo zašlo pa će se nekako složiti s vremenom. Pa krenimo sa simptomima:

1) Posljednjih tjedana događa vam se da ustajete bez problema, veselite se sunčanom danu i sve do podne nikog ne pošaljete u tri krasna kurca. Također, koža vam je mjestimice promijenila boju iz popeljastosivobijele u boju kože, što rezultira time da vas ljudi prečesto pitaju koji losion za tijelo koristite.
SAVJET - Pod hitno zamračite stan / sobu, pustite nešto depresivno i prisilite se na povraćanje.

2) U vašoj se garderobi pojavilo previše pastelnih boja i (oni slabijeg želuca neka odmah prestanu čitati) previše bijele boje. Također, već dva tjedna posjedujete isto crno sjenilo, ne po pitanju marke, već po pitanju jednog te istog sjenila, - dakle niste ga još potrošili, što ukazuje na (iako toga možda niste svjesni) prečesto korištenje sjenila u boji (ljubičasta isključena).
SAVJET - Provedite minimalno tri vikenda i koliko god radnih dana možete u Močvari pa ćete se ubrzo počet osjećati kao freak u rozom.

3) Ljudi su vam rekli da imate lijepe zube, a niste režali.
SAVJET - Prestanite gledati komedije, humorističke serije i ubijte osobu u koju ste zaljubljeni. Osmijeh je vaš najveći neprijatelj.

4) U posljednjih tjedan dana uhvatili ste se kako pjevušite "Hymn Of The Big Wheel" više od dva puta, a čak nijednom niste poslušali "Lucretia My Reflection".
SAVJET - Očito ste se zasitili darka, ali pokušajte ipak ne slušati stvari vezane za Jamajku. Molim vas.

5) Ne možete se sjetiti kad ste zadnji put plakali, ali ste zato došli do faze kad ste u stanju reći "Nikad više neću zapalit cigaretu".
SAVJET - Ok; ne pušiti i biti sretan je jedno, ali ako se baš ne možete sjetiti suza i unaprijed ulazite u duhanski celibat, potrebna vam je pomoć izvan Azhdaje - Filozofski. Cjelodnevni posjet.

Eto, dragi moji, pardon - omraženi moji. Ja sam pišući ovo već lagano ušla stanje sjebanosti, a uskoro počinjem raditi pa ću lagano postat i nadrkana. Do sljedećeg susreta budite mi blijedi, nesretni i neispavani. Mrzi vas iz dna duše vaša...


--lydia