Nisam sigurna zašto je naš stari Štef, Stipe, Stevo ili ako baš želite Stjepan upotrijebio baš ovu usporedbu. Srljati je više nekako nepromišljena radnja, a poučena vlastitim iskustvom usudila bih se tvrditi da su guske(lat. anser anser domesticus) veoma promišljene životinje. E da su one samo promišljene, rekla bih odlično, ali ta njihova promišljenost dolazi u kombinaciji s vrlo izraženom agresivnošću. Godinama sam se bavila promatranjem gusaka i tako dobila mnoga saznanja o njima, no uvijek je to bila samo moja slika i samo jedno mišljenje. Tek kad sam počela razgovarati s različitim ljudima iz svih krajeva naše domovine, koji su također imali neugodne, čak bih rekla traumatične susrete s njima, mogu reći da sam dobila potpun uvid u guščje metode zastrašivanja. Te ptičurine uglavnom napadaju djecu, jer su i one svjesne da objektivno gledajući kod ostalih ne bi njihovo zastrašivanje imalo velik učinak, iako je bilo slučajeva da su napadale i odrasle osobe, kada su procijenile da su te osobe podložne takvom načinu zastrašivanja. E sada, tijek njihova napada se razlikuje od slučaja do slučaja, a to uglavnom ovisi o njihovom trenutnom broju i raspoloženju, te procjeni mete. Razlikujemo dva tipična napada. Prvi je onaj koji koriste dok su u većem broju i kada se sa njima nalazi vođa, takozvani gusak. Taj napad je u početku smiren i vrlo organiziran. Prvo se postroje u četu, od po dvije-tri guske u svakom redu na čelu sa vođom. Ispruže svoje duge vratove prema naprijed, otvore kljunove i sikću kao zmije svojim mesnatim, ali vrlo pokretnim jezicima i polako se kreću prema meti. Drugu vrstu napada primjenjuju kada ih ima manje i uglavnom tada s njima nije gusak. Takav napad je nešto nagliji, ali je vrlo efikasan. Prvo sve guske u isto vrijeme počnu luđački mahati krilima s glavama dignutim prema gore i zatim se poslože u jedan red, jer ih je manje pa da obuhvate što šire područje oko mete prema kojoj se kreću. Daljnji tijek takve vrste napada je isti kakav je opisan u prvom slučaju. U oba slučaja napad završava ili kada meta uspije uteći ili kada barem jedna guska(u prvom slučaju je to najčešće gusak) uspije ugristi metu. Prema pričama ljudi koji su zadobili ugriz neke od tih zlokobnih gusaka, takav ugriz je popraćen sa vrlo intenzivnom, skoro neizdrživom boli, ali još su gore psihičke traume od tog događaja koje najčešće ostaju cijelog života. Normalnoj peradi su osnovni ciljevi u životu hraniti se i razmnožavati kako bi očuvali svoju vrstu, ali glavni i jedini cilj ovih agresivnih, neugodnih i nadasve promišljenih gusaka je zastrašivanje i ozljeđivanje jedine rase koja im još stoji na putu - ljudi(jer kao, pojest ćemo ih.Pazi razlog!).
Molim sve ljude koji pročitaju ovaj tekst da ga najozbiljnije shvate, i neka izbjegavaju bilo kakve susrete s tim odvratnim remetiteljima mira u našim selima(zasad samo u selima), te isto tako molim one koji su imali neugodne susrete s tim beštijama neka mi se jave i neka sa mnom podjele svoja stravična iskustva, jer zajedno ćemo biti jači u borbi protiv tog nehumanog i neptičjeg ugnjetavanja.
--chinchi
Post je objavljen 15.01.2006. u 08:25 sati.