|
Napomena: svi likovi su izmišljeni i svaka sličnost sa Oliverom Dragojevićem je slučajna.
"Blud i nemoral"... to su napisali na promotivnom letku. Možete razumjeti moj entuzijazam kad sam se spremao za dolazak u tu obećanu zemlju (kako sam si je ja predočavao). Odlazivši tamo, nisam ni slutio da cu slijedećih 20 godina mog mladog života provesti u izučavanju drevnih zanata jezične analize i KARAoka...
Ok nije baš 20 godina...možda 6...nepunih. A nije baš bio ni letak... više usmena predaja nahormoniranih ali optimisticnih tinejdžera koje sam od milja vabio "ekipa", što je skupni izraz za ono sto se na drevnom nariječju(tzv. štokavici) mog srednjoeuropskog(*) ueber-naroda tzv. Hrvata koji žive poviš karpata, prevodi sa "drugovi iz četvrti i školski kolege".
Kratka digresija:
Zacjelo vas zanima čemu zvjezdica u prethodnoj rečenici. Ako vas ne zanima- ili ne čitate pažljivo ili ste pakosni i noge vam smrde. Ako vas pak zanima, divna ste osoba visoke inteligencije sa blistavom budućnosti i velikom potencijom kojom ćete ostvariti brojno potomstvo.
Zvjezdica, koja tu stoji kao strašilo, upozorava na slijedeću stvar: ako ste pripadnik inferiornijih rasa(ne-hrvata) i slučajno naletite na Hrvata(poput mene npr.) napravite slijedeće:
- izrazite svoje divljenje
- spomenite vašu nedostojnost da boravite na istoj planeti sa njim
- navedite i neke od bezbroj sportskih uspjeha hrvata kojima ste impresionirani do izbezumljenosti i opišite nevjerojatan osjećaj strahopoštovanja prema njemu i njegovom narodu i kulturi
Nemojte napraviti slijedeće:
-nemojte mu ni slučajno implicirati da je njegova država "istočnoevropska"! To je laž i potpuna glupost, koju je raširila zla kapitalistička mašinerija iz Ugande i česta zabluda kod manje inteligentnih žitelja zapadnog svjeta, koji misle da je sve što je manje zapadno od njih - istočnoevropsko. Svi znamo da je "Istočnoevropski" u zapadnom svijetu jedan vrlo uvredljiv atribut koji obilježava nazadnost i zaostalost, što posve odgovara antonimu hrvatstva. Osim toga, ono što je zlo i loše u tome je da se time vrijeđa one trutove iz istočne europe. Ako pogledate zemljopisnu kartu europe kroz konveksnu leću pod kutem od 36,7 stupnjeva, jasno ćete vidjeti da je geografski (ali i moralno i etički) korekan opis "sredjoeuropska".
Dakle 1843. godina. Bila je to godina otkačenih frizura, neobičnih glazbenih trendova i ludih kineskih tiranina (molim zamisliti filmsko maglovito mjenjanje kadra na na mladog karu u to doba u vlaku za tibet)
Vlak je bio pun. Sa mnom u kupeu jos 5 lica. Nisu izgledali ni osobito ushićeno ni zabrinuto. Ništa čudno, išli su doma. Tibećani.
Iz zvučnika se čuo poznat glas... Oliver. Čudan odabir glazbe za jedan međukontinentlni vlak usred 19. stoljeća, pomislih. Nisam se previše zamarao tom mišlju, bitnije stvari okupirale su moj um... Dvije bitnije stvari, poimence: blud i nemoral. Mmmm bluuuuuud...
Put je trajao beskonačno, a ja sam ga dobrim dijelom proveo maštajući o bludnim radnjama sa golišavim tibetanskim domorotkinjama sa velikim očima (ko u onim anime crticima), pirsanim pupcima i željom da mi ugode. I tako dok su one mene hranile grožđem, mahale palminim listovima da me rashlade i ugađale mi na sve moguće načine koje bi katolička crkva osudila, samo me jedna stvar jos smetala...taj...taj...TAJ JEBENI OLIVER, JEBAT CU MU PRETKE, PROBUDIO ME! Ljutit sam se digao, posegnuo za spasonosnim potenciometrom koji bi odagnao zvuk zlog glazbenika, samo da bi me, trenutak do olakšanja, zaustavio oštar zvuk nezadovoljstva iz smjera onih 5 lica... rekli su svi u glas: "Ej!!! Šta radiš?" i to na tečnom hrvatskom. Morao sam cijeniti njihovo nevjerojatno veliko ali posve krivo usmjereno divljenje hrvatskoj kulturi. Okrenuo sam se i vidio 5 ozlojađenih lica, kako s prijekorom gledaju moj pokušaj paljenja blažene tišine. Sjeo sam na svoje mjesto, dijelom nezadovoljan, a djelom ne. Ionako je to samo privremeno unazadjenje, nije taj Oliver ni tako loš kad začepiš uši sirom iz sendviča koji sam imao u svom novom samsonite ruksaku. Nije da ga nevolim, ali što je previše previše je. (Još jednom napominjem da su sva imena izmišljena i nemaju veze sa nikakvim stvarnim ličnostima koje se eventualno nekim slučajem zovu kao neki od likova).
...Stigli smo. Izlazim iz vlaka, a ispred mene - (šta mislite sta je bilo? Nije tesko pogodit. Aj probaj, aj. Sigurno ces pogodit. A-a, nemoj gledat dole. Ako pogodis bolje ces se osjecat. Bit ćeš zadovoljan sobom i lijepo će ti biti. A pogodit ćeš sigurno, ajde probaj, nije teško. E sad kad sam produljio napetsot, čak i bolje nego što to čini ona nadasve zanimljiva eks-next-anti-primjer-mladima Antonija iz big-brothera te kad smo se dotakli i samog velikog brata, teme koja dokazano povećava interes i zadovoljstvo svekolikog čitateljstva, možemo konačno nastaviti s pričom, i to na način da vam otkrijem šta sam vidio kad sam izašao iz vlaka) ni "G" od golišavih domorotkinja, eto što.
Uhvatio sam suluđeno prvog slučajnog prolaznika i izurlao na njega:A gdje su golišave domortkinje!?. On me u čudu gleda i prozbori "Zar niste čuli?!". "Ne"-odvratio sam. Što sam trebao čuti? Es~Tse je donio dekret. Kakav jebeni EsTse, kakav dekret... tip je samo nestao u mraku(sakrio se iza zidića, vidia sam ga, ali mi je bia crnjak gnjavit ga više). Zbunjen i prestrašen, sluteći da "dekret" ne znači ništa dobro za moje uživanje u golišavim domorotkinjama, trčao sam bezumno okolo po stanici, glasno psujući Olivera, dok nisam odjednom osjetio stisak jake ruke na mom ramenu i vidio kako izmješano svjetlo tmurnog dana i blještećeg snjega nestaje kao posljedica vreće koju sam sad imao na glavi.
(nastavak slijedi...muahahaha)
--Marco KaraIzBunara Polo
P.S. Želim vam svima prejebeno sretnu Novu Godinu. Zdravi i veseli bili!
|
