azhdaja

Već nekoliko godina je ona bitan dio mog života. Ne znam zašto, ali opsjednuta sam njome. Često, ako ne pazim dovoljno, se dogodi da je nema pored mene i ja tada ne mogu funkcionirati normalno. Cijeli svijet mi je tada žestoki protivnik, imam osjećaj kao da se urotio protiv mene da bi mi je oduzeo. Mislim na nju i ne mogu čak ni glumiti da je sve u redu. Nisam posesivna, mogu je dijeliti s drugima, ali samo ako i ja dobijem dio nje. Nisam sigurna osjeća li ona išta prema meni, ali to nije važno. Noću, prije spavanja često mislim na odnos između nje i mene, i čvrsto odlučim da je više ne želim, da mi uništava život. Tada dođe jutro i kada otvorim oči njena slika je preda mnom, samo je želim osjetiti na svojim usnama i ne sjetim se više da sam ju odlučila ostaviti. Iako ujutro imam osjećaj kao da mi je velika knedla u grlu i znam da je to sve zbog nje, ipak odem po nju i milujem je usnama dok sva ne izgori od tog plamena ljubavi. Prije nego nasrnem na nju, volim je malo navlažiti vrškom jezika po čitavoj njenoj dužini i od toga me prolaze lagani trnci. Ne znam zašto ona i ja imamo taj ritual, mislim zbog toga jer sam vidjela da joj to drugi rade, pa sam pomislila da joj se to sviđa. Neki moji prijatelji imaju nešto protiv nje, nagovaraju me da je se okanim, da nije dobra za mene, ali me to ne brine previše sve dok znam da je ona uz mene. Dosta mojih poznanika me izbjegava kad sam s njom i ne pokušavaju sakriti razlog zbog kojeg to rade, ali do tih ljudi mi nije uglavnom stalo, jer ako me ne mogu podnijeti s njom, bolje da se maknu, jer ona mi je važnija. Nekad mi se čini kao da misle je to što je volim nešto neprirodno i nastrano i ponašaju se kao da su bolji od mene. Ali ja stvarno ne mislim da sam lošija od njih samo zato što prokleto volim tu jebenu cigaretu.

--chinchi