Prođoše nam blagdani pa evo da se osvrnem.
Svake godine dolaze 25. prosinca i odlaze 7. siječnja iduće godine.
Dakle od Božića do Božića i tako svaki put. Naravno, poradi odavno poznate i prepričate sveopće komercijalizacije, svaki se pravi komercijalist potrudi oko svog izloga pa tako "božići" počinu već 3. jedanaestog i traju do brat-bratu ožujka. I onda imamo tjedan dana odmora što je taman dovoljno da napola zaboravimo na borove, male Isuse i senilne djedove daltoniste koji misle da im crvena boja jako dobro stoji, a svake godine zaborave da su već glumili nošenje darova pa to ponavljaju.
E, kad napola zaboravimo na te blagdanske radosti, po onim izlozima počnu skakat neki debilni zečevi po jajima (nema veze ni s Playboyem ni mudima nago s Uskrsom) pa klinci misle da zečevi nose jaja i to šarenih boja. Onda to prođe pa dođe ljeto i mi se opet radujemo jer nam stižu nove radosti u vidu dobijanja raka kože i slušanja latinoameričkih ljetnih hitova koji su bitno lošiji od uspješnica Maje Šuput.
Onda to prođe i eto nam sprdačine sa danom mrtvih pokupljene od zapadnjaka. Pa opet "božići".
E, a zašto ja ovo govorim? Zato šta želim naglasit da su u nas stalno neki blagdani i da imamo cjelogodišnju rutinu kako se veselit iznova. Ima tu još, ali neću nabrajat.
Zaključak: Jasno je meni obilježavanje blagdana, ali radovanje!?! Čemu radovanje kad znaš šta će se dogodit, a to šta će se dogodit nije ništa.
Osobno bi se puno više veselio nuklearnoj katastrofi jer tada postoji (iako mizerna) šansa da usljed zračenja dobijem ekstra ekstremitet po želji.
--hiroaki
Post je objavljen 08.01.2006. u 01:18 sati.