Zašto svake noći tražim svoje muze,
u osami sobe, daleko od sviju,
a onda ih prostrem kao rose suze
da nas svojim sjajem utješe, ugriju!
Zašto klaun pjeva vesele stihove,
glumeć' dvorsku ludu u svojoj samoći?
Zašto radosnice na oči nam zove,
a vlastitu tugu daruje tek noći!?
Zašto odijelo nosi preveliko
kroz čije rukave samo tuge pušu?
Sa usana osmjeh nudi srcoliko,
trapavim korakom podaje nam dušu.
U očima pogled tužan, neutješan.
Na licu maska da bi bio smiješan!?
Zorislav Vidaković
< | veljača, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 |
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude