LUDI JAMRO

četvrtak, 09.12.2010.

Ludi Jamro su ga zvali!?
Valjda što je stalno jamro?
Valjda što je jamro svima
i starima i mladima?
Što mu ime nisu znali!
Prosvjed mu na licu zamro
tek kad su ga pokopali!
Sreo sam ga jedne zime.
Pričali smo dugo u noć.
Nije rek'o svoje ime,
nije rek'o odakle je.
K'o da nema oca majke,
k'o da nema nikog svoga.
Nije im'o nikom poć!?
Riječi su mu bile…… nešto,
kao…… neka, tiha kletva,
k'o poruka zloslutnica,
kao usud ružnog lica.
Ponekad je glasno vik'o,
ružne snove prepričav'o.
Slušao ga nije nitko!
Kao da je svatko znao,
što on oko vrata nosi;
Srolan papir požutjeli,
vezan nek'om masnom špagom.
Nečitko na njemu ime
na jeziku neživome,
neke riječi,
neke rime:
Kao suzom razmazane
završavaju na …alis?!
«psyhosis paranoidalis»

Pokaz'o mi žuti papir!
Certifikat il' diplomu…
Anamnezu,
dijagnozu il' riješenje!?
Tako nešto!?
I kleo se;
Nitko nije to vidio
osim mene!
Nema takvog prijatelja!
Nema tako lijepe žene!
Tko bi vrijedan toga bio.
Svejedno ga ludom zvali,
a za tajnu na papiru!?
Vjerujem mu;
Nisu znali.
Možda zato što mu riječi
nisu bile baš suvisle.
Što je često govorio;
Glave su Vam dugo kisle
i zvizdan ih opržio!
Dolaze Vam teški dani…!
Doći će Vam nepozvani…!
Trebat će Vam puno novca;
Bio lumen ili ovca;
Sve ćeš moći novcem kupit'
i za grijeh se čak iskupit!?
Kupit znanje,
časno ime!
Ukradenim novcem kupit
i položaj i imanje.
Ponosit se poslije time!?
I još bezbroj nekih čuda,
predviđanja neka luda!?

A kad bi ga upitao;
Odakle mu sve te vijesti?
On bi samo gore gled'o,
kao da će nekog sresti
tamo gore pod oblakom.
il' još dalje;
Pod zvijezdama..
I bilo je jasno svima;
U tom trenu nije s nama;
On u drugom svijetu
sada živi.
A jedini strah u njemu;
Strah od ljudi!
Što su krivi
za sve daće i nedaće.
Stiskao je čvrsto rolu
od papira požutjela,
što mu visi oko vrata.
Kao da je neko blago!
K'o da je od suhog zlata!
A tek onda kad popusti
pritisak il' priviđenje,
opet past' će teške riječi
to zloguko snoviđenje;

Čuvajte se lude glave
rakije, cigara, trave,
zaraženih bockalica,
bijelog praha,
lijepih lica,
botoksa i silikona!!!
Doć' će neki čudni ljudi!
Neki ljudi sa planine
i plodna će polja orat'.
I donijeti svoje ime
sa dalekih nekih strana,
od plemena nama znana
sa drugima predznacima!
Povijest će nam pisat' tuđin!
Pisat' će ju tko god hoće,
a ratari sa ravnice
plovit' će po crnom moru,
osvajati neku goru.
Kriti svoje tamno lice
od zvizdana ispaljeno:
Na prozoru… do ulice
pune smeća, magle, smoga!!!
Evo opet čujem riječi
tog proroka zlogukoga
i gledam ga kako stišće
certifikat
il' priznanje
čvrsto pored srca svoga.
Ko'g ni' čit'o nitko više
osim njega,
osim mene…
I još vidim riječi mrtve
na jeziku neživome:
Kao suzom razmazae
završavaju na …alis?!
«psyhosis paranoidalis»

Zorislav Vidaković

09.12.2010. u 12:17 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Pjesme su moje sjeme crne grude

četvrtak, 09.12.2010.

LUDI JAMRO

Opis bloga

Linkovi

Mail

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme