Kvočka

srijeda, 11.11.2009.

Danas je kvočka crveno žuta,
neugledna i sitna,
na mene očito jako ljuta,
zbog jednog detalja bitna.

Jedan se pilić potpuno žuti
da kvočka i ne sluti,
našao baš ispred moje kose;
To nisu mu pametni puti!

I onda je, valjda sluteći opasnost,
počeo pijukati jako
i spasio se od grozne smrti
jer sam ga primijetio tako.

Ali kvočka je kao brižna majka,
nakostriješila krila
i kvocajući glasno, za tili časak,
za petama mojim bila!

U svemu ovom događanju
našla je krivca u meni,
a ja baš, ne poštujem kokošju pamet
pa mislim ; Krivi su geni.

Jer njoj je baka, kad već je nasjela,
podmetnula tuđa jaja
i ona je polegla deset pilića.
Tu ponosu nema kraja.

A brižna je ona, prava majka.
Stalno im kopa crviće
ili ih vodi gdje sočna je trava,
pa onda do zdjele za piće.

Ovo žuto nestašno pile,
što malo malo odluta,
možda zna,da nije mu majka
i tko bi znao,
možda čak kuži
da život nije bajka.

A istini za volju
ta sporna kvočka,
već živi četiri ljeta,
a promašila je susret sa loncem
već u bezbroj paketa.

I tko bi znao;
Kokošja pamet,
možda je ipak prava?
Možda se ona tek pravi brižna
ne bili ju mimoišli
i lonac i tava!

iz moje prve zbirke:
«Moj Osijek tone u noć»

Zorislav Vidaković

11.11.2009. u 17:23 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Pjesme su moje sjeme crne grude

srijeda, 11.11.2009.

Kvočka

Opis bloga

Linkovi

Mail

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme