Pjesme su moje sjeme crne grude

srijeda, 04.11.2009.

Pjesnici u parku

Mladost se danas rasipala gradom.
Blagost neka
spušta se sa neba.
Svi nešto čekaju
ispunjeni nadom;
Možda će se zbiti
baš to što nam treba?
Možda ljubav
il' prijatelj dragi?
Možda tek susret
i čvrst stisak ruke?
Koliko smo spremni
učiniti nešto,
možda je dovoljno
raširiti ruke?
Tek ova grupica
hoće nešto reći,
skupili se ovdje,
ideja je jaka!
Pogledom me zovu;
Priključi se nama.
U tebi još uvijek tuče
srce
nestašnog dječaka.


Zorislav Vidaković

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude