Jutro započinje prerano; ustajanje navrat-nanos, umivanje pod tuševima i odlazak na WC - "Teneni"; pa zar dva kemijska WC-a na čitav kamp i jučerašnji party?!? Bilježim vam minus...
Odlazimo u Vojarnu već u 7 - no sad bar možemo usporiti, predahnuti; krenuti prije 9 sigurno nećemo. Vrijeme je za kavicu; vadim kuhalo, lonček i "nesicu", pa na zidiću pored bajkova pred začuđenim pogledima izvodim moj uobičajeni jutarnji ritual za buđenje. Kak se to pri nas f Kuzmincu pove: "Omnia mea mecum porto" - "Sve svoje sa sobom nosim."
"Kaplje" polako i ostatak ekipe; dolazi i preostali moji Purgeri pa me dave i za posljednje majice; ni svi od njih ih nisu dobili. Ne možeš vjerovati koliko energije i brige se ulaže u dobivanje tih majica: svatko dolazi bar jednom i raspituje se, kolaju glasine da će ih biti još, pa da neće... možda sam trebao slijediti stoički Klekov primjer pa ne uzeti niti ovu jednu za sebe, kako ne bih bio metom zavisti - uglavnom onih koji su došli to jutro i neće ni prisustvovati svečanosti, ali su se za kape i majice spremni i posvađati.
|