Odlazimo od Pounja za Gvozdansko; tu stajemo u domaćinstvu gospodina Josipa pa odlazimo u obližnju crkvicu na svetu misu. Svećenik, vojni kapelan koji nam je održao misu priča o ruševnoj utvrdi nad Gvozdanskim. Uspoređuje je sa Masadom, koju Izraelci slave kao mjesto velikog junaštva svoga naroda - a na ovom mjestu Hrvati su pokazali još i veće junaštvo. U toj starohrvatskoj utvrdi koju su podigli još Zrinski u 16. stoljeću posada od 300 branitelja nije htjela predati grad silno nadmoćnoj turskoj vojsci - iako im je ponuđen život i odlazak sa svim imanjem na slobodni prostor Hrvatske. Nakon opsade i noći u kojoj su stabla pucala od hladnoće Turci su krenuli na još jedan juriš, kojem se nitko nije odupro. Kada su napokon provalili u grad zatekli su vojnike na straži sa oružjem u rukama, žene i djecu sklonjene u utvrdi - sve nepokretne i smrznute, bez hrane, vode, streljiva ili drva za ogrjev. Turski je paša zapovjedio da se pronađe katolički svećenik kako bi junački branitelji bili dostojno pokopani. Čitavu priču o toj utvrdi nalazim kasnije na Wikipediji. |