Šesti dan na cesti.
Jutros stvarno sporo startam. Nije da se trebam nekamo žuriti; ima vremena do mimohoda. Svejedno, tek nakon sat vremena od ustajanja, nakon kuhanja i ispijanja duge kavice, nakon sjedenja predu ulazom najednom se lupim po čelu i glasom punim otkrovenja velim; "Pa, Krešo!". Dok me ljudi zbunjeno pogledavaju, ja objašnjavam; "Eto, tek sada sam se sjetio kako se zovem..." Sporo starta i Tena; morati ću srediti taj akumulator kad se vratim.
Sjećaš se Ivane i njenog Harley-a koje sam spominjao još u Sisku? E, ovdje sam ih ulovio fotićem... fakat; ako postoji Harley dovoljno malen i "civiliziran" za ženu, onda je to ovaj.
|